Oliverov životni moto bili su stihovi njegove pjesme, a to su ujedno bile i zadnje riječi koje je poručio svojoj publici

Preminuo je u KBC-u Split u ranim jutarnjim satima 29. srpnja 2018. godine nakon teške bitke s karcinomom pluća, koji mu je dijagnosticiran u kolovozu 2017. godine.

Prvi nastup nakon dijagnoze, a ujedno i posljednji za života održao je 15. listopada 2017.  godine na humanitarnom koncertu "Vjeruj u ljubav". Tada je skinuo kapu i pokazao da mu je od kemoterapije otpala kosa.

Pred publikom se još jednom pojavio 23. ožujka 2018. godine, kada je primio Porina za životno djelo, ali putem videopoziva, a to je bilo njegovo posljednje obraćanje javnosti.

"Hvala vam svima, uživajte u večerašnjoj večeri, guštajte u svemu, jer ča je život vengo fantažija", poručio ja tada, a upravo to mu je bio i životni moto do samog kraja.

Oliverova je smrt cijelu Hrvatsku obavila tugom i prvi put u povijesti naše zemlje proglašen je Dan nacionalne žalosti.

Dva dana nakon smrti na splitskoj rivi okupilo se tisuće Oliverovih obožavatelja koji su mu s njegovom obitelji i kolegama došli uputiti posljednji pozdrav, a katamaran kojim je otplovio na vječni počinak u Velu Luku na Korčuli pratilo je i oko 500 plovila uz brodske sirene.

Spektakularne fotografije njegova ispraćaja u Splitu tada su obišle cijeli svijet i još jednom potvrdile koliko je bio obožavan u Hrvatskoj, ali i šire.

Osim brojnih obožavatelja, Oliver je iza sebe ostavio neutješnu suprugu Vesnu, s kojom je u braku bio 44 godine, sinove Dina, Davora i Damira te petero unučadi, a postumno ih je dobio još dvoje.

Rijetko koji hrvatski glazbenik može se pohvaliti i nastupima u londonskom Royall Albert Hallu, pariškoj Olympiji, slavnom Opera Houseu u Sidneyju i njujorškom Carnegie Hallu, a to je samo još jedan dokaz da je imao karijeru na svjetskoj razini te da je mogao uspjeti bilo gdje.

No, unatoč zvjezdanom statusu, Oliver je do samog kraja ostao prizeman i skroman te je upravo to smatrao i svojim najvažnijim postignućem.

"Moj je najveći uspjeh što mi se čini da sam ostao normalan. Jer to je, ne znam, može te prevariti ovo blještavilo scene i možeš zamisliti da si netko, izvanzemaljac ili svemirac. Ja znam točno, nema zvijezda, nema legendi" kazao je za Novu Tv u ožujku 2017. godine uoči svojeg velikog koncerta u zagrebačkoj Areni.

Oliver je rođen u Splitu 7. prosinca 1947. godine. Djetinjstvo je proveo u Veloj Luci, koju je do kraja života nazivao domom. U Splitu je završio glazbenu školu, a najprije je naučio svirati glasovir, potom klarinet i gitaru. Glazbu je zavolio već kao dječak, točnije u petoj godini života, kada mu je otac Marko poklonio usnu harmoniku, kojom je zabavljao djecu iz svoje ulice, a često i putnike na trajektu Split – Vela Luka.

Na pozornici se prvi put pojavio 1961. godine s grupom "Baloni" na Splitskom dječjem festivalu, a u to je vrijeme i s bratom Aljošom snimao svjetske hitove za Radio Split. Dvije godine kasnije postao je pjevač i klavijaturist splitskog benda "Batali", a 1967. na nagovor Zdenka Runjića nastupio je na Splitskom festivalu s pjesmom "Picaferaj". Kratko je surađivao s Dubrovačkim trubadurima, a sudjelovao je i u osnivanju grupe "More".

Presudni trenutak u njegovoj karijeri dogodio se 1995. godine, kada je na Splitskom festivalu izveo Runjićevu pjesmu "Galeb i ja". Nije pobijedio, no to ga je vinulo među zvijezde i od tada je ostao jedno od najvećih imena na domaćoj glazbenoj sceni.

"Cesarica", "Magdalena", "Nadalina", "Skalinada", "Trag u beskraju", "Moj lipi anđele" i "Boginja" još su neki od bezvremenskih hitova koje je otpjevao tijekom karijere duge čak 50 godina, a kroz njih će sjećanje na njega živjeti vječno.