Najčešći mitovi o psihoterapiji u koje morate prestati vjerovati

Evo sedam mitova o psihoterapiji u koje trebate prestati vjerovati.

Mit: Terapija je samo za ozbiljne probleme

Terapija se često smatra posljednjim rješenjem, poput opcije kada ljudi imaju ozbiljne probleme, nalaze se u krizi ili su doživjeli slom.

U stvarnosti, terapija može pomoći ljudima s raznim potrebama. Prema Američkom psihijatrijskom udruženju, psihoterapija može pomoći u uobičajenim mentalnim stanjima, poput depresije i anksioznih poremećaja; suočavanju s tugom, npr. nakon gubitka voljene osobe ili suočavanja s bolešću; nošenju s raznim vrstama trauma; prevladavanju izazova svakodnevnog života.

Osim toga, psihoterapija vam može pomoći u stvaranju ispunjenijeg i smislenijeg života kroz ostvarivanje profesionalnih i osobnih ciljeva; poboljšanje komunikacijskih vještina; dublje razumijevanje sebe; povećanje samopouzdanja; razvijanje jačih, povezanijih odnosa; upravljanje stresom i usvajanje zdravih navika.

FOTO: Pixabay

Mit: Malo ljudi ide na terapiju

Ovaj mit opstaje jer nije svima ugodno reći da idu na terapiju. Iako stigma oko terapije slabi, posjećivanje terapeuta još uvijek često se doživljava drukčije nego, primjerice, suradnja s trenerom ili fizioterapeutom.

Često s ponosom kažemo da smo angažirali stručnjaka za naše zdravlje, što se obično dočekuje s odobravanjem. S terapijom, međutim, često to zadržavamo za sebe ili podijelimo samo s bliskim osobama.

Ipak, mnogi ljudi idu na terapiju i brojke su u stalnom porastu.

Mit: Sve terapije su iste

Nije neuobičajeno da ljudi isprobaju jednu vrstu terapije, a ako im ne odgovara, pretpostave da nijedna terapija nije učinkovita. Odluka o odlasku na terapiju velika je stvar, pa ako ne uspije, može biti frustrirajuće i obeshrabrujuće pokušati ponovno.

Međutim, postoje mnoge vrste terapije i može biti potrebno malo eksperimentiranja kako biste pronašli ono što vam najbolje odgovara. Osim toga, terapija je najučinkovitija kada radite s terapeutom koji vam odgovara.

FOTO: Pixabay

Mit: Terapija je samo skupo "kukanje"

Terapija često uključuje dosta razgovora, pa je lako razumjeti zašto neki ljudi misle da je slična razgovoru s prijateljem.

Međutim, za razliku od voljenih osoba, terapeuti posvećuju vam usmjerenu pažnju, posebno su obučeni da slušaju vaše brige i uoče neproduktivne obrasce ponašanja, ne gledaju vašu situaciju kroz subjektivnu prizmu, podržavaju vas u zdravim promjenama koristeći znanstveno utemeljene tehnike.

Prema Američkom psihološkom udruženju, psihoterapija pomaže otprilike tri četvrtine ljudi koji je isprobaju. Štoviše, oko 80 posto ljudi koji završe terapiju osjeća se bolje nego oni koji je nikada nisu isprobali.

Mit: Ljudi će me osuđivati ako idem na terapiju

Neki ljudi izbjegavaju terapiju jer brinu što će drugi misliti o njima. Prirodno je brinuti o tome kako nas drugi doživljavaju, ali to nije uvijek korisno.

Možda će vas utješiti spoznaja da će većina ljudi biti podržavajuća. Primjerice, istraživanja su pokazala da studenti ne misle lošije o osobama koje idu na terapiju.

Također, niste dužni nikome reći da idete na terapiju. A ako netko to sazna i negativno reagira, imajte na umu da je njihov odgovor odraz vlastite nelagode, a ne vaše odluke.

FOTO: Pixabay

Mit: Terapija nije povjerljiva

Neki ljudi brinu da njihovi razgovori s terapeutom neće ostati povjerljivi. To je važna briga jer terapija najbolje funkcionira kada se možete otvoriti terapeutu i podijeliti svoje najdublje misli i osjećaje.

Međutim, terapeuti su obvezni čuvati informacije povjerljivima prema etičkom kodeksu. Ovo je dio onoga što terapiju čini tako učinkovitim alatom za promjenu i iscjeljenje.

Mit: Morat ću ići na terapiju zauvijek

Neki ljudi vjeruju da terapija traje godinama ili čak desetljećima, što može biti zabrinjavajuće, posebno zbog troškova.

Ovaj oblik demencije pogađa mlađe osobe i za nju nema lijeka

Općenito, vrsta i trajanje terapije ovise o vašim potrebama i osnovnim uvjetima. Zajedno s terapeutom odlučit ćete kada završiti terapiju. Cilj terapije je pomoći vam da se osjećate bolje, a ne propisati određeni broj seansi.