Ovo je violinistica koja je provokativnom maskom zaintrigirala Zagrepčane; blagoslov od Boga stigao mi je nakon povećanja grudi

"Iz velike sam glazbene obitelji u Rumunjskoj. Za vrijeme rata u Hrvatskoj moj je pokojni otac dobio ponudu da dođe biti koncertni majstor u Osijek. Bio je zaista sjajan violinist, tako da su se moji roditelji odlučili preseliti. Ja sam tada imala 16 godina i bojala sam se doći zbog rata, pa sam ostala u Rumunjskoj s bakom. Ipak, nakon dvije godine odlučila sam doći u Zagreb i studirati violinu, moju veliku ljubav i strast", priča.

Kada je došla u Zagreb, upoznala je profesora Tonka Ninića koji ju je uzeo pod svoje i gledao kao kćer.

"Došla sam u Hrvatsku bez da sam znala jednu riječ. On me uzeo pod svoje i uz njega sam propričala hrvatski jezik kroz tri mjeseca. Ni danas ga ne pričam savršeno, ali trudim se", kaže.

Ninić je tada bio pred mirovinom i vodio je zagrebačke soliste.

"Bio mi je kao prijatelj i otac u to vrijeme i na tome sam mu stvarno zahvalna", kaže.

Iako su bila ratna vremena, u Zagrebu su ju, kaže, dobro prihvatili.

"Zavoljeli su me ovdje i osjećala sam se stvarno kao da sam ovdje rođena. Nisam nikada imala nikakvih incidenata niti bilo što slično. Zato volim Hrvate i Zagreb, ovo je sada mjesto koje zovem dom. U Temišvaru nisam bila preko 20 godina, no voljela bih se vratiti i posjetiti ga čim prođe korona, ali samo kao turistkinja", priča.

Bianca je 1998. diplomirala violinu u Zagrebu, a zatim ju magistrirala u Salzburgu kod Ruggiera Riccija, poznatog violinista. Kasnije je doktorirala violinu u Beču.

"Dobitnica sam nekoliko međunarodnih nagrada te sam svirala solističke koncerte. Baza mi je kao školovanoj glazbenici klasična glazba, no zadnjih nekoliko godina fokus mi je na duhovnoj", kaže.

Budući da joj je cijela obitelj nadarena za glazbu, njeni su roditelji u Rumunjskoj imali komorni orkestar u kojem je svirala od kada je imala 12 godina.

"Stric mi je bio prvi čelist u Temišvaru, tako da smo zaista imali predivne koncerte koje smo držali za blagdane. Uvijek smo ih držali u crkvi i to su mi jedna od najljepših sjećanja koja imam za djetinjstvo", priča.

Ljubav prema vjerskoj glazbi je ostala od malena, tako da je u Zagrebu redovito svirala u crkvi te na crkvenim koncertima.

"Svirala sam redovito u crkvi na Voltinom, mnoge humanitarne koncerte, a čak sam jednom svirala i na misi koju je predvodio uzoriti kardinal Josip Bozanić. To mi je jedna predivna uspomena i čast. Voljela bih to ponoviti", kaže.

Iako je klasičarka, fokus joj je sada na duhovnoj glazbi, a upisala je i drugi doktorat iz gregorijanske glazbe u Rimu, koji je do daljnjeg na pauzi zbog situacije s korona virusom.

"Prvi doktorat je bio iz klasične glazbe, ali sada sam se osjećala pozvanom da ispunim i drugi dio sebe i doktoriram na duhovnoj glazbi. Tome se zaista veselim i zato se nadam da će situacija s koronom čim prije završiti kako bih mogla otići u Rim", priča Bianca.

Ljubav prema Bogu spojila ju je prije 12 godina i sa njenim mužem Romanom Brnadom (36).

"Zajedno slavimo Boga i velika mi je želja činiti dobro. Voljela bih kada bih mogla održavati humanitarne koncerte i tako prikupljati novac za sve stradalnike potresa u Zagrebu te gladnu djecu. Stvarno me jako pogađa vidjeti centrom Zagreba mnogo ljudi koji prose, a svjesna sam da ih je je još mnogo koje ne vidimo, a trebaju pomoć. Voljela bih kada bismo se skupili mi umjetnici i organizirali neki koncert, možda zbog korone ne uživo već online i tako pomogli našim dragim sugrađanima", kaže.

Budući da je njen muž Roman poznat po tome što na trgovima po cijeloj Hrvatskoj pjeva duhovnu glazbu, u planu im je snimiti i nešto zajedničkih pjesama.