Ove pasmine najčešće napadaju ljude, evo kako spriječiti napade

Razumljivo, jer otkad se dogodio napad u Podravini u kojem je stradala jednomjesečna djevojčica, do jučer većini građana sasvim nepoznata pasmina postala je najopasnija. 

Pogotovo ako se uzme u obzir da se nekoliko dana kasnije dogodio i drugi napad, u kojem je također sudjelovala argentinska doga.

Mediji su se raspisali o super psu, stvorenom križanjem deset pasmina, čija je namjena lov na divlje svinje i pume.

Po sličnom scenariju, nakon napada i senzacionalističkog izvještavanja o istima, opasni su postajali pit bullovi (nepriznata pasmina), američki stafordski terijeri, bull terijeri, dobermani, rotvajleri  i slične pasmine 'opasnog' izgleda, uglavnom psi srednjeg do većeg rasta, tamne boje.

I mali pas može učiniti veliku štetu

Kada se piše o opasnim pasminama istina je bitno drugačija od one kakvom je mediji željni senzacionalizma žele prikazati, jer najopasnija pasmina ne postoji, odnosno, ne postoji pas za kojega bilo tko može tvrditi da nije opasan i da nikad neće ugristi, iako mnogi vlasnici tvrde upravo to.

Sigurni smo da su isto mislili vlasnici njemačkog patuljastog špica, poznatijeg pod nazivom 'pomenranski špic', psa koji u odrasloj dobi teži maksimalno tri kilograma.

Sa šest tjedana starom bebom ostavili su ga na čuvanje osobi koja ih je na trenutak ostavila same, kako bi podgrijala bočicu s mlijekom. 

Nedugo zatim vratila se, no prekasno, jer je pas već izgrizao bebinu glavu. Dogodilo se to 2000. godine u Los Angelesu. Nažalost, od posljedica napada beba je preminula u bolnici, pisao je tada news24.com.

Gotovo identičan scenarij, dogodio se i u Podravini. Vlasnici argentinske doge, na trenutak su bebu i psa ostavili same, dovoljno da dođe do tragedije.

Ukratko, i hrvatski zakon kaže da ne postoji opasna pasmina, opasni su samo oni psi koji su ničim izazvani napali čovjeka, ili drugog psa i nanijeli mu tjelesne ozljede, ili ga usmrtili. 

Nakon toga, kao u slučaju s argentinskom dogom koja je napala djevojčicu, pas ide u karantenu i ako se kojim slučajem spasi od eutanazije, vlasnik mora ispuniti neke uvjete koje mu propiše veterinarski inspektor.

Roditelji, dijete i psa nikad ne ostavljajte same

Od tada do danas, dogodilo se još puno napada pasa. Statistike govore da najčešće stradavaju djeca, najčešće ih napadaju njihovi obiteljski psi (različitih pasmina), koji prije napada nisu bili agresivni i to većinom kada u prostoriji gdje se napad dogodio nije bilo odrasle osobe.

Uzimajući sve navedeno u obzir, znajući da svaki pas, bez obzira na veličinu i pasminu može ozbiljno ozlijediti dijete, od toga koja je pasmina najopasnija, puno je važnije ljude educirati kako da do napada ne dođe.

NAJVAŽNIJE, roditelji ili onaj kome je dijete povjereno na čuvanje, dijete i psa NIKADA ne bi smjeli ostaviti same. Niti na sekundu.

Često, napadi se događaju kad pas brani svoje resurse (igračke, zdjelicu s hranom, vodom i slično). 

Znate li što vam pas želi reći?

Prije napada pas će u većini slučajeva pokazati da mu se nešto ne sviđa. Budući da mala djeca ne znaju prepoznati znakove upozorenja koje im psi šalju, iste bi trebali naučiti odrasli i na vrijeme djecu upozoriti da se psu nešto ne sviđa. A ometanje dok jedu i piju, većini se ne sviđa.

Kao upozorenje navest ćemo jedno zanimljivo istraživanje Stanleyja Corena, profesora psihologije sa Sveučilišta British Columbia koji se specijalizirao za proučavanje psećeg ponašanja.

Slučajnim odabirom s Googlea i Flickra odabrao je 250 fotografija koje prikazuju odrasle ljude i djecu kako se grle sa svojim ljubimcima.

Surađujući s kolegama analizirao je govor tijela pasa i u čak 81,6 posto slučajeva psi su pokazivali barem jedan od signala stresa, dok je 10,8 slalo dvosmislene signale da ne vole da ih se grli.

Kao najčešće signale stresa naveo je pokušaje psa da glavu okrene/makne se od osobe koja je grli, ponekad (barem djelomično) zatvara oči, spušta uši, oblizuje se, zijeva...

Da im se grljenje sviđa pokazivalo je samo njih 7,6 posto. Nažalost, ljudi pseće ponašanje prečesto tumače kao da je ljudsko pa je logično da su im, unatoč očitim signalima da  to ne vole, ljudi upravo grljenjem iskazivali svoju ljubav i privrženost.

"Tehnički gledano psi su stvoreni za bježanje. To znači da će u stresnim i pogibeljnim situacijama prvo pokušati pobjeći od izvora stresa, a tek ako im ne preostaje ništa drugo pokazat će zube. Stručnjaci za ponašanje pasa vjeruju kako se psi u zagrljaju zapravo osjećaju zarobljenima što može povećati razinu njihovog stresa. Što je osjećaj tjeskobe intenzivniji, veća je mogućnost da pas reagira ugrizom", upozorio je stručnjak za pse.

Evo što još psi ne vole

Također, djecu treba naučiti da prije nego pomiluju tuđega psa, od vlasnika zatraže dopuštenje. 

Postoje strpljiviji i socijaliziraniji psi, no to što ne reagiraju agresivno ne znači da vole da ih djeca  potežu za rep, uši, da ih grizu, jašu, čupaju... Ukratko, psi su živa bića, a ne igračke. I to djeci treba dati do znanja.

Za kraj, svima koji nabavljaju psa preporučujemo da upišu neki od tečajeva socijalizacije, gdje će naučiti kako svog ljubimca prilagoditi na suživot s ljudima, ali i drugim životinjama (u različitim životnim situacijama)

NAPOMENA: Važno je naglasiti da se na fotografijama ne nalaze psi koji su sudjelovali u napadima, već samo ilustracije, koje pokazuju kako pojedine pasmine izgledaju.