DAN OČEVA

Mladi tate otkrivaju: Biti otac moj je životni poziv

Autor

Maja Šubarić Mahmuljin/Generacija.hr

Za Majčin dan i Dan žena svi dobro znamo, no mnogima je manje poznat Dan očeva. To je dan u čast oca i slavi očinstvo, kao i utjecaj očeva u društvu, a obilježava se 19. ožujka. Upravo na blagdan sv. Josipa, zaštitnika obitelji koji služi kao primjer brižnog i voljenog oca, prisjećamo se očeva koji su, uz majke, nezamjenjivi u životima djece. Tim povodom razgovarali smo s četvoricom mladih očeva koji su s nama podijelili neke od najljepših i najtežih strana očinstva te nam otkrili koliko im znači ova životna uloga i poziv.

19.03.2019. u 16:21
Ispiši članak

Kako je na njegov život utjecalo očinstvo za Generaciju.hr ispričao je Ante (30) iz Zagreba, otac dvogodišnjeg dječaka.

“Kada postanete otac, život se okrene naglavačke, ali u pozitivnom smislu. Pod pretpostavkom da ste normalan i dobronamjeran čovjek, vaše dijete postaje prioritet i ništa nije važnije od njega”. 

Očinstvo, dodao je, sa sobom nosi mnogo lijepih trenutaka, ali i novih spoznaja.

“Najljepše je kad vas netko vidi kao uzor, kao svog heroja i obraća vam se s ‘tata’. Kad spoznate da imate odgovornost formirati dobrog čovjeka, osjetite neopisivu moć, a s druge strane puno bolje počnete razumjeti vlastite roditelje koji su s vama najvjerojatnije prolazili isto.” 

'Čarobno iskustvo'

Iskustvo očinstva s Generacijom.hr je podijelio i Matija (26) iz Zagreba. Ovaj novopečeni otac 10-mjesečne djevojčice otkrio je kako je biti otac malene djevojčice.

“To je čarobno iskustvo i osjećaj kojeg je teško definirati. Prije nego sam postao ocem, nemoguće bi mi bilo predočiti ga. Supruga i ja imamo sreće utoliko što nam je djetešce vrlo dobroćudno i ne pretjerano ćudljivo”, rekao nam je Matija. 

Matija je upozorio i na pogrešnu percepciju koju neki roditelji imaju o roditeljskoj ulozi i svojoj djeci.

“Ljudi danas djecu prečesto promatraju kao uljeze u vlastitom životu, čiji su oni, naime roditelji, navodno zarobljenici ili svojevrsni taoci. Ta percepcija je pogrešna, jer zapravo je riječ o nečemu posve prirodnom i normalnom. Uz malo truda i suradnje sa suprugom, sve se može uskladiti na dobrobit obitelji kao cjeline, ali i svakoga njezinog člana”, poručio je Matija.

'Biti otac moj je životni poziv'

O očinskom pozivu i bogatstvu koje su mu djeca unijela u život progovorio je Bruno (33 ) iz Splita, otac petero djece.

“Kada sam prvi puta uzeo Emanuelu u ruke, mislio sam da ću se onesvijestiti. Danas, na Dan očeva i nakon gotovo deset godina od tog događaja, još nisam došao k sebi. I to je ono najbolje što ti očinstvo može dati. Ne mislim na to da živiš nesvjesno svoj život, nego ga upravo živiš sa sviješću da ti nisi samo ti, već da si ti sada – vi ili oni. I to te oduzima od samoga sebe. Više ne budeš svoj”, rekao je Bruno. 

Biti otac, dodao je, za njega je životni poziv.

“Tradicionalno shvaćena uloga oca da pruži sigurnost svojoj obitelji danas je smatrana zastarjelom i nazadnom, kao što možemo vidjeti u jednom širem društveno-kulturološkom kontekstu gdje nemamo sigurnost gotovo ni u što, pa i nije čudno da odgajamo nesigurne nove naraštaje. Upravo stoga, otac danas mora biti stup sigurnosti u djetetovu životu, kako bi i samo dijete bilo sigurno. Sigurno u svoga oca i svoju majku, braću, sestre i u konačnici u samoga sebe”, poručio je za kraj Bruno.

“Osjećaj ponosa i ljubavi, ali i brige”

O očinskoj ulozi i novom poglavlju života posvjedočio je i Josip (32) iz Zagreba, otac 16-mjesečne djevojčice.

“Od sekunde kada čovjek postane otac, za sobom zatvara jedno poglavlje života. Poglavlje koje se otvara sa sobom nosi pregršt emocija – vrste ljubavi koju dotad nije osjećao, istinskog ponosa, ali i neizmjerne brige. U prvi plan dolazi zaštitnički gard, pogotovo kada ste otac djevojčice. Uz svu brigu svijeta koja ide s time, često se pitam kako je zaštititi od ružnih stvari koje donosi život. S druge strane, neizbježno je da će se u životu suočiti sa stvarima koje neće biti ružičaste, a ne želim da se neugodno iznenadi kada do toga dođe. To je ponajveći konflikt mene kao roditelja.” 

Ipak, dodao je Josip, u roditeljstvu prevladavaju pozitivne emocije.

“Nema boljeg osjećaja kada dođeš kući s posla i vidiš taj osmijeh. Loš dan pretvara se u dobar, dobar u još bolji… Ovo zvuči kao floskula, ali to je jednostavno tako. Naravno, na odmor možete zaboraviti, pogotovo u dobi kada su joj fascinantne utičnice, penjanje po stolicama i stolićima te igranje sa žicama. S tom brigom jednostavno naučite živjeti i ona će me, vjerujem, pratiti do kraja života.”

Cijeli tekst pročitajte na stranicama Generacije.hr.

Komentari

Pozivamo čitatelje/komentatore da u svojim komentarima njeguju civiliziranu raspravu. Portal Direktno ne može se smatrati odgovornim za komentare koji sadrže uvrede, klevete, govor mržnje, huškanje i/ili poziv na nasilje. Takvi komentari bit će obrisani, a u posebno ekstremnim slučajevima mogu biti i potpuno onemogućeni. Sporne komentare čitatelji mogu prijaviti na [email protected], uz priloženu poveznicu na pripadajući članak i navođenje autora i sadržaja spornoga komentara.