Što učiniti kada dijete muči strah od odvajanja?

Separacijska anksioznost smatra se normalnom fazom razvoja djeteta. Obično završava oko djetetove druge godine života, kada dijete počinje shvaćati da roditelj možda nije vidljiv, ali kasnije će se vratiti.

Separacijska anksioznost u patološkom smislu javlja se kod djece koja su posebno osjetljiva na odvajanje od za njih bitnih osoba, s kojima je posebno vezano u emocionalnom smislu ili od prostora (obiteljskog doma).

Simptomi

Djeca koja pate od patološke serparacijske anskioznosti oštro će se protiviti i suprotstavljati pri pokušajima separacije.

U situacijama odvajanja, žale se na niz fizičkih simptoma (trbobolja, glavobolja, mučnina), a zbog nerealnog straha da će se dogoditi katastrofa ukoliko se odvoje od roditelja (djetetu ili roditelju će se dogoditi nešto strašno) nelagoda nerijetko doseže panične razmjere.

Kada se odvajanje realizira, dijete će djelovati tužno, potišteno i teško će se koncentrirati na igru i druge aktivnosti. Ovisno o dobi, mogu se pojaviti i strahovi od životinja, čudovišta, mraka, provlanika ili drugih situacija koje se percipiraju kao opasne.

Kako pomoći djetetu koje pati od separacijske anksioznosti?

Ukoliko vaše dijete pati od separacijske anskioznosti, nekoliko je stvari koje možete poduzeti:

• Pokušajte odlaske tempirati nakon popodnevnog odmora ili ručka kada je dijete mirnije, jer će dijete mnogo burnije reagirati u situacijama kada je gladno, umorno ili bolesno.

• Na djetetovu anksioznost reagirajte smireno, samopouzdano i pokažite razumijevanje. Možete reći: “Znam da ne želiš da idem ali dolazim kući čim završim s poslom“. Izbjegavajte rečenice poput: “Nemoj plakati zbog sitnice“ ili “Stvarno me ljutiš svojim glupostima“.

• Izgradite osjećaj sigurnosti kod svog djeteta tako što ćete mu pružiti ljubav i pažnju. Naime, manja djeca brže (i lakše) uče kada dobiju potrebnu ljubav i pažnju nego kad roditelji imaju stav “naučit ćeš na teži način“.

• Vježbajte kratkotrajna odvajanja. Kada odlazite u susjednu sobu, gdje vas dijete gubi iz vida, govorite mu: “Gdje je mama otišla?“, a kada se vratite recite: “Evo mame“. Vježbe kratkotrajnog odvajanja pomoći će djetetu da shvati kako je vaš odlazak samo privremen.

• Nemojte se “ iskradati“  iz kuće. Ukoliko plan ne prođe očekivano, sljedeći pokušaj odvajanja vjerojatno će biti još teži.

• Kontrolirajte vlastitu tjeskobu. Ukoliko dijete osjeti vaš stres i nervozu kod odlaska, to će mu biti poruka da se događa nešto pogrešno.