Mladi Hrvati odgovarali je li ravnopravnost spolova postignuta: Odgovori bi vas mogli iznenaditi

Odgovarali su na pitanja jesu li žene u nepovoljnijem položaju na tržištu rada, smatraju li da bi žene i muškarci trebali imati jednake plaće za jednaki rad, što predlažu za mlade majke na tržištu rada, jesu li se susreli s nasiljem nad ženama te smatraju li da su žene diskriminirane danas. Sudeći prema odgovorima mladih, pokazalo su da itekako upućeni u ovu temu i imaju čvrsta stajališta.

"Ravnopravnost spolova na razini zajamčenih prava (ali i obveza) je zagarantirana ustavom. On se po mom mišljenju i provodi, ali svakako i dalje postoji diskrepancija kada govorimo o očekivanjima. Tako da je teško govoriti o tome je li ravnopravnost postignuta ili ne. Kako za koga. Žene imaju predispoziciju biti u podređenom položaju zbog pritisaka kojima mogu biti izložene po pitanju životnih odluka, poput trudnoće. Isto tako, ispotencirana je priča o diskrepanciji zarade, koji stvaraju nerealnu sliku o tome da su žene i na tom polju zapostavljene, a istina je možda posve drugačija, kompleksno je to pitanje za jednu jedinu statističku crticu nejednakosti", rekao nam je Mislav (30) iz Zagreba.

Dodao je kako je majčinstvo te usklađivanje obitelji i posla možda i najveći izazov s kojim se žene mogu susresti u 21. stoljeću.

"Jednostavnog odgovora nema. Jedno isključuje drugo (ali ne u potpunosti) i potrebno je dobro balansirati kako bi oba životna polja ostala ispunjena i zadovoljena", rekao je Mislav. Što se tiče nasilja, smatra da je suptilno nasilje svakodnevno, i to s obje strane. Zaključio je:

"Žene su sve manje diskriminirane, ali prostora za napredak i dalje ima. Mislim da bi neki tradicionalno usvojeni obrasci ponašanja koji su imali svoju svrhu u nekim drugim vremenima, danas gube na značaju i poprimaju oblike seksizma. Primjerice, slučaj kada očevi kćeri zovu sine."

'Ravnopravnost spolova nije postignuta'

Josip (29) iz Zagreba pak smatra da ravnopravnost spolova u Hrvatskoj nije postignuta, kao ni drugdje u svijetu.

"Pomaci su vidljivi, ali svaka statistika će vam reći da su muškarci i dalje u povlaštenom položaju. Načelno bih rekao da žene jesu u nepovoljnijem položaju na tržištu rada, ali razlika sve više smanjuje. Žene i muškarci bi trebali primati jednaku plaću za jednak rad, sve drugo nije normalno, pošteno ni etično."

Što se tiče usklađivanja posla i majčinstva, poručio je ženama da naprave planer i naspavaju se čim uhvate priliku te se ne srame koristiti pomoć obitelji ako su u mogućnosti.

Osobno se nije susreo s nasiljem nad ženama, ali dodaje kako je teško ostati imun na brojne slučajeve o kojima godinama slušamo preko medija. Zaključio je:

"Ne bih rekao da su toliko diskriminirane koliko robujemo glupim stereotipima. Primjerice, čim žena iskaže nepopularno mišljenje, naći će se brojni s glupim komentarima da se prihvati kuhače i slično, dok to kod muškaraca nećemo doživjeti."

Dea (30) iz Zagreba pak smatra da Hrvatska, poput mnogih drugih zemalja, radi na postizanju ravnopravnosti spolova.

"Pomaci se vide, no smatram da imamo još debeli put za premostiti i zasukati rukave kako bismo se istinski mogli podičiti ravnopravnošću spolova u našoj zemlji. Postignuti su određeni pomaci u političkom zastupanju žena, ali izazovi ostaju u područjima poput tržišta rada, gdje žene mogu iskusiti nejednakosti."

Govoreći o položaju žena na tržištu rada rekla je kako se žene u Hrvatskoj, kao i u drugim zemljama, često suočavaju s izazovima na tržištu rada, uključujući razlike u plaćama za sličan rad, stereotipe, i nerazmjernu odgovornost za obiteljske dužnosti.

Dodala je kako bi načelo jednakih plaća za jednaki rad trebalo biti temeljno na svakom pravednom društvu.

"Ako postoje razlike, one često proizlaze iz rodno uvjetovanih predrasuda i stereotipa koji trebaju biti izazvani i eliminirani. Apsolutno smatram da je krajnje vrijeme da se izjednače plaće između žena i muškaraca po pitanju jednakog rada."

Predložila je i nekoliko mjera kao pomoć mladim majkama na tržištu rada.

"Potrebne su politike koje potiču ravnotežu između obiteljskog i poslovnog života, uključujući pristupačan i kvalitetan pristup čuvanju djece, fleksibilno radno vrijeme i podršku za roditelje. Poslodavci bi trebali prepoznati vrijednost zaposlenica i zaposlenika s obiteljima te stvarati poticajno okruženje."

Osvrnula se i na nasilje nad ženama.

"Osobno se nisam susrela s nasiljem nad ženama, no budući da posljednjih mjeseci možemo svjedočiti raznim narativima obiteljskog nasilja i femicida, smatram kako je to gorući problem u Hrvatskoj. Drago mi je vidjeti da se podiže svijest o tom problemu i kroz sedmu umjetnost, tako imamo primjer genijalnog filma hrvatske redateljice s adresom u Berlinu 'Samo kad se smijem', Vanje Juranić, koji je nadahnut istinitom pričom i odjeknuo među publikom, što ulijeva nadu. Osvještavanje je prvi korak ka promjeni. Također, iako su predstavljene nove zakonske izmjene s ciljem zaštite žena tek nam preostaje vidjeti kako će se sve to provoditi u praksi."

Vezano uz diskriminaciju žena danas poručila je: "Iako su postignuti značajni napreci, žene se i dalje suočavaju s raznim oblicima diskriminacije, od profesionalnih do društvenih. Edukacija, podrška i promjena svijesti mogu pridonijeti smanjenju ovih nejednakosti."

SSSH: Žene su na tržištu rada u slabijem položaju od muškaraca, potrebna je promjena svijesti

FOTO: Pixabay, ilustracija

Žene zarađuju manje od muškaraca

S njom se slaže i Hana (27) iz Šibenika koja ističe kako je postizanje ravnopravnosti spolova dugotrajan proces koji uključuje različite društvene, ekonomske i političke čimbenike.

"Hrvatska još nije došla do potpune ravnopravnosti, a to se ogleda u plaćama na istim radnim mjestima, ali i zaštitom pred Zakonom gdje porast femicida ukazuje na to da žene još nisu dovoljno zaštićene. Isto tako, postoje i dalje zanimanja u kojima je ženama nemoguće doći na istu razinu kao muškarcu ili za koja se smatra da je “neprirodno” da se žena njima bavi poput automehanike, vožnje kamiona, sportskog novinarstva ili građevine."

Dodala je kako se žene u Hrvatskoj suočavaju s nepovoljnijim položajem na tržištu rada iz raznih razloga, a ti izazovi često pridonose nejednakostima temeljenim na spolovima.

"To je razlika u plaćama u raznim industrijama gdje žene zarađuju manje od muškaraca za sličan posao. To se može pripisati raznim čimbenicima kao što su profesionalna segregacija, diskriminacija i prevelika zastupljenost žena na niže plaćenim poslovima. U određenim sektorima može dominira muški spol, a poslovi koji se tradicionalno povezuju sa ženama često su podcijenjeni i manje plaćeni od onih koji se tradicionalno povezuju s muškarcima. Velike su razlike u napredovanju i nejednak tretman na radnom mjestu. Stereotipi i predrasude o sposobnostima i ulogama žena mogu utjecati na procese donošenja odluka pa tako vidimo da je manji broj žena na visokim pozicijama kako u državnim institucijama tako i u privatnom sektoru. Žene nailaze na prepreke pri dosezanju najviših vodećih pozicija u organizacijama. Fenomen “staklenog stropa” odnosi se na nevidljive prepreke koje ograničavaju napredovanje žena u karijeri, sprječavajući ih da dosegnu najviše razine upravljanja. Žene mogu doživjeti uznemiravanje ili raditi u okruženjima koja nisu pogodna za njihov profesionalni razvoj."

Hana također smatra da bi žene i muškarci trebali imati jednake plaće za jednaki rad.

"Da, načelo jednake plaće za jednak rad široko je prepoznato kao temeljni aspekt rodne ravnopravnosti. Zalaže se za to da pojedinci, bez obzira na spol, trebaju dobiti jednaku naknadu za obavljanje istog posla ili rada jednake vrijednosti. Ovo se načelo temelji na uvjerenju da spol ne bi trebao biti čimbenik u određivanju iznosa plaća te da se prema svim zaposlenicima treba postupati pošteno i bez diskriminacije na radnom mjestu. Postizanje jednake plaće za jednak rad zahtijeva stalnu predanost kreatora politike, poslodavaca i društva u cjelini rješavanju temeljnih čimbenika kao što su profesionalna segregacija, pristranost i sustavna diskriminacija. Potpora jednakim plaćama nije samo pitanje pravednosti, već također doprinosi gospodarskom rastu i društvenom napretku. Uklanjanje rodnog jaza u plaćama može dovesti do veće financijske stabilnosti obitelji, poboljšane produktivnosti radne snage i pravednijeg i uključivijeg društva."

Predložila je i kako pomoći mladim majkama na tržištu rada da usklade obiteljski i poslovni život.

"Društvo u Hrvatskoj i dalje očekuje da žena balansira između obitelji i posla te tradicija nalaže kako rodna uloga žene može utjecati na njezin napredak u karijeri. Usklađivanje poslovnih i obiteljskih obaveza može biti izazovno, a žene se mogu suočiti s predrasudama ili neuspjesima u karijeri kada uzimaju porodiljni dopust ili se odlučuju za fleksibilne radne aranžmane. Ono što ja vidim je da bi trebalo zagovarati fleksibilne rasporede rada, kao što je skraćeno radno vrijeme ili rad na daljinu. Komunikacija nadređenima, odnosno poštivanje slobodnog vremena i usklađivanje rasporeda je nešto što bi mladim majkama olakšalo balans između karijere i djece."

FOTO: Pixabay, ilustracija

Majke ne zaslužuju biti odbačene

Na naš upit je li se susrela s nasiljem nad ženama, Hana je odgovorila:

"Nemam osobnih iskustava niti susreta s nasiljem, ali smatram da je to raširen problem koji obuhvaća različite oblike poput obiteljskog nasilja, seksualnog napada i uznemiravanja. To je kršenje ljudskih prava i ima ozbiljne fizičke, emocionalne i socijalne posljedice za žrtve. Napori za rješavanje i sprječavanje nasilja nad ženama uključuju pravne mjere, obrazovanje, kampanje podizanja svijesti i usluge podrške."

Za kraj je zaključila kako diskriminacija žena još uvijek postoji u različitim oblicima unatoč značajnom napretku u promicanju ravnopravnosti spolova.

"Tradicionalne rodne uloge i stereotipi opstaju u društvu, utječući na očekivanja i percepciju žena i muškaraca. Ovi stereotipi mogu ograničiti mogućnosti za žene u određenim područjima ili ojačati diskriminirajuću praksu. Žene u prosjeku i dalje zarađuju manje od muškaraca za sličan posao. Žene su često nedovoljno zastupljene u vodećim ulogama u politici, gospodarstvu i drugim sektorima. Rodno uvjetovano nasilje, uključujući obiteljsko nasilje, seksualni napad i uznemiravanje, i dalje je rasprostranjeno. Tradicionalne rodne norme mogu dovesti do nejednake raspodjele odgovornosti u kućanstvu i skrbi, što utječe na sposobnost žena da u potpunosti sudjeluju u radnoj snazi."

Josipa (26) iz Splita smatra kako kao društvo idemo prema ravnopravnosti spolova, ali kaskamo i trebat će nam još vremena.

"Primjerice, žene koje se žele ostvariti u majčinstvu znaju već na razgovoru za posao biti odbijene radi toga, a kasnije im se ugovori ne produžuju iz istih razloga. Isto tako, žene znaju za isti posao biti manje plaćene od muškaraca, što je jako nejasno i ne znam zašto ne bi zaslužile biti jednako plaćene? Sad se postavlja pitanje kako pomoći mladim majkama na tržištu rada. Mislim da bismo trebali više razgovarati o tome kako bi država i poslodavci trebali pomoći majkama jer ne zaslužuju biti odbačene zbog toga što su se odlučile rađati i odgajati nove generacije."

Za kraj je dodala kako je diskriminaciju sama doživjela u jednoj tvrtki u kojoj je radila.

"I to kroz mobbing na poslu kada je ženska kolegica, koja nam je bila nadređena, imala poštovanja prema muškim kolegama, a prema ženama je situacija bila suprotna. U svakom slučaju kao društvo trebamo još raditi na ravnopravnosti", poručila je Josipa.

Sudeći prema odgovorila mladih, vidljivo je da su upućeni u temu ravnopravnosti spolova te da imaju i neka konkretna i kvalitetna rješenja kako bi žene i muškarci danas zaista bili u jednakom položaju.

*Tekst je objavljen u sklopu projekta "Žene u 21. stoljeću- je li jednakost nedostižna?" kojeg financira Agencija za elektroničke medije.