Održan okrugli stol 'Transhumanizam – sloboda bez odgovornosti?'

Govornici okruglog stola bili su: Krešimir Mišak, Hrvatska radiotelevizija Odilon Singbo, Hrvatsko katoličko sveučilište i Bojan Jerbić, Fakultet strojarstva i brodogradnje.

Krešimir Mišak je istaknuo kako je potrebno razlikovati organski transhumanizam, u kojem čovjek želi nadići svoja ograničenja, od suvremenog transhumanizma koji teži ka besmrtnosti, nudi kopiju stvarnog svijeta i najdubljih čovjekovih težnji te vodi u kolektivističko uređenje društva koje zanemaruje važnost čovjekove individualnosti.

Ipak, smatra kako ključno pitanje nije hoće li čovjek nadići čovjeka, već hoće li biti sretan. Naglašava kako ljudi imaju vlastite zadatosti za sreću te kao bitnu komponentu ističe težnju prema povezanosti s drugim ljudima koja se ostvaruje u međusobnom doticaju, kroz doživljaj, a ne kroz informatički sadržaj koji je tipičan za stvaranje lažne povezanosti unutar transhumanističkog pokreta.

Odilon Singbo je poručio kako je tehnologija u službi čovjeka dobra, ali je istaknuo kako problem nastaje kad se prednost daje tehnološkom napretku u odnosu na dostojanstvo čovjeka. Pritom je transhumanizam okarakterizirao kao pokret koji nastoji eutanazirati smrt kako bi zadovoljio čežnju za besmrtnošću.

Smatra kako živjeti ljudskim životom znači doživjeti sebe kao smrtnika te da smrt nije jedina tragedija koja pogađa čovjeka, već da su prestanak poštivanja čovjeka i gubitak smisla veće životne tragedije koje se sprječavaju prihvaćanjem misterija smrti jer, kako zaključuje, tamo gdje se ne umire, tamo se ni ne živi.

Bojan Jerbić predstavio je područje robotike kroz najnovija dostignuća koja se koriste za poboljšanje čovjekova života i zdravlja, a robotiku je opisao kao svijet u kojem se digitalna i fizička tehnologija spajaju. Smatra da moramo biti sposobni razvijati robote koji razumiju i nas i našu okolinu ako želimo da rade zajedno s nama.

Osvrnuo se i na pitanje umjetne inteligencije za koju smatra da ju nije potrebno mistificirati te je objasnio da se radi o nizu algoritama koje programiraju stručnjaci. Iako umjetna inteligencija može bolje od nas vizualno percipirati neki objekt, to se opažanje događa izvan konteksta, stoga ona o tome ne može razmišljati te ne može ispravno i cjelovito razumjeti.

Ostatak priče možete pročitati na portalu Generacija.hr.