Mreža slijepih žena: Žene oštećena vida nerijetko se nalaze u nezavidnom položaju, a njihovo zapošljavanje na alarmantno je niskoj razini!

Osim godišnjeg okupljanja na Ljetnoj konferenciji Mreže slijepih žena Hrvatske, vrlo aktivno i prepoznatljivo djeluju u svojim lokalnim sredinama obilježavajući značajne datume i sudjelujući u aktivnostima udruga Članica.

U kojim aktivnostima sudjeluju žene s oštećenjem vida, na portalu Generacija.hr upitali su Ines Hlevnjak iz Hrvatskog saveza slijepih koja kaže da su žene s oštećenjem vida prvenstveno žene pa se time njihove želje i interesi nimalo ne razlikuju od onih žena bez oštećenja vida. 

Kako navodi: "Dakako, sve ovisi o preferencijama pojedinca, ali ono što ih definitivno razlikuje od žena bez  oštećenja vida jest to da one, nažalost, imaju sužen izbor aktivnosti u kojima mogu sudjelovati budući da organizatori aktivnosti, dobrim dijelom zbog neosviještenosti, ne vode računa o osiguravanju uvjeta za pristup i pristupačnost za sve, pa tako i žene s oštećenjem vida. Upravo je to jedna od misija Mreže slijepih žena: proširiti vidike i lepezu mogućnosti za sudjelovanje žena oštećena vida u raznovrsnim aktivnostima na ravnopravnoj osnovi s drugima, otvarajući im prostor za razvoj i nadogradnju vještina potrebnih za aktivno uključivanje u lokalnu zajednicu i društvo", pojasnila nam je naša sugovornica.

Radionice, aktivnosti i akcije… 

Počevši od lokalne razine, svaka temeljna Udruga članica Hrvatskog saveza slijepih ima  svoju Sekciju žena koja na lokalnoj, odnosno regionalnoj razini djeluje tijekom cijele godine, dodaje.

"Brojne su i česte aktivnosti i akcije koje provode  povodom raznih manifestacija ili obilježavanja važnih datuma poput nadolazećeg Majčina dana, a neke od aktivnosti svakako uključuju informativne štandove, prodajne izložbe, edukativna predavanja, prezentacije pomagala, gostovanja u osnovnim I srednjim školama i slično. Nadalje, putem lokalnih i regionalnih medija nastoje upoznati javnost s aktivnostima i mogućnostima slijepih žena te na taj način mijenjaju svijest i 'ruše' predrasude.  Osim toga, prilikom obilježavanja važnih datuma za žene ili osobe s invaliditetom, kroz lokalne medije upoznaju svoje sugrađane i sugrađanke s preprekama i predrasudama s kojima se žene s oštećenjem vida suočavaju, istodobno ih educirajući o pravilnom pristupu i pružanju podrške osobama oštećena vida", nastavlja koordinatorica međunarodne suradnje iz Hrvatskog saveza slijepih.

Nerijetko se također Sekcije slijepih žena u istoj ili susjednoj županiji povezuju povodom obilježavanja važnih datuma i zajedničkim snagama djeluju na osvješćivanje javnosti o ravnopravnosti žena, njihovih mogućnosti i potreba, neovisno o oštećenju. 

"Uz to, mnoge Sekcije slijepih žena redovito sudjeluju na radionicama kreativnog rada, primjerice, pletenje košara ili izrada skulptura od papira, izrada predmeta od gline, izrada biljnih terarija, slikanje na svili, izrada prigodnih kolača… Svoje radove kreativne žene prezentiraju na raznim lokalnim manifestacijama, upoznajući tako sugrađane sa svojim radom i samim načinom izrade koji je često drugačiji od onog konvencionalnog. Dobrovoljni prilozi od prodaje radova humanitarnog su karaktera i usmjeravaju se kao pomoć članovima Udruga koji su slabijeg imovinskog statusa", navodi Hlevnjak.

Međutim, ističe, najiščekivanija aktivnost Mreže slijepih žena jest ona u jedinom objektu u Hrvatskoj koji je potpuno prilagođen i pristupačan osobama oštećena vida, a riječ je o Edukacijsko-rehabilitacijskom kampu slijepih Premantura. 

Potom objašnjava: "Ondje se jednom godišnje sve slijepe žene Hrvatske koje su predstavnice svojih lokalnih Sekcija okupljaju i predstavljaju svoj rad iz protekle godine te zajedno sa svim članicama donose nove smjernice aktivnosti za tekuću godinu. Osim toga, sudjeluju u brojnim aktivnostima koje provode vanjski stručnjaci iz raznoraznih područja poput kozmetike, botanike, fitnessa, edukacijske rehabilitacije, psihologije i slično, pružajući im znanja i vještine koje su neke od njih, sa zadovoljstvom izjavljujemo, iskoristile na najbolji mogući način i aktivirale se u upravljačkim tijelima Udruga slijepih".

Našu sugovornicu upitali smo može li nam navesti pozitivan primjer vezan uz Mrežu slijepih žena koja nam odgovara kako su upravo ta aktivacija žena u matičnim Udrugama i njihovo uključivanje u rad upravljačkih tijela pokazatelj pozitivnog djelovanja Mreže slijepih žena. 

"S ponosom ističemo gđu Rosu Matić, predsjednicu Udruge slijepih Dubrovačko-neretvanske županije, koja je godinama vrlo aktivna i predana radu za boljitak osoba oštećena vida na dubrovačkom području. Uz nju, nezaobilazno je spomenuti gđu Mariju Ciglar, predsjednicu Udruge slijepih Međimurske županije, koja je dobar primjer žene oštećena vida koja svojim trudom i radom nadilazi prepreke koje joj oštećenje vida stavlja na put", istaknula je Hlevnjak.

'Žene oštećena vida nerijetko se nalaze u nezavidnom položaju…'

Imaju li žene s oštećenjem vida jednaka prava kao i ostali, odnosno na koje poteškoće nailaze i što bi se trebalo promijeniti, zanimalo nas je.

"Žene oštećena vida nerijetko se nalaze u nezavidnom položaju jer, uz činjenicu što su žene pa nisu ravnopravne s muškarcima na svim područjima, moraju se nositi još i s fizičkim preprekama, kao i dodatnim poteškoćama koje proizlaze iz predrasuda i stereotipa okoline", odgovara nam pa dodaje:

"Mnoge od njih osjetile su na vlastitoj koži dvostruku diskriminaciju, unatoč tome što je nediskriminacija temeljno načelo suvremenog sustava zaštite ljudskih prava. Nediskriminacija znači omogućiti svim pojedincima jednaku i poštenu priliku pristupa mogućnostima dostupnim u društvu. To znači da se prema pojedincima ili skupinama pojedinaca koji su u sličnim situacijama ne smije postupati na manje povoljan način samo zbog posebne karakteristike koju posjeduju kao što je, u ovom slučaju, oštećenje vida odnosno invaliditet".

Usprkos tome, ističe, što su prethodni redovi Zakonom obuhvaćeni, žene s oštećenjem vida i dalje nemaju pristup informacijama, uslugama, aktivnostima i događanjima namijenjenima javnosti. 

Uz to, naša sugovornica spominje i kako nemaju osiguran pristup pomagalima koja bi im omogućila lakše sudjelovanje u aktivnostima ili konzumaciju informacija i sadržaja. 

"Vrlo su često primorane podnijeti znatan financijski teret u smislu pomagala ili dodatnih troškova za osiguranje pratnje ili odgovarajućeg prijevoza kako bi mogle koristiti dostupan im suženi dio mogućnosti. S obzirom na to da žene oštećena vida pripadaju vrlo ranjivoj skupini društva, lako je zaključiti da si većina ne može to samostalno priuštiti. Upravo iz tog razloga željno iščekujemo Zakon o inkluzivnom dodatku kojim će se osigurati financijska sredstva usmjerena povećanim troškovima uzrokovanim invaliditetom", pojašnjava nam.

'Predrasude i stereotipi najveća su prepreka'

Hlevnjak se potom osvrnula na to susreću li se žene s oštećenjem vida s predrasudama.

Kaže nam da su predrasude i stereotipi najveća prepreka ravnopravnom sudjelovanju osoba s invaliditetom u društvu, a žene s oštećenjem vida u tome nisu iznimka.

"Društvo koje je svjesno vrijednosti, mogućnosti i prava osoba drugačijih od sebe samostalno  će preuzeti inicijativu i potražiti načine da ukloni prepreke i osigura uvjete za uključivanje svih, bez obzira na njihove ograničavajuće karakteristike. Međutim, manjak saznanja ili svijesti o mogućnostima drugačijih od nas otvara rupu koju radi lakšeg funkcioniranja popunjavamo, često krivim, pretpostavkama koje potom uvjetuju i ograničavaju pristup i doživljaj, i nas i njih", pojašnjava nam Ines iz Hrvatskog saveza slijepih.

Balans između privatnog i poslovnog

Što se tiče balansa između privatnog i poslovnog života, prvo, nažalost, moramo riješiti pitanje zapošljavanja žena oštećena vida koje je na alarmantno niskoj razini, kaže nam Ines Hlevnjak. 

"Prije nekoliko dana je objavljeno izvješće o zapošljavanju osoba s invaliditetom na razini EU-a, a Hrvatska se nalazi u četiri zemlje s najlošijim prosjekom. No kada bismo upitali šačicu zaposlenih žena uspijeva li im postići ravnotežu, odgovor bi bio da je to vrlo zahtjevan zadatak, uzmemo li u obzir da im je potrebno više vremena za obavljanje kućanskih poslova, bolja organizacija i temeljito planiranje, pritisak društva s predrasudama pred kojim je potrebno više dokazivati vlastitu vrijednost i sposobnost…", pojašnjava.

Kako im olakšati život?

"Tako žene s oštećenjem vida, kao i muškarci, nailaze na predrasude u području obrazovanja, zapošljavanja, kulture i umjetnosti. Međutim, usredotočimo li se isključivo na tzv. ženska područja i teme, predrasude se javljaju vezano uz higijenu, odijevanje, uređivanje, šminkanje, kuhanje, majčinstvo i još mnogo toga. Ipak, vrijedi imati na umu da to što mi sami ne znamo kako bismo nešto učinili ili nam apsolutno ništa ne pada na pamet kao rješenje problema, ne znači da se druga osoba u tome nije snašla bolje od nas".

Na pitanje kako olakšati život ženama oštećena vida, odgovara: "Kao što smo već naveli, život bi im se znatno olakšao kada bi im inkluzivni dodatak osigurao novčanu pomoć za dodatne troškove uzrokovane invaliditetom, kao i uvrštavanje većeg broja pomagala u listu pomagala na koja imaju pravo kao što je to slučaj u susjednoj nam Sloveniji. Potencijalni poslodavci već imaju osigurane brojne olakšice za zapošljavanje osoba s invaliditetom, pa tako i žena oštećena vida, u smislu poreznih olakšica i državne subvencije prilagodbe radnog mjesta kako bi zaposlenik mogao biti maksimalno učinkovit".  

Obilježavanje jubilarne 20. Mreže slijepih žena

"Posebnost ovogodišnjeg obilježavanja jubilarne 20. Mreže slijepih žena  leži u tome što će biti uključen veći broj slijepih žena nego što je to bilo do sada, a koje iza sebe imaju dvadeset godina aktivnog rada i angažmana u lokalnoj zajednici i društvu općenito", govori Hlevnjak.

U ovih 20 godina, ciljevi umreženih slijepih žena bili su dostupnost pravne regulative i zaštita prava slijepih žena u svim područjima ljudskih prava, s osobitim naglaskom na područja diskriminacije i zaštite od nasilja, područje rada, profesionalne rehabilitacije i zapošljavanja, dodaje. Uz to, kontinuirano se radilo na sustavnoj medijskoj vidljivosti i informiranju javnosti, u svrhu senzibilizacije i upoznavanja šire javnosti o specifičnim problemima i potrebama slijepih žena.

"Službeni dio dvadesetogodišnjeg djelovanja Mreže slijepih žena s edukativnim treninzima ove će se godine održati od 27. lipnja do 2. srpnja. U ranije spomenutom  ERKS Premantura. Ono što je važno za naglasiti jest da se slijepe osobe/žene/mladi i djeca u ERKS Premantura  osjećaju sigurno i svaki im je dio (unutarnji i vanjski ) prilagođen za samostalno kretanje.

U službenom dijelu obilježavanja jubileja cilj je jačanje samopouzdanja i proaktivnosti slijepih žena te stvaranje vrijednih ideja i inicijativa za njihovo daljnje djelovanje na svim područjima. Kao i do sada, ove će godine sudjelovati po dvije predstavnice iz 26 temeljnih Udruga članica Hrvatskog saveza slijepih. Unutar službenog dijela  održat će se edukacijski treninzi na temu  osnovnih psiholoških potreba te izgradnje kvalitetnih partnerskih odnosa.

Naravno, kreativnu komponentu ne smijemo izostaviti pa ćemo tako imati radionicu izrade biljnog terarija uz stručno vodstvo, iskustvenu radionicu make-upa i stiliziranja pod vodstvom stručnjaka te, kao i do sada, rekreativno vježbanje", otkriva nam naša sugovornica.

'Svako iskustvo je hvale vrijedno'

Svako iskustvo je hvale vrijedno, a osobito kada se žena oštećena vida izbori s preprekama i unatoč poteškoćama ostvari svoje potencijale, kaže nam Ines. 

"Više nego neka posebna postignuća naglasili bismo činjenicu da je svakodnevni život slijepe žene pun izazova. Od izlaska iz stana u okolinu koja vas promatra, ponekad i plaši jer ljudi ne znaju kako vam pristupiti ili pomoći, do egzistencijalnih situacija kada bez podrške u svakodnevnom životu ne možete, a ona izostaje", navodi i nastavlja:  

"Mnoge slijepe žene uhvatile su se u koštac s izazovima na svom putu. Primjerice, jedna naša članica koja je izgubila vid zbog bolesti. Kao mlada intelektualka, željela je nastaviti svoj život i karijeru. Shvatila je da mora drugačije nego što je do tada pa se javila institucijama koje bi joj u tome mogle pomoći. Tu je uslijedio prvi 'hladan tuš': spora administracija i predrasude osoba čiji je zadatak da osobu uvedu u novi i drugačiji način svakodnevnog funkcioniranja kao slijepe osobe. Dakle, ponudili su joj rehabilitaciju, degradirajući istodobno njezinu diplomu i fakultetsku spremu.  Upravo ta predrasuda je u njoj probudila inat da kao pojedinac pokaže da ona puno toga može, samo drugačije, i uspjela je u tome". 

Rehabilitirana je, zaključuje, sa svojom diplomom, dodatno educirana i danas pomaže ostalim slijepim ženama kako da predrasude pretvore u premostive prepreke.

Za više o EU fondovima: www.esf.hr i www.strukturnifondovi.hr.

Projekt "Jednake mogućnosti" sufinancira Europska unija sredstvima Europskog socijalnog fonda u iznosu od 400.058,88 HRK. Trajanje projekta je 18 mjeseci, a ukupna vrijednost projekta iznosi 470.657,50 HRK. Sadržaj članka isključiva je odgovornost Generacije.hr.