KARIJERA IDE UZ MAJČINSTVO

Ima magisterij, karijeru glazbenice i tri kćeri: Da nemam spretnog supruga sve bi bilo puno teže!

Autor

Maja Šubarić Mahmuljin/Generacija.hr

"Jako cijenim taj vid slobode koju mi obitelj omogućuje, da mogu i dalje profesionalno rasti i napredovati. I to mi daje snage i motivacije još se više posvetiti obiteljskom životu dok sam kod kuće”, rekla nam je Dora Kuzmin Maković (39). Ova majka triju djevojčica i violončelistica u Zagrebačkoj filharmoniji primjer je kako se uspješno može uskladiti karijera i majčinstvo. 

03.07.2020. u 09:03
Ispiši članak

Nakon završene Muzičke Akademije u Zagrebu, magistrirala je na Musik Akademie der Stadt Basel u Švicarskoj. Supruga Petra upoznala je na jednom vjenčanju u kapeli Sv. Barbare u Velikoj Mlaki, a kaže kako joj je tek ulaskom u brak prirodno došla i želja za djecom. Nakon petogodišnjih blizanki Marije i Judite, prije osam mjeseci stigla im je i malena Mihaela, a Dora kaže kako upravo zbog podrške supruga, ali i baka i djedova, uspijeva i dalje aktivno se baviti glazbom, nastupati i putovati.

Uz Zagrebačku filharmoniju, Dora predaje violončelo na glazbenoj školi Pavla Markovca i surađuje s nekoliko sastava poput Hrvatskog baroknog ansambla (HRBA) i Varaždinskog komornog orkestra. U intervjuu za portal Generacija.hr govorila je o izazovima majčinstva, od kuda njezina ljubav prema glazbi i violončelu, kako izgleda život majke s troje djece, ali i glazbenice u vrijeme korona krize te što bi proučila mladim majkama koje se teško odlučuju na veliku obitelj.

Jeste li oduvijek željeli imati veliku obitelj?

Moram priznati, da mi je netko prije 15 godina rekao da ću imati troje djece, ne bih mu vjerovala. Djeca su mi bila u redu i ništa više od toga. Nisam zapravo niti razmišljala puno o njima. Ulaskom u brak, prirodno je došla i želja za djetetom. Trenutak u kojem mi je ginekologica rekla da nosim blizance, dao bi se preraditi u dobar skeč. Iako mi je suprug blizanac, iako imamo nećakinje blizanke, nismo se nadali da će i nas ista sreća zapasti. Ostalo je povijest. Bilo je naporno, ali i prekrasno i nakon nekog vremena rodila se želja za još jednim djetetom. I tako, nakon Marije i Judite, na svijet nam je prije osam mjeseci došla i Mihaela.

Kako izgleda život majke s troje djece? S kakvim se sve izazovima svakodnevno susrećete?

Tek sam ''friška'' majka troje djece i još  sam na porodiljnom pa prave razmjere života s troje djece još nisam spoznala. No, vjerujem da vrijede ista pravila kao i za majke s jednim, dvoje ili više djece – ako su svi zdravi i organizacija dana je dobra, problema nema! Najteže mi, naravno, pada kad se netko razboli, jer se onda cijela dnevna rutina mijenja, uz gomilu brige. Isto tako, kada krenu škola i aktivnosti, vjerujem da će nam se život poprilično zakomplicirati. No, možda ono najbitnije, što mi svake večeri prođe kroz glavu, jest to jesam li dovoljno vremena i pažnje posvetila svakome- i djeci i suprugu! To je majkama s više djece sigurno najveći izazov.

Kako usklađujete posao i obiteljski život?

Da nemam spretnog supruga te bake i djedove iza leđa, žongliranje s obavezama bilo bi puno teže ako ne i nemoguće. Zagrebačka filharmonija je do ove situacije s Covidom-19 dosta putovala i nije bilo neobično da me nema po nekoliko tjedana i to više puta godišnje. Danas tu razdvojenost lakše preživimo uz pametne telefone, ali nije lako ni djeci, ni meni, a ni suprugu (iako to on vjerojatno nikada ne bi priznao).

Jako cijenim taj vid slobode koju mi obitelj omogućuje, da mogu i dalje profesionalno rasti i napredovati. I to mi daje snage i motivacije još se više posvetiti obiteljskom životu dok sam kod kuće. Nadam se da i na taj način svojim curama dajem primjer kako se dogovorom i uvažavanjem međusobnih želja, ali i poštovanjem obaveza, može izgraditi skladan obiteljski život.

Od kuda Vaša ljubav prema glazbi? Kako to da ste se odlučili za violončelo?

Moji roditelji su glazbenici, stoga nije čudno da smo se i brat i ja našli u istim vodama. Glazba nas je pratila od rođenja i bila uvijek vrlo prisutna u našoj svakodnevici. Violončelo me privuklo bojom zvuka, a svirao ga je i moj bratić pa mi je to tada bilo jako zanimljivo. Violončelo sam počela učiti u Glazbenoj školi Blagoja Berse, u klasi prof. Maje Virant. Sa 17 godina započela sam studij na Muzičkoj Akademiji u klasi prof. Valtera Dešpalja te nakon diplome magistrirala na Musik Akademie der Stadt Basel, u Švicarskoj, u klasi prof. Reinharda Latzka.

Kako izgleda život glazbenika u doba korona krize? Imate li primanja, nastupate li i kako održavate formu?

Moram priznati da me strah što će biti s kulturom na jesen kada se na otvorenom više neće moći nastupati. Je li naša budućnost video streaming? Snimke? Nadam se da ne. Ništa, baš ništa ne može zamijeniti izvedbu uživo. Taj jedan jedinstveni trenutak inspiracije i imaginacije koji se neće moći nanovo reproducirati.

Koliko znam, plaće za sada idu. Radilo se koliko se moglo i pod karantenom. Snimale su se prvo studijske snimke u Koncertnoj dvorani Vatroslava Lisinskog, a zatim i projekti koje smo organizirali poput našeg Bacha. Ne znam što će biti dalje. Zagrebačka filharmonija slavi sljedeće sezone 150 godina postojanja i nadam se da ćemo je moći dostojno obilježiti.

Što biste poručili mladim majkama koje se teško odlučuju na veliku obitelj?

Poručila bih im da se ne boje. Ako imaju snage i mogućnosti, umnožit će ljubav i veselje, pa i dozu kaosa kojeg u svakoj obitelji ima, ali to ne mora nužno biti loše. Možda ćemo se baš tih (ne)zgoda sa sjetom sjećati kada ćemo pred sobom gledati odrasle ljude. Ionako prebrzo rastu, zar ne?

Komentari

Pozivamo čitatelje/komentatore da u svojim komentarima njeguju civiliziranu raspravu. Portal Direktno ne može se smatrati odgovornim za komentare koji sadrže uvrede, klevete, govor mržnje, huškanje i/ili poziv na nasilje. Takvi komentari bit će obrisani, a u posebno ekstremnim slučajevima mogu biti i potpuno onemogućeni. Sporne komentare čitatelji mogu prijaviti na [email protected], uz priloženu poveznicu na pripadajući članak i navođenje autora i sadržaja spornoga komentara.