Mladi koji na svoj prvi posao dolaze iz sustava socijalne skrbi

Riječ je o djeci koja su se u nekom trenutku svog života iz različitih obiteljskih razloga našli kao štićenici Dječjeg doma, a nakon završetka srednje škole, suočili su se s jednim od najvećih izazova u svom životu – kako pronaći prvi posao?

Riječ je o ustanovi socijalne skrbi koja ima različite usluge unutar svoje djelatnosti: od smještaja, poludnevnog boravka, cjelodnevnog boravka, organizirano stanovanje uz povremenu podršku, organizirano stanovanje uz sveobuhvatnu podršku, savjetovanje i pomaganje nakon izlaska iz skrbi, uz naravno usluge usmjerene za djecu različite dobi te majke koje dolaze prije poroda pa ostaju do djetetove prve godine života.

Đurđa Čačić je za portal zaposljavanje.mimladi.hr govorila o mogućnostima zapošljavanja djece nakon njihove punoljetnosti, odnosno nakon završetka srednjoškolskog obrazovanja.

A njihove životne priče su naravno različite i svatko od njih ima specifične okolnosti. Ta djeca, po izlasku iz srednje škole, su mladi ljudi, vrlo često bez roditelja ili su u nekom trenutku iz raznih razloga oduzeta svojim biološkim roditeljima, pa je to sama po sebi vjerojatno teška osobna priča. Uz sve to, oni bi se trebali obrazovati i danas-sutra ući na tržište rada. Kako to otprilike izgleda iz Vašeg iskustva?

Naši korisnici, koji su u našem sustavu i koji su u ustanovi na smještaju, po završetku srednje škole, možda već i koju godinu ranije, ako su samostalni, odgovorni i slično, uključuju se u našu uslugu organiziranog stanovanja uz povremenu i stalnu podršku. U toj usluzi nakon završetka srednje škole, oni mogu ostati u sustavu do 21. godine, a njih trenutno u sustavu imamo 30-tak. Zajedno s njima pronalazimo im i pomažemo im u pronalasku zapošljavanja. Nakon što se pronađe zaposlenje, obave se sve pripremne radnje i pripreme se za ulazak u sustav zapošljavanja, a onda ih se prati. Pruža im se podrška, razgovara se s njima o problemima na koje mogu naići i kako rješavati te probleme, kako s poslodavcem razgovarati o problemima ili nezadovoljstvima na radnom mjestu. Znači, pruža im se podrška i poučava ih se o svim problemima na koje mogu naići u tom svom novom radnom odnosu. 

Po izlasku iz sustava skrbi postoji usluga savjetovanje i pomaganje nakon izlaska iz skrbi. Za korisnike za koje procijenimo da nemaju podršku obitelji ili da nemaju obitelj i da samostalno pritom idu živjeti, preporučuje im se ta usluga gdje se s njima najmanje jednom tjedno razgovara, javljaju nam se sami, prati ih se i pomaže im se da ostanu u tom radnom odnosu ili konačno da pronađu neko drugo radno mjesto. Ako u međuvremenu izraze želju, spremnost ili ako se ukaže neka prilika za daljnje doškolovanje, tražimo mogućnost i načine kako doći do sredstava za to školovanje, za tečaj ili prekvalifikaciju. Sve ono što inače rade roditelji, to mi radimo dok su djeca u sustavu i putem usluge savjetovanje i pomaganje nakon što izlaze iz skrbi. To je novija usluga i pokazala se jako dobrom, jer je dosta korisnika odustajalo nakon što su izlazili iz sustava socijalne skrbi jer jednostavno nisu imali tu podršku i pomoć koja im je bila potrebna. U sklopu te usluge savjetovanja i pomaganja, tu su psiholog i socijalni radnik, oni znaju da netko stoji iza njih, da se nekome mogu obratiti i da se na nekoga mogu osloniti i da im netko može pružiti zaštitu.

Rekli ste da se neki odluče na zaposlenje, ali sigurno ima i onih koji se odluče nastaviti svoje obrazovanje na fakultetu. Kako to izgleda?

Oni koji se odluče za fakultete, to već znamo u trećem razredu srednje škole i oni se u četvrtom razredu srednje škole uključuju u sustav priprema, što ili plaćamo ili dobijemo donacije od škola koje rade pripreme. Tijekom cijele godine idu na pripreme da budu što spremniji, polažu prijemne ispite i upisuju se na obrazovanje koje su izabrali ili u nekim slučajevima, ako baš žele studirati, onda nešto približno što su htjeli, ako već nisu uspjeli u svom prvom izboru, pa prema tome upisuju fakultete. Automatski imaju pomoć za školovanje.

Prema Zakonu o socijalnoj skrbi dobivaju stipendiju, a kod nas imamo i praksu da im se još nađe donator koji im daje dodatni džeparac i dodatnu sigurnost, da se po ničemu ne razlikuju od ostalih studenata i da mogu sve svoje potrebe zadovoljavati, da mogu otići na kavu, na izlet i da imaju za sve ostalo što im je potrebno, da se po ničemu ne osjećaju zakinuti.

Koliki je otprilike omjer zapošljavanja odmah nakon srednje škole i upisa na fakultet? Pretpostavljam da ima više onih koji se odluče odmah za rad?

Više ima onih koji završavaju srednjoškolsko obrazovanje, a manje je onih koji se odluče za upis na fakultete, ali to vam ovisi i od generacije do generacije. Nekad u generaciji imamo više onih koji se odluče na dodatno školovanje, nekada imamo manje, ne postoji nekakvo pravilo da se može reći ‘toliko i toliko’. Svake godine broj varira, ovisno o generaciji, ovisno o afinitetima, ovisno o obiteljskoj situaciji. 

Ako vam primjerice dijete dođe u sustav u trećem ili četvrtom razredu srednje škole, a odgojno je i obrazovno zapušteno, onda se u većini slučajeva, na žalost, ne može nadoknaditi sve što je propušteno kroz te godine. Važna je stoga i ta prevencija. Ako se vidi da dijete ima problema, da se ide vaninstitucionalnim mjerama kako bi se pomoglo tom djetetu i roditeljima, i ako te mjere nisu dale rezultate, ako nema pomaka na bolje u obitelji, onda se ide na izdvajanje. To bi trebalo biti što ranije, zato je ta prevencija vrlo važna jer ako se dijete kasno izdvoji, bez ovih prethodnih mjera koje sam navela, onda se teško može sve to nadoknaditi.

Onda sve to naravno ima reperkusije i na kasnije zapošljavanje i samostalan život?

Tako je.

Koji su po Vama konkretni problemi koje biste istakli da djeca iz sustava socijalne skrbi imaju prilikom izlaska na tržište rada?

Oni završavaju srednje škole kao i svi ostali srednjoškolci, po tome ne bi trebali imati probleme. Probleme imaju ukoliko nemaju podršku u obitelji i ukoliko nemaju podršku u sustavu. Dakle, ili su još jedan dio vremena obuhvaćeni boravkom u instituciji ili, ako nisu obuhvaćeni ovom uslugom savjetovanja i pomaganja nakon izlaska iz skrbi i kada nemaju podršku obitelji ili uže socijalne sredine onda, na žalost, vrlo često odustaju od radnog mjesta, razmišljaju na način da će već sutra pronaći drugo radno mjesto, ali ga ne nađu, ostaju bez novca i ponovno se vraćaju u sustav socijalne skrbi. Teško je ako nemate podršku i pomoć, to dvoje je jako važno i bez toga je vrlo teško. 

Koje struke, ako možete izdvojiti, prevladavaju prilikom zapošljavanja odmah nakon srednje škole?

Uglavnom su to većinom uslužne djelatnosti poput frizera, kuhara, konobara, vodoinstalateri, monteri i slično, a neka zanimanja od tih su deficitarna. S druge strane, sreća je da mogu pronaći odmah posao. Tijekom školovanja imaju stipendiju što je dodatan motiv.

Ima li usluga podrške, da tako kažem rok trajanja, odnosno, što se događa nakon njihove 21. godine? Kada se očekuje da su ti mladi ljudi samostalni u smislu da su riješili svoje stambeno pitanje i radni odnos i takoreći, sredili svoj život?

Ona može trajati do 23. godine. Ako oni uđu u međuvremenu u bračnu zajednicu, onda ta mjera može ići dalje kao pomoć i podrška obitelji, dakle savjetovanje i pomaganje obiteljima.

Mladi koji se ipak odluče za studij, gdje su oni smješteni za vrijeme trajanja visokoškolskog obrazovanja?

Mi u našem sustavu dječjeg doma imamo stanove koje smo dobili na korištenje od Grada Zagreba i oni su u pravilu smješteni u tim stanovima. Oni si sami kuhaju, brinu se o sebi, ali postoji povremena podrška, nadzor i usmjeravanje od strane odgojatelja koji ne živi s njima 24 sata, ali je svakodnevno prisutan, usmjerava ih, nadzire i razgovara s njima. Usluga im je skroz plaćena, školovanje im je plaćeno i onda oni mogu biti tu. Ako se oni osjećaju spremni za izlazak, mogu nastaviti kao podstanari, ako si pronađu cimera ili cimericu, mogu nastaviti u studentskom domu ako žele iskusiti neko novo iskustvo i slično.

Imate li primjer iz svog dugogodišnjeg rada s mladima, netko tko Vam je možda bio posebno drag ili Vam se zbog nečega urezao u sjećanje? Pretpostavljam da u Vašem poslu, koji je vrlo osjetljiv i zahtjevan, postoje trenuci kada jednostavno 'kliknete' s nekim.

Mi se i veselimo i tugujemo. Veselimo se njihovim uspjesima, tugujemo kada imaju probleme. Tu smo i za njih smo. Ovo nije samo posao, ovo je cjeloživotna misija – 365 dana u godini ste s djecom, veselite se i žalostite se s njima. Idete na njihove promocije, vodite ih na maturalnu zabavu, popijete koktel tamo, idete s njima na modne revije itd. Nedavno je jedna djevojka diplomirala na Filozofskom fakultetu…

Oni nas i kad izađu van iz ustanove, obavještavaju o svemu što im se događa u životu i stvarno ostanemo povezani s većinom njih, bez obzira radi li se o lijepoj ili manje lijepoj priči. Javljaju nam se bilo trebaju li pomoć ili su ponosni na to što su napravili, prenose svoja iskustva djeci koja su ostala u domu i koje sve to čeka pa o tome s njima pričaju. Dođu pitati za pomoć. Dogodi se da nas zamole da im zapakiramo nešto hrane jer su ostali bez hrane i ne znaju kud bi i što bi. Ima svakakvih priča, a mi nastojimo s njima ostati u kontaktu pa kad odlaze, kažemo im 'tu smo za vas 24 sata, bilo što da Vam zatreba'.

Ima li nešto u postojećoj podršci za što smatrate da bi se trebalo promijeniti ili možda čak uvesti nešto novo kako bi se mladima olakšalo?

Oni imaju tu uslugu 'savjetovanja i pomaganja', ali recimo imali smo projekt 'Osobno mentorstvo' kada je svaki korisnik imao osobnog mentora i to bi bilo jako dobro za korisnike koji izlaze iz sustava skrbi i počinju samostalno živjeti; da s njima planiraju kućni budžet, uče se kuhati, kupovati namirnice i sve ono što roditelji uče djecu. Trebalo bi uvesti tu uslugu osobnog mentorstva i onda bi imali pomoć i podršku u pravom smislu riječi, da im netko dolazi kući i vodi ih kroz sve ono što roditelji vode svoju djecu, mlade, odrasle ljude. Imaju psihološku podršku i taj osobni mentor je bio jako značajan za naše korisnike.

Ima li djece koja se odluče raditi u socijalnoj skrbi?

Još nemamo odgajatelja, ali imamo onih koji rade kao kuharica, spremačica… Kandidiraju se za radna mjesta i kad god je prilika, mi ih zaposlimo. 

I za kraj, pretpostavljam da je za Vaš rad kao i za mlade ljude koji traže postao, važna suradnja s Hrvatskim zavodom za zapošljavanje?

Važna je, da, imamo dobru suradnju. Mi smo raspoloženi za suradnju, oni su konstruktivni, tako da je možemo samo pohvaliti.
 

Projekt ‘mimladi.hr – novo lice naslovnice’ sufinancira Europska unija sredstvima Europskog socijalnog fonda u iznosu od 800.070,02 HKR. Trajanje projekta je dvije godine, a ukupna vrijednost projekta iznosi 941.258,85 HRK. Sadržaj članka isključiva je odgovornost Svjetskog saveza mladih Hrvatska.