Stjepan Božić o dijagnozi kćeri: Ovo su bitke za koje vas život nikad ne može pripremiti

''Meni je bilo čudno, počela je vrlo mala hodati na prstićima. Imam još troje djece i to sam prvi put vidio, bilo mi je čudno. Nakon nekih godinu i dva-tri mjeseca očekivao sam - tata, mama, daj, ništa. Primijetio sam da nešto nije u redu, međutim ni dandanas ne želim to na neki način prihvatiti. Ja je vidim kao funkcionalnu osobu teškog karaktera, ali naravno da ona ima svoj problem koji treba riješiti'', započeo je svoju priču Stjepan Božić, bivši boksač za Novu TV. 

Emma je prije godinu dana dobila dijagnozu pervazivnog razvojnog poremećaja. Dijagnozu koja ukazuje na to da se vrlo vjerojatno radi o spektru autizma.

"Prvo kad smo čuli, u biti nismo prihvatili, smatrali smo da se radi o pogrešci. I onda kad se počneš malo informirati, u principu vidiš da dosta nekih stvari koje djeca u spektru imaju ona ima, da su kod nje više nego očita. Ali mi smo pozitivni, vrlo smo optimistični, mislimo da se puno toga može prevladati i da će ona biti visoko funkcionalna osoba jednog dana koja će imati neka minimalna odstupanja''', kaže Petra Božić. 

Godinu dana kasnije, Emma pohađa terapije čak pet dana u tjednu.

''Većina roditelja tek s tri navršene godine života krene u dijagnostiku. Dok dođu do neke dijagnoze, prođe već minimalno šest mjeseci do godinu dana. Dok se dijete uključi u terapije i u sustav, dijete već ima četiri godine, a rana intervencija, koja je najbitnija i u koju se svi stručnjaci kunu, službeno je do treće godine života. Tu ranu intervenciju Emma u sustavu zdravstvene skrbi nije dobila. Njezin vokabular je i dalje jako malen i slab, to je nekoliko riječi, ali sve više razumije i sve više pokušava reći, sve je manje frustrirana'', priča Petra. 

Iako su terapije počele davati rezultate, Petri i Stjepanu neopisivo je žao svih onih roditelja koji svojoj djeci ovakve tretmane ne mogu priuštiti.

''Roditelji su prepušteni sami sebi, djeca kao da su u samom startu otpisana. Dakle, ja ne znam kakvu bi ti vezu trebao imati da tvoje dijete dobije adekvatnu zdravstvenu skrb, to je žalosno. Najviše nas je razočaralo to što nismo dobili nikakvu potporu. Emma već godinu dana ide na terapije i niti jednu terapiju nije dobila iz sustava zdravstvene skrbi, nego sve to mi sami financiramo. Nije lako jer su to troškovi po tri do četiri tisuće kuna mjesečno minimalno i većina roditelja u Hrvatskoj to si ne može priuštiti'', priča Petra. 

Prosvjedovala je Petra, stoga, simbolično na Emmin rođendan prošli mjesec na Markovu trgu s onima koji su se našli u istoj situaciji kao i ona. 

''Kroz sportsku karijeru proputovao sam jako puno zemalja, u nekima sam se čak zadržao po nekoliko mjeseci i nekoliko godina i definitivno ono što mogu reći je da je Hrvatska sigurno po jako puno kriterija jedno od najidealnijih, ako ne i najidealnija zemlja za živjeti, ali imam osjećaj da političari, kad dođu na te položaje, kao da izgube kompas, izgube poveznicu s tim narodom, s tom ulicom, s tim gradom ili selom otkud su došli'', priča Stjepan. 

Intenzivno su, stoga, jedno vrijeme razmišljali o odlasku iz Hrvatske.

''Ovo su neke bitke za koje vas život nikad ne može pripremiti, one dolaze neočekivano i iznenade vas'', zaključio je Stjepan.