Nekadašnji najveći bolnički kompleks u Americi pretvoren u muzej

Bolnica, tj. cijeli bolnički kompleks na otoku Ellis (Upper New York Bay) u Sjedinjenim Američkim Državama, otvoren je za javnost i to prvi put nakon 60 godina.

Na putu ostvarenja američkog sna ovaj otok bio je prva stanica imigrantima poslije dugih, napornih i iscrpljujućih putovanja brodom.

Bolnica je otvorena javnosti 1902. godine i pretpostavlja se da je ovdje više od milijun ljudi dobilo prvu medicinsku pomoć.

Prije nego bi osoba službeno dobila odobrenje za ostanak u zemlji od američkih vlasti, morala je proći niz liječničkih pregleda.

Velikom broju imigranata, prvi pogled, tj. korak na američko tlo, ujedno je bio i posljednji. Naime, svi oni koji nisu imali dovoljno financijskih sredstava za liječenje ili su bolovali od neizlječivih bolesti, odmah bi bili vraćeni prvim brodom natrag u svoju domovinu.

"Dovodili su ih ovdje. Često su dolazili u ovu zgradu na liječnički pregled. Doktori bi prvo pregledali da li imaju uši. Ukoliko su ih imali, obrijali su im glavu. To je bio najjednostavan lijek", kaže Antoni Mrozinski, jedan od osnivača i volontera udruge za spas ovog bolničkog kompleksa.

Jessica Camerom-Bush, koja radi kao turistički vodič na otoku, objasnila je kako je sustav tada funkcionirao: "Ukoliko se razbolite i ako vas prime u ovu bolnicu, onda bi vaša obitelj morala potvrditi i dokazati da može platiti vaše liječenje i liječničku skrb. Doktori bi zatim rekli koliko će liječenje trajati i koliko će koštati. Nakon toga bi vas primili u bolnicu i počeli sa procesom liječenja".

Strašna je činjenica, što je veliki broj liječnika i medicinskog osoblja iz SAD-a upravo dolazio na otok gledati obdukcije na stolovima u bolničkom kompleksu.

Mrozinski kaže: "Liječnici bi dolazili ovdje gledati obdukciju, jer su imali mogućnost vidjeti bolesti, koje nisu mogli ni zamisliti da postoje“.

Nekada najveći bolnički kompleks u Americi danas je muzej. Prostorije su autentične i nisu renovirane. Posjetitelji prilikom obilaska moraju nositi kacige i imaju priliku hodati po prostorijama, koje su oronule, sive, zarasle travom te odišu depresivnošću i jezom.