MOĆ LAŽNIH VIJESTI Kanižaj: ‘Opasno je kada bez provjere dijelimo video zapise i fotografije koje su sve češće manipulativne’

Jedan od autora priručnika “Kako prepoznati dezinformacije i lažne vijesti“ otkrio je u kojoj mjeri su mladi danas izloženi lažnim vijestima i dezinformacijama, što su zapravo sve lažne vijesti, a što dezinformacije, kako ih možemo prepoznati te jesu li mladi u Hrvatskoj dovoljno upoznati s medijskom pismenošću.

U kojoj mjeri su mladi danas izloženi lažnim vijestima i dezinformacijama?

Prošle godine u okviru Dana sigurnijeg interneta provedeno je zanimljivo istraživanje u Velikoj Britaniji koje je pokazalo kako 51% mladih tvrdi da su u odnosu na godinu prije više izloženi zavaravajućim informacijama. To je posve očekivano budući da se dezinformacije najbrže šire putem društvenih mreža, a mladi su najčešći i najintenzivniji korisnici društvenih mreža. S pandemijom i potresom korištenje medija i društvenih mreža još se više povećalo i možemo očekivati kako će se nastaviti povećavati.

Mogli bismo reći kako je najopasnije kada dezinformacija postaje osnova neke vijesti, članka ili bilo koje medijske objave, a još više ako se širi putem društvenih mreža i aplikacija za dopisivanje.

Što su zapravo lažne vijesti? Po čemu se razlikuju od pojma dezinformacije?

Pojam lažne vijesti trebamo oprezno koristiti u odnosu na pojam dezinformacije. Pojam lažne vijesti nije nastao prije nekoliko godina, kako neki tvrde. Dovoljno je zaviriti u arhivu hrvatskih novina pa ćete vidjeti kako smo već na početku 20. stoljeća mogli vidjeti naziv „lažne viesti“ u novinama tadašnjeg vremena. Danas pojam lažne vijesti razumijevamo kao nevjerodostojno i manipulativno djelovanje i interveniranje u informativni sadržaj vijesti – koje bi same po sebi morale biti provjerene, točne i vjerodostojne.

Pojam dezinformacije odnosi se na širi spektar aktivnosti i informacije koje možemo pronaći u bilo kojem komunikacijskom prostoru. Visoka ekspertna skupina Europske komisije pod pojmom pojam dezinformacije smatra: „sve oblike lažnih, netočnih ili zavaravajućih informacija koje su osmišljene, predstavljene i promovirane kako bi nanijele štetu javnosti ili radi stjecanja profita“. U priručniku „Kako prepoznati dezinformacije i lažne vijesti“ zajedno s kolegicom Ciboci Perša i kolegom Danijelom Labašem proširili smo navedenu definiciju i pod dezinformacijama danas možemo smatrati informacije koje su: „zavaravajuće, izmišljene, nisu točne, govore o događajima koji se nikad nisu dogodili, prenose izjave koje nikad nisu bile izrečene te najave događaja koji se nikada neće dogoditi, narušavaju povjerenje u društvu, umanjuju vjerodostojnost medija i kanala putem kojih se prenose, mogu utjecati na naša shvaćanja, znanja i ponašanja, mogu biti namjerne i slučajne, netko ih je namjerno proizveo i plasirao u medije, nisu novi fenomen i postojale su i prije medija a doživjele su svoj procvat s razvojem društvenih medija“.

Kako bi izgledala jedna tipična dezinformacija i kako je prepoznati?

Primjer koji najčešće navodim na predavanjima je audio snimka koja se pojavila u jeku pandemije u Hrvatskoj i u kojoj muški glas najavljuje da ide potpuna blokada te da se upravo vraća sa sastanka Crvenog križa na kojem je to odlučeno. Izgleda vrlo uvjerljivo i puno ljudi ju je slalo svojim poznanicima. To su najsuptilniji pristupi u kojima se računa upravo na takvu reakciju publike.

Ima naravno puno dezinformacija i sada iz Ukrajine, zapravo je jako zanimljivo pratiti koliko su lukavi kreatori dezinformacija i koliko su daleko spremni ići. Nažalost, uz veliku štetu za nas građane i medijske konzumente.

Na što mladi trebaju pripaziti kod čitanja vijesti i korištenja medija općenito?

Najveći problem kod mladih, ali i starijih jest da ne pročitaju tekst do kraja. Površni smo, gledamo samo opremu teksta, naslove, fotografije, a tekst rijetko pročitamo do kraja. Lakše je preletiti preko naslova, surfati po stranicama, ostati na površnoj razini. A zapravo je samo malo potrebno da odemo malo dublje i postavimo sami sebi par ključnih pitanja… Tko je autor? Mogu li prepoznati izvore informacija? Kakva je oprema? Proizlazi li naslov iz teksta?  Mogu li identificirati sve sugovornike? Najteže ćemo odgovoriti na najvažnije pitanje a to je: Što je izostavljeno?

Znaju li mladi danas dovoljno o medijskoj pismenosti? Ako ne, što bi trebalo učiniti da se situacija popravi?

Naš kurikul u osnovnim i srednjim školama ne posvećuje dovoljno prostora medijskoj pismenosti iako postoji najmanje pet znanstvenih istraživanja koja su u zadnjih nekoliko godina u Hrvatskoj pokazala vrlo jasan stav raznih javnosti o potrebi uvođenja medijskog odgoja i medijskog obrazovanja, kako bi učenici postali medijski pismeni.

Očito su nam neke druge stvari važnije na razini politika. Ali bez obzira na strategije, planove i kurikule jako puno može napraviti jedan odgojitelj, jedna učiteljica, jedna razrednica, jedna profesorica, jedna knjižničarka… Medijski odgoj je privlačan jer provođenje kritičke analize medijskih poruka ne traži nužno neku posebnu opremu, kao što je to npr. specifično u nekim drugim područjima.

Kakva je situacija po pitanju društvenih mreža i dezinformacija? Kako se mladi mogu zaštititi i prepoznati dezinformacije?

Mladi najprije trebaju promisliti od kuda dolaze te informacije, provjeriti izvore koji se navode, ali prije nego što proslijede i podijele. Nevjerojatno je koliko smo svi skloni dijeliti bez provjere i na taj način zapravo postajemo kanal i alat za širenje dezinformacija. To je posebno opasno kada dijelimo video zapise i fotografije koje su sve češće manipulativne.

U neizvjesnosti i izvanrednim ili kriznim situacijama riskantno je informirati se isključivo preko društvenih mreža i aplikacija za dopisivanje. Ali i mediji moraju uložiti puno više napora i vratiti provjeravanje činjenice u redakcije, neposredno prije objave, kao što je to bilo na početku prošloga stoljeća. Vrlo je opasno selektivno provjeravanje informacija. Kao što vidimo puno je izazova pred nama.

*Tekst je objavljen u sklopu projekta „(Pro)Čitaj medije – mladi i medijska pismenost danas“ kojeg financira Agencija za elektroničke medije.