Tuga kao okidač za probleme: Ovi fizički simptomi izravna su posljedica

Znanstvenici s UCLA-a objašnjavaju kako tijelo reagira na gubitak kao da je pretrpjelo fizičku ozljedu ili zarazu. Aktiviraju se imunosni proteini koji uzrokuju upalu - prirodni mehanizam tijela u borbi protiv prijetnji.

Međutim, ako upala potraje, može naštetiti zdravim tkivima. Osim fizičkih simptoma, tuga može uzrokovati psihičke promjene poput umora, bezvoljnosti i povlačenja iz društva. Upala se može manifestirati na različite načine - od promjena u probavi do bolova i poremećaja sna.

Kod ljudi koji duboko tuguju, u krvi se često nalaze povišene razine proupalnih tvari. Osim toga, dugotrajni stres može utjecati na crijevnu propusnost pa bakterije koje inače ostaju u probavnom sustavu mogu završiti u krvotoku, dodatno pogoršavajući stanje.

Kako pomoći tijelu i umu tijekom tuge

Iako tuga može duboko utjecati na zdravlje, postoje načini kako umanjiti njezine posljedice. Ključne uloge imaju prehrana, san, tjelesna aktivnost i društveni kontakti.

• Prehrana – Tijekom stresa ljudi često posežu za kaloričnom, masnom i slatkom hranom. No takva prehrana dugoročno pogoršava stanje i narušava ravnotežu crijevnih bakterija. Preporučuje se uravnotežena prehrana s puno povrća, voća, zdravih žitarica i nemasnih proteina. Mediteranska prehrana je izvrstan primjer jer je bogata prirodnim protuupalnim sastojcima.
• San – Tuga često uzrokuje probleme sa spavanjem. Kvalitetan san je ključan za oporavak tijela i smanjenje upalnih procesa. Preporučuje se uvođenje redovne rutine spavanja, izbjegavanje ekrana prije spavanja te ograničavanje kofeina i alkohola.
• Tjelesna aktivnost – Iako mnogi nemaju volje za kretanje tijekom tuge, fizička aktivnost dokazano pomaže. Hodanje, trčanje, joga ili borilačke vještine pomažu u izražavanju emocija, odvraćaju pažnju od boli i podižu razinu endorfina – hormona sreće. Vježbanje također poboljšava san i smanjuje stres.
• Društveni kontakti – Povlačenje iz društva je česta reakcija na gubitak, no povezivanje s drugima igra važnu ulogu u procesu ozdravljenja. Boravak s bliskim osobama, sudjelovanje u zajedničkim aktivnostima ili pristupanje grupama podrške može pomoći u pronalasku nove rutine i smisla.