Izlječenje od negativnih iskustava iz djetinjstva: Kako možete izliječiti traumu

Postoje načini za smirivanje fizičkih i emocionalnih reakcija na traumu i vraćanje osjećaja cjelovitosti. Dr. sc. Peter Levine, terapeut je i teoretičar traume, u svom djelu, In an Unspoken Voice nudi konkretne metode za zacjeljenje.

Kao što brižna ljubaznost skrbnika pomaže razvoju mozga da se usmjeri prema smirenosti, tako i prisutan, ljubazan terapeut pokazuje preživjelom da nije sam i da se može osjećati sigurno "kao kod kuće" u sebi.

Ako razmišljate o terapeutu, osim obrazovanja, vodite računa i o crtama ličnosti. Ljubazan pomagač modelira ljubaznost koja, kad se jednom internalizira, omogućuje preživjelom da na kraju mirno suoči i obradi uznemirujuće uspomene iz djetinjstva.

Zaglavljena energija mora se osloboditi

Drhtanje i trešnja uobičajene su i normalne reakcije nakon traumatičnog događaja. Sisavci u divljini koji drhte i tresu se nakon traume mogu se ponovno stabilizirati i vratiti normalnom funkcioniranju. Međutim, nakon teške traume, ljudi često reagiraju imobiliziranim (zamrznutim, otupjelim ili kolabiranim) stanjem.

Kada ljudi nisu u mogućnosti dovršiti instinktivne pokrete borbe ili bijega (na primjer, dijete pritisnuto od strane moćnog počinitelja ili zadržano tijekom zastrašujućeg medicinskog postupka), energija koja bi se inače potrošila na bijeg ili borbu ostaje zaglavljena u mozgu i tijelu.

Poticanje ljudi da polako i smireno oslobode tu zaglavljenu energiju pomaže im da se vrate u normalu. Oslobađanjem zaglavljene stresne energije, preživjeli se uči vratiti svom tijelu i doživjeti emocije poput straha i bijesa bez ukočenosti i pogoršavanja stresa. Promjenom odgovora na traumatsko sjećanje na ovaj način, sjećanje više nije povezano s bespomoćnošću i drugim neugodnim emocijama.

FOTO: Pixabay

Uznemirujuće uspomene, emocije i tjelesne senzacije treba prihvatiti i dočekati, a ne bojati ih se i potiskivati

Ljudi prirodno žele izbjeći bol. Mogu se ukočiti kad osjete napetost u tijelu i pokušati izbjeći razmišljanje o bolnom sjećanju. To zahtijeva iscrpljujuću količinu energije i drži ljude zaglavljenima u stanju isključenosti.

Paradoksalno, ako se netko nauči jednostavno pratiti uznemirujuće tjelesne senzacije, emocije, slike i misli, promatrajući ih znatiželjno i prijateljski, dolazi do mnogih povoljnih promjena. Osoba postaje ugodnija sa svojim uznemirujućim simptomima, što umiruje centre uzbuđenja i boli u mozgu.

Drugo, vraća se osjećaj cjelovitosti, jedinstva sa sobom, emocijama i tijelom. To se događa kad ključna područja mozga koja "prestaju funkcionirati" tijekom traume ponovno prorade, omogućujući osobi da se osjeća usredotočeno na sebe i svoje tijelo. Osjećaji straha, odbojnosti, užasa i bespomoćnosti počinju jenjavati, a zamjenjuju ih rastuće samopouzdanje i smirenost.

FOTO: Pixabay

Misli često proizlaze iz onoga što osjećamo u svom tijelu

Kako učimo ulaziti u svoje tijelo na siguran i ugodan način, znatiželjno prateći senzacije i emocije, misli se često mijenjaju na produktivne načine. Aktiviraju se područja mozga koja integriraju misli i osjećaje, dok se centar za strah smiruje.

Kako se pažnja nježno usmjerava na zaglavljene tjelesne obrasce (uključujući držanje, izraze lica i obrasce disanja), osoba uči načine kako sigurno reagirati na te obrasce i mijenjati ih. Takvi pristupi "odozdo prema gore" smiruju tijelo.

Bezopasan poremećaj ipak se može zakomplicirati: U tom slučaju jasno vam je što činiti

Svjesnost tjelesnih senzacija ključna u promjeni funkcionalnih i emocionalnih stanja. "Promijenite tjelesne senzacije, promijenite najviše funkcije mozga. Emocionalna regulacija dolazi kroz utjelovljenje", navodi Levine. To pomaže objasniti zašto tradicionalna verbalna terapija često ne uspijeva kao početna intervencija liječenja.