Otkriveno što bi se dogodilo da meteor udari u Zemlju: 'Odjednom bi došlo iz morskog dna'

Prije otprilike 3,26 milijardi godina, golem kamen, između 50 i 200 puta veći od Chicxulub meteora koji je ubio dinosaure, udario je Zemlju. Prema timu koji predvodila geologinja Nadja Drabon sa Sveučilišta Harvard, previranje uzrokovano ovim nevjerojatno golemim udarcem moglo je ispustiti hranjive tvari koje su pružile poticaj nekolicini ranih mikroba.

"Zamislite da stojite uz obalu Cape Coda, na plitkom dijelu vode," kaže Drabon. "To je niskoenergetsko okruženje, bez jakih struja. Onda odjednom dođe golem tsunami, koji nosi i razbija morsko dno". "Ne znamo iz prve ruke što golem meteoritni udarac čini našem planetu. To je, u konačnici, dobra stvar. No, možemo modelirati i simulirati što se događa, rekonstruirajući događaje na temelju mineralne depozicije u geološkoj povijesti", dodala je.  Drabon i njezini kolege pažljivo osmislili rekonstrukciju slijeda događaja koji bi uslijedilo kada bi Zemlju ponovno pogodio takav udar.

Ipak, to bi bilo prilično razorno. Toplina iz sudara isparila bi gornji sloj oceana, dok se predviđa da bi sam udarac izbacio prašinu i krhotine u atmosferu, stvarajući gustu izmaglicu koja bi blokirala sunčevu svjetlost i ometala fotosintetske mikrobe koji žive u plitkim vodama. Također bi došlo do golemog tsunamija koji bi uništio morsko dno, donoseći materijal obično zadržan u dubinama na površinu. Iako bi to naštetilo mnogim životnim oblicima koji su se jedva održavali već nekoliko stotina milijuna godina, nekima bi to bilo od koristi.

'Omogućili bi životu da napreduje'

Sam meteorit donio bi izvor fosfora, na primjer, dok bi voda s morskog dna bila bogata željezom. Oba elementa bi hranila mikroorganizme sposobne za njihovo metaboliziranje, uzrokujući kratkotrajni, ali značajan porast njihovog broja prije nego što se Zemlja ponovno stabilizirala. Ovo bi posebno važilo za cvjetanje mikroba koji metaboliziraju željezo u plitkim vodama.

"Smatramo da su udari katastrofalni za život, ali ono što ova studija ističe jest da su ti udari mogli imati koristi za život, posebno u ranim fazama," kaže Drabon. "Ovi udari mogli su zapravo omogućiti životu da napreduje". Prošlo bi više od 2,5 milijardi godina prije nego što bi se pojavili višestanični organizmi, uvodeći svoje značajne promjene u Zemljinu biosferu.

Sasvim moguć udar

Dinosauri se nisu pojavili sve do prije otprilike 250 milijuna godina, vladajući sve do trenutka kada je meteorit Chicxulub pokrenuo izumiranje krajnjeg razdoblja prije 66 milijuna godina. Čak je i taj razorni udarac – jedini meteorit za koji s pouzdanjem povezujemo izumiranje – otvorio nove puteve za razvoj života. S padom ne-ptičjih dinosaura, sisavci su se počeli razvijati kako bi ispunili prazne ekološke niše, bez te devastacije, moguće je da ljudska vrsta nikada ne bi nastala.

Znanstvenici pokazali djelić velikog otkrića: 'Čula sam tutnjavu i vidjela da pada s neba'

Dakle, iako je istina da golem meteoritni udar ima značajne štetne učinke za neke organizme, može donijeti koristi drugima na neočekivane načine. U stvari, sasvim je moguće da su ponavljani rani udarci promijenili Zemlju na načine koji su je pripremili za evolucijske eksplozije koje će uslijediti. "Naš rad sugerira da bi, na globalnoj razini, rani život mogao imati koristi od dotoka hranjivih tvari i donora elektrona, kao i novih okruženja, kao rezultat velikih udarnih događaja", rekli su istraživači prenosi Science Alert.