Bivša HRT-ova novinarka poručila: I s rakom se može živjeti, ako ne dopustite da vam strah preuzme život

"Nerado govorim o svojoj bolesti jer se teško nosim sa sažaljenjem. Prije tri godine otkriven mi je uznapredovali karcinom dojke, zapravo dva, s metastazama u aksili. Prošla sam 16 kemoterapija, gle, zaboravila sam koliko točno zračenja, a sada sam, s metastazama na kostima, na četiri injekcije mjesečno… i to do kraja života. Zato bih željela da liječenje potraje što duže, da bude kronično, ne konačno… Na liječenje u Zagreb uglavnom putujem sama. Po nalaze idem sama. To sam sebično pravilo uvela zbog toga što se lako nosim sa svojim emocijama, a teško s tugom i strahom drugih. I zato sve što doznam o sebi prvo sama procesuiram i potom serviram svojima. U raku, kao i u ratu, ne zamaraš se sitnicama, nego se usredotočiš na bitno i živiš najbolje što možeš. Nigdje se nisam toliko nasmijala kao na Odjelu onkologije", otkrila je bivša novinarka.

"Možda će to nekima zvučati okrutno, ali to samo govori da se s karcinomom živi. Terapije jesu teške, ali uz lijekove protiv mučnine i više odmora gotovo sam ih bezbolno pregurala. Iskustvo bez kose nije strašno - uvijek imaš savršenu frizuru, koju preko noći opereš i staviš da se suši na velikoj staklenci za zimnicu. A zahvaljujući šišanju na nulericu kod Tibora Viakovića imam doživotno besplatno feniranje’, ispričala je Sanja.

Premda se i ona povremeno boji, ne dopušta da joj strah preuzme život. Brine o sebi u smislu da jede kad je gladna i da se odmori kad joj se spava, kreće se, jede hranu koju ranije nije uobičavala stavljati na meni. Ističe kako vjeruje svojoj doktorici Marijani Jazvić koju, kaže, izluđuje internetskim otkrićima ‘čudotvornih lijekova i potpunih ozdravljenja tamo negdje u Americi, alternativca bioterapeuta Slavka Matanovića, od čije je terapije jači jedino njegov optimizam, te majstoricu od čajeva, biljnih tableta i losiona Biserku Kraljetu’.

Najveća podrška su joj, naravno, obitelj i prijatelji koji su joj bili podrška da pokrene izradu nakita.

"Nakit sam počela raditi kako bih potpuno vratila funkciju ruke nakon operacije. I posve me to obuzelo! Čisti užitak. Često tri dana slažem, spajam, bojam, a četvrti dan sve rasparam jer to nije to. I u tome uživam. Prvo sam bižu radila samo sebi, potom prijateljicama, a sada mi je to posao. Iskoristila sam sredstava za samozapošljavanje, što je iskustvo koje bih preporučila onima koji nemaju posao, jer riječ je o radu u prvoj godini, za poduzetnike najizazovnijoj, s mrežom za spašavanje", napominje.

Mnoge je iznenadila otkazom na Hrvatskom radiju. No, najuža obitelj ju je apsolutno podržavala znajući da će sigurno napraviti ono što je za nju najbolje. Nije mogla zamisliti novinarstvo bez terena pa nije htjela prihvatiti ponudu HRT-a za uredskim poslom, a ni mirovina joj nije bila na pameti.