Riječi poznatog svećenika diraju u srce: 'Ako dijete ovo prestane raditi, u tom trenutku gubiš'

"Djeca 21. stoljeća nisu lošija. Nisu lijena, nezahvalna niti 'ovisna o telefonima'. Ona su jednostavno drugačija, jer su ih oblikovala drugačija vremena. Ali u tim vremenima, u tom kaosu društvenih mreža, hejta, pritiska da budu savršena… ona su često sama. Sjede u svojim sobama, zure u ekrane.

Ne zato što im je tako najudobnije. Ne zato što im je to draže od razgovora. Nego zato što nemaju s kim razgovarati. Roditelji su vječno zauzeti. Umorni. Glavom u poslu, u obvezama. Ponekad dobace 'Kako si?', ponekad kupe nešto lijepo, odvedu ih na putovanje. I misle: 'Sve je u redu, moje dijete ima sve.'

Ali ono nema ono najvažnije – tebe. Tvoju pažnju, tvoju uključenost, tvoje 'Ispričaj mi kako se osjećaš'. Jer ljubav ne možeš kupiti novim telefonom. Ne možeš je zamijeniti all-inclusive odmorom. Dijete ne treba još jednu igricu, moderne tenisice, nove slušalice. Treba razgovor. Treba da sjedneš pokraj njega i pitaš 'Kako si?', ali ne usputno. Treba da ugasiš telefon, pogledaš ga u oči i stvarno ga poslušaš", napisao je.

'Ovo je trenutak u kojem gubiš'

"Jer ako ti ne poslušaš svoje dijete, poslušat će ga netko drugi. A to ne mora uvijek biti osoba koja ima dobre namjere. To može biti slučajni 'prijatelj' s interneta koji će reći: 'Razumijem te' i početi upravljati njegovim emocijama. Može biti grupa vršnjaka koja će tražiti da se prilagodi njihovim pravilima, jer će ga inače odbaciti. A može biti i val hejta koji će se na njega sručiti poput lavine samo zato što je 'drugačije'.

Jer djeca danas ne samo da odrastaju pod pritiskom, nego su i pod stalnim promatranjem. Svaka fotografija, svaka objava, svaki komentar može biti ismijan. Svaka slabost može postati razlog za ruganje. A znaš što je najgore? Nekad se barem kod kuće moglo pobjeći od toga. Danas hejt ne prestaje nakon školskog zvona. Ide za njima kući, u krevet, u telefon, u svaku obavijest koja zatreperi na ekranu.

Poznati svećenik oduševljen: 'Kako je ovo snažno za ispit savjesti svima nama na mrežama'

A ti? Misliš da, ako se ne žali, znači da je sve dobro. Da, ako se smije, sigurno nema problema. Ali djeca često ne govore da ih nešto boli. Ona viču tišinom. Prestaju govoriti, prestaju pitati, prestaju tražiti pažnju. A ti tada misliš: 'Sve je u redu, nema problema.' Ali problem upravo tada počinje. Jer djeca neće prestati biti djeca samo zato što ti nemaš vremena. Neće prestati trebati nježnost, pažnju, osjećaj da su važna. Ona će samo prestati pitati. A to je trenutak u kojem gubiš", poručio je.