NEPOZNATI DETALJI! Kraljica je bila mehaničarka u Drugom svjetskom ratu, udala se za rođaka, a život joj se promijenio dok je bila u Keniji

• Elizabeta II okrunjena je 2. lipnja 1953. godine. Prva je to krunidba prenošena na televiziji, a događaj je pratilo 20 milijuna ljudi.
• 2015. godine postaje najdugovječniji monarh. Do tada je rekord držala Viktorija sa 63 godine, 7 mjeseci, 2 dana i 23 minute.
• 2019. godine Elizabeta II objavila je prvi post na Instagramu, na kojem je danas prati 10,6 milijuna ljudi.
• Rođena je 21. travnja, ali rođendan slavi u lipnju – zbog ljepšeg vremena.
• Mnogi ne znaju da je njezin nadimak Lilibet, koji su joj nadjenuli kad je bila dijete i nije znala izgovoriti svoje ime.
• Poznata je po tome da obožava konje, ali i da često u javnim prigodama stavlja ruž za usne.
• Kraljica je posve priglila nove tehnologije i sa svojim se unucima dopisuje preko poruka na pametnom telefonu.
• Kraljica ima svoj kanal na YouTubeu te profile na Facebooku i Twitteru. 
• U vrijeme Drugog svjetskog rata, tada princeza, Elizabeta je radila kao vojna mehaničarka u Ženskoj pomoćnoj teritorijalnoj obrani.
• Postala je kraljica u Keniji 6. veljače 1952., jer je tamo bila na turneji kad joj je umro otac, kralj.
• Elizabeta je bila u braku sa svojim rođakom iz trećeg koljena, naime grčki princ Phillip i ona imaju istog pradjedu prabaku, princa Alberta i kraljicu Victoriju, koji su i sami bili rođaci, i to iz prvog koljena!

Podsjetimo, Elizabeta Alexandra Mary Windsor rođena je u Londonu 21. travnja 1926. godine, a kraljicom je postala slučajno, to jest, njezin otac postao je kralj George VI. 1936.  godine kada mu je stariji brat Eduard VIII. abdicirao kako bi se oženio dvostruko razvedenom Amerikankom Wallis Simpson. Tako je princeza Lilibet postala prestolonasljednicom. 

Imala je 21 godinu kada se udala za Philipa Mountbattena, sina grčkog princa, na svečanosti koja je donijela dašak glamura u vrijeme oskudice u poslijeratnoj Britaniji. Par je bio u posjetu Keniji kada je 6. veljače 1952. godine stigla vijest da joj je umro otac, čime je ona automatski postala novom vladaricom. Odmah se vratila u Britaniju i 2. lipnja 1953. godine okrunjena je za kraljicu Ujedinjenog Kraljevstva, Australije, Kanade, Novog Zelanda, Južnoafričke Republike, Pakistana i Cejlona (današnja Šri Lanka).

Premda se svaki Božić obraćala javnosti putem televizije, samo je u rijetkim prilikama tijekom svoje vladavine dala intervjue, uvijek pazeći da ne otkriva svoja osobna stajališta jer je kao poglavar ustavne monarhije uvijek morala ostati neutralna. Bila je ponosna vlasnica korgija i strastvena jahačica.

Zdravlje joj se počelo vidno narušavati otkako joj je umro suprug, princ Philip, u travnju prošle godine. 

Od tada se rijetko viđala u javnosti jer je teško hodala i stajala. Njezin najstariji sin i nasljednik Charles (73) postupno je preuzimao sve više dužnosti kako bi se pripremio za svoje kraljevanje. 

Većinu vremena provodila je u svojem domu u dvorcu Windsoru zapadno od Londona, pošto je na početku pandemije početkom 2020. napustila Buckinghamsku palaču.

U lipnju je proslavila platinasti jubilej, što nije uspjelo nijednom britanskom monarhu. Njezinu 70-godišnju vladavinu obilježila je njezina prisutnost gotovo posvuda, od poštanskih marki i novčanica do njezina monograma na poštanskim sandučićima.

Kraljičina popularnost u javnosti kontinuirano je bila visoka iako su se stajališta građana i poštovanje prema monarhiji promijenili s godinama.

Stup stabilnosti

Za pomoć u dužnostima otkako je joj zdravlje narušeno obratila se svojoj najbližoj obitelji, ali njoj nedostaju dva istaknuta člana, drugi sin princ Andrew i unuk Harry.

Andrew, kojeg se često smatrao njezinim omiljenim sinom, ostao je bez kraljevskih funkcija jer je bio povezan s osuđenim seksualnim prijestupnicima Jeffreyjem Epsteinom i Ghislaine Maxwell.

Harry se odrekao kraljevskog života 2020. i preselio u SAD odakle je sa suprugom Meghan optužio obitelj za rasizam.

Kraljicu se desetljećima smatra stupom stabilnosti u turbulentnom životu kraljevske obitelji.

Godine 1992., koju je prozvala "annus horribilis", troje od njezine četvero djece razvelo se, a u Windsoru je izbio požar.

Pet godina poslije bila je metom kritika jer je pogrešno procijenila raspoloženje javnosti nakon smrti princeze Diane u automobilskoj nesreći u Parizu, odbivši se u početku vratiti u London i izvjesiti zastavu na pola koplja na Buckinghamskoj palači.

Kao poglavar ustavne monarhije, politički je bila neutralna i njezini tjedni privatni razgovori s premijerom o aktualnim pitanjima takvi su i ostali. 

Ljeta je obično provodila u svojem dvorcu Balmoralu na sjeveroistoku Škotske, gdje bi formalnu odjeću i šešire zamijenila seoskim izgledom, upotpunjenim jednostavnom maramom i čizmama. 

Ondje je u utorak primila i Lizz Truss, petnaestog britanskog premijera ili premijerku u svojoj vladavini. 

Bila je ponosna vlasnica pasa velških korgija i strastvena jahačica od najranije mladosti od čega nije odustala ni kada je zakoračila u svoje devedesete godine.