Njima nemojte reći da žive pokraj Zagreba: Naljutit će se zbog razloga starog 782 godine

Naime, mnogi ne znaju da je Samobor grad stariji od Zagreba pa će tako stari Samoborci u šali reći da je "Zagreb grad pored Samobora". Točnije, povijest Samobora kao urbano središte započinje već davne 1240. godine kada su stanovnici samoborskog trgovišta (povijesni naziv za mjesto koje je bilo trgovinsko središte) od hercega Kolomana dobili povlastice kojim ih je oslobodio vlastelinskog gospodarstva.

Podsjetimo, Koloman je bio ugarski kraljević, kralj Galicije i herceg "čitave Slavonije" (istaknimo da je pojam Slavnija tada označavala i dijelove Hrvatske koji danas administrativno ne pripadaju hrvatskoj ravnici) te mlađi brat ugarskog kralja Bele IV. Upravo ta odluka kraljevića značajno je utjecala na povijesni razvitak Samobora kao urbanog i trgovačkog središta. 

Bela IV., ugarsko-hrvatski kralj, pozivajući se na taj raniji privilegij, darovao je 1242. godine Samoborcima povelju "slobodnog kraljevskog trgovišta". Upravo iz tog razloga, mnogi Samoborci smatraju kako je njihov grad stariji od hrvatske metropole. Međutim, valja napraviti i distinkciju jer iste godine grad Zagreb je od Bele IV. dobio povelju "slobodnog kraljevskog grada", što je pravno i povijesno najveća razina administrativnog središta. 

 

 

 

 

 

Pogledajte ovu objavu na Instagramu.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Objavu dijeli Paula Vidović | DRONE AND CAMERA LOVER♥️ (@p.v._photo)

U Samoboru skladana jedno od najvažnijih hrvatskih budnica

Od 1334. godine spominje se župa s crkvom sv. Anastazije. Današnja župna crkva izgrađena je 1688. na mjestu stare, trošne crkve, a danas je jedan od najprepoznatljivijih simbola Samobora.  Ono što je također od iznimne važnosti jest činjenica da je do kraja XIV. st. i početka XV. stoljeća utvrda Samobor ostala  u posjedu kraljeva, odnosno banova koji su njome upravljali. U XVI. stoljeću zbog turskog osvajanja velikog područja naseljenog Hrvatima, dolazi do iseljavanja i preseljavanja stanovništva unutar zemlje. Na područje samoborskog vlastelinstva i u trgovište dolazi val naseljenika iz krajeva koje su opustošili Turci. Oko 1525. godine dolaze u Samobor i franjevci iz područja bosansko-hrvatske franjevačke provincije.

Početak XVIII. stoljeća je za Samobor razdoblje sigurnijih prilika. Kroz cijelo se stoljeće intenzivno gradi, pa je većina zidanih kuća, kurija i okolnih kapela izgrađena ili dograđena u tom stoljeću. Stoljetne parnice koje je trgovište vodilo s vlastelom završene su kompromisnom presudom 1769. godine za vrijeme carice Marije Terezije. Ta presuda čuva se u Samoborskom muzeju u obliku knjige od 1714 rukom pisanih stranica na kajkavskom, njemačkom, mađarskom i latinskom jeziku. Feudalna utvrda (grad) se zbog česte smjene vlasnika i prestanka obrambene funkcije zapušta, pa se nakon 1790. godine u njemu više ne stanuje. Od 1721.-1731. godine dovršena je gradnja franjevačkog samostana i crkve Uznesenja Marijina, na mjestu prijašnjih građevina, , a danas je njihov samostan "Tabor" središte poznatih duhovnih obnova na koje dolaze vjernici iz svih dijelova Hrvatske i susjednih zemalja.

Nakon što je veliki požar 1797. god. spalio više od polovice kuća u Samoboru, XIX. je stoljeće obilježeno intenzivnim procvatom graditeljstva. Kako je osnovni raster ulica ostao nepromijenjen, grad svoje nove barokne konture zaokružuje gradnjom mnoštva kuća duž postojećih prometnica. Taj proces urbanog definiranja gradskih ulica i kvartova rezultirao je ambijentima izuzetne vrijednosti. Najljepši je primjer središnji samoborski trg. Tridesetih godina 19. stoljeća kurija (danas Muzej) skladatelja Ferde Livadića (1799.-1879.) postala je okupljalište pristalica Hrvatskog narodnog pokreta, a 1833. godine tu je skladana i budnica "Još Hrvatska nij' propala". Od 1850. godine preobrazbom uprave ukidaju se feudalne ustanove i dolazi do modernizacije uprave i sudstva.

 

 

 

 

 

Pogledajte ovu objavu na Instagramu.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Objavu dijeli Samobor walking tours (@samoborwalkingtours)

'Beži Jankec, beži Jankec, Cug ti bu pobegel...'

U drugoj polovici XIX. stoljeća Samobor se komunalno uređuje, pošumljuje, uređuju se parkovi, otvaraju kupališta i pansioni za smještaj kupališnih gostiju. Blizina Zagreba, dobra cestovna povezanost i prirodni potencijali preduvjet su za razvoj Samobora kao turističkog mjesta. 1868. godine proradile su toplice sa sumpornom vodom u Svetoj Heleni (danas nažalost zapušteno Šmidhenovo kupalište). Od kraja XIX. stoljeća u uređenom perivoju Anindol gdje se na blagdan sv. Ane (26. srpnja) održava poznato proštenje. Tek izgradnjom mosta preko Save kod Podsuseda 1883. godine stvorene su mogućnosti za povezivanje Samobora s jednom od željezničkih pruga.

Samobor slavi svoj dan: Posebno priznanje primit će zlatni olimpijac Martin Sinković

Konačno, uskotračna željeznička pruga, puštena u promet 1901. godine, povezala je Samobor sa Zagrebom. Popularni "Samoborček" vozio je do 1979. godine. Feudalni grad iz XIII. stoljeća, sada ruševinu, kupila je samoborska općina 1902. godine od posljednjeg vlasnika i počela ga uređivati za potrebe turizma. Poslije II. svjetskog rata jezgri starog Samobora dograđena su na sve strane nova naselja, industrijski pogoni se sele van grada, a obronci Stražnika, Tepca, Anindola i Giznika postaju zone za individualnu stambenu izgradnju. Samobor je stoga dragulj kontinentalne Hrvatske koji osim prekrasnih kurija, slastica i popularnih alkoholnih pića kao što su kremšnite i bermet krije i prekrasnu povijest malog urbanog središta.