Majka dječaka iz Osijeka o problemu s kojim se susreće sve više mladih, posljedice mogu biti tragične

Početak je to priče majke 11-godišnjeg dječaka iz Osijeka, koja je za Glas Slavonije ispričala kako je sa sinom savladala problem mladih u Hrvatskoj, na koji se lako 'zakače' i stariji.

Naime, kako kaže, umjesto da mu je bila uzor i sama je puno vremena  provodila na internetu.

"Provodila sam sate na Facebooku i Instagramu, često i do duboko u noć. Odlučila sam pomoći i svojem djetetu i sebi. Počela sam nam organizirati izlete u prirodu, zajedno smo odlazili trčati i vježbati na Srednjiku, išli smo zajedno u kino, navečer bismo zajedno pripremali večeru, skuhali čaj i pričali o svemu što nam se dogodilo u danu, igrali smo društvene igrice", nastavlja Osječanka svoju priču.

U sve se uključio i suprug te njihova kći.

"Uveli smo obiteljska pravila o korištenju tehnologije i uveli sustav stimulacije za njihovo pridržavanje. Nije bilo lako sve to postići, ali svi smo puno sretniji. Tehnologiju ne možemo isključiti iz naše svakodnevice, ali možemo postići da mi vladamo njome, a ne ona nama", zaključuje majka iz Osijeka.

Da se ne radi o izoliranom slučaju potvrđuje i Katarina Dodig Ćurković, dr. med., specijalist dječje i adolescentne psihijatrije, pročelnica Zavoda za dječju i adolescentnu psihijatriju Kliničkog bolničkog centra Osijek.

Ističe kako na Zavod za dječju i adolescentnu psihijatriju često dolaze roditelji koji su izgubili kontrolu nad svojom djecom, a koja pri uskraćivanju tehnologije postaju opasna za cijelo društvo. 

"Ako dijete gubi kontakt s realnošću te zanemaruje školske obveze, socijalne odnose, higijenu, prehranu i sportske aktivnosti zbog videoigara i tehnologije, to odmah postaje širi problem, jer se često, uz nekontroliranu agresiju, impulzivnost i nesanicu, javljaju i simptomi poput anksioznosti, depresije, pa čak i suicidalnih misli", objašnjava dr. Dodig Ćurković. 

Naglašava kako je “poremećaj igranja” već odavno trebao ući u sustav dijagnostike, jer je danas, kaže, moguće pratiti samo popratne, psihičke poremećaje koji su nastali kao rezultat prekomjernog provođenja vremena za kompjutorom, konzolom, mobitelom.

Nažalost, kao i kod ostalih ovisnosti i u ovom slučaju, da su oni ili njima bližnji ovisni, ljudi shvaćaju prekasno, a liječenje je dugotrajan proces.

Terapeuti i psihijatri u suradnji s roditeljima nastoje djecu naučiti drukčijim oblicima ponašanja, vraćajući ih u staro stanje svijesti – daleko od nezdrave napetosti i adrenalina izazvanog pretjeranim igranjem videoigara.

Najbolji je način borbe protiv ove ovisnosti prevencija, odnosno edukacija, koja se mora provoditi od najmlađe dobi, pokazujući djeci pozitivne, ali i brojne negativne strane uporabe tehnologije i, primjerice, društvenih mreža.