OVO JE NJEZINA PRIČA
Mlada glumica o vrhuncu karijere: 'Svi maštamo o tome, a kad se dogodi opet se uspijemo šokirati'
"Ako osjećaju glumu kao poziv neka se naoružaju strpljenjem, samodisciplinom i radošću igre. Najbolje uloge se dobiju kad ne postoji strah od odbijanja, a on nestaje samo kad uživamo u datom trenutku i koristimo priliku da se zaigramo", poručila je mladima u scenskoj umjetnosti Tea Šimić (30).
Ova mlada i uspješna glumica mnogima je poznata po naslovnoj ulozi u RTL-ovoj seriji "San snova", koja joj je ujedno i prva glavna TV uloga. No, izvan malih ekrana Tea uspješno radi na više kazališnih projekata. Rodom je iz Gruda, a glumu je diplomirala na Akademiji scenskih umjetnosti u Sarajevu 2017. Tada se preselila u Zagreb gdje trenutno živi i stvara. Unatoč teškim počecima, ova svestrana glumica iza sebe ima brojne uspjehe. Glumila je u telenovelama poput "Na granici" i u više kazališnih predstava među kojima su "Ona i on" i "Čistim život". Pokrenula je i vlastitu umjetničku organizaciju "Kazališna družina EMMA", čiji je glavni projekt monodrama "Bukača", napravljena po istoimenoj knjizi Martine Mlinarević.
Upravo je za tu monodramu nedavno u Makedoniji primila nagradu za najbolju režiju, a izvela ju je i ovog ljeta u sklopu 15. Ljetnih noći Teatra EXIT. Njezina kazališna družina također radi punim pogonom. Najnovija dječja predstava "Čudo na smetlištu" premijeru je imala 7. lipnja ove godine, a snimljen je i istoimeni song za djecu. Trenutno im traju upisi u dramske radionice za djecu i mlade, a imaju i grupu za odrasle.
U sklopu projekta "Glazbeni talenti i umjetnici ispod radara" za portal Generacija.hr govorila je o počecima u glumi, karijeri, najdražim ulogama, nagradi za “Bukaču”, dječjim predstavama koje pripremaju, novim projektima i planovima za budućnost te što bi poručila mladima koji razmišljaju o glumi kao profesiji.
FOTO: Luka Dubroja
Nepredvidljiv i trnovit put
Od kuda ljubav prema glumi? Kako biste opisali svoj dosadašnji umjetnički put?
Ispostavilo se da sam oduvijek sklona scenskoj umjetnosti, samo nisam znala da se to tako zove. S vremenom je to postala gluma, a kroz akademiju prava ljubav. Cijeli taj put je (bio) nepredvidljiv i trnovit, a svojeglavost i kreativnost su bili i ostali najveći dio mene.
Kako vam je bilo studirati glumu? Je li vas studij pripremio za ono što vas je čekalo nakon diplome?
Akademija scenskih umjetnosti koju sam završila u Sarajevu donijela mi je prije svega jednu novu grupu ljudi u život koji su postali moja obitelj. Količinu posla koju smo morali obavljati da bi položili sve te ispite i istinski savladali “zanat” definitivno nisam očekivala, ali vjerujem da sam danas tu gdje jesam baš zbog kvalitete tog studija, vjere u samu sebe i podrške unutar akademije. Osjećaj nezaštićenosti nakon napuštanja akademije i selidbe u novi grad najveći je šok na koji me nitko nije mogao pripremiti.
Na koje ste uloge u predstavama i na TV-u posebno ponosni?
Na monodramu "Bukača" sam najviše ponosna, samo zato što mi je to prvi samostalni projekt u kojem sam bila producentica, redateljica, dramaturginja i glumica. Predstava se ne bi mogla realizirati da mi autorica knjige nije dala besplatna prava, tako da sam zauvijek zahvalna Martini Mlinarević jer je potpuno nepoznatoj djevojci tim činom promijenila život.
FOTO: Diogen Hadži-Kosta Milevski
'Bavljenje glumom kod nas nije tako jednostavno'
Kako izgleda jedan dan profesionalnog glumca? Koliko je truda potrebno za uspjeh? Tko vam je najveća podrška i koliko je teško mladim glumcima ‘probiti se’ i ostvariti zapaženu karijeru?
Da sam barem samo glumica pa da mogu s lakoćom odgovoriti na to pitanje. Moj dan kao umjetničke voditeljice pun je administrativnih poslova zbog kojih se ne mogu posvetiti glumačkoj karijeri koliko bih voljela. A opet, samo bavljenje glumom kod nas nije tako jednostavno, jer nemamo osobne menadžere i agente tako da mnogo energije i vremena odvajamo za javna događanja, audicije, komunikaciju s agencijama i kolegama, vođenje društvenih mreža, dodatne edukacije…
Što si aktivniji veće su ti šanse za angažman i to je jedan veliki uteg koji nosi moja generacija u ovoj struci. A ako nismo, na kraju dana, najveća podrška sami sebi, ništa ne bi imalo smisla.
FOTO: Jakov Kaštelanac
Nagrada za hrabrost
Nedavno ste u Makedoniji primili nagradu za najbolju režiju za monodramu “Bukača”. Koliko vam znači ovo priznanje i vidite li se u režiji?
Osjećaj kad primiš nagradu je zaista nestvaran, jer svi maštamo o tome, a kad se dogodi opet se uspijemo šokirati da naše ime stoji tamo negdje istaknuto od strane iskusnih stručnjaka. Nagrada za režiju u Bitoli mi je na dva načina bila nagrada za hrabrost: prvo, jer sam bez razmišljanja režirala samu sebe, ne znajući da je to izuzetno težak posao, a na kraju je ispalo odlično. Drugo, jer sam se sama zaputila u Makedoniju ne mogavši uskladiti nikoga od kolega da ide sa mnom u pratnji kao tehnička podrška, i opet – ispalo je odlično! Vidim se u režiji, ali nisam sigurna da ću u skorije vrijeme opet samu sebe režirati. A glumiti želim još puno.
Predstavite nam vašu kazališnu družinu EMMA – kako i zašto je nastala? Bliži vam se četvrti rođendan. Koje sve predstave izvodite i što novo pripremate? Na kojim sve projektima trenutno radite i koje su vam želje za budućnost?
Emma je nastala upravo iz potrebe da se realizira monodrama Bukača. Ime je dobila po emancipaciji na koju su mladi umjetnici često primorani ako nisu prihvaćeni u niti jedan kolektiv nakon akademije. Osim Bukače, realizirali smo neverbalni duo Ona i On i predstavu za djecu Čudo na smetlištu. Imamo i dramski studio na dvije lokacije. Trenutno smo u pripremama i planovima za cijelu 2025. godinu, u kojoj ćemo realizirati novu predstavu, žanrovski najbližu mjuziklu. Želja nam je jednog dana imati redovan popunjen repertoar.
FOTO: Diogen Hadži-Kosta Milevski
'Moja osobna pobjeda'
Kako je prošao vaš nastup s "Bukačom" na ovogodišnjim Ljetnim noćima Teatra EXIT?
Gostovati s monodramom Bukača, koju sam već odavno vidjela na Exitovoj sceni, bio je za mene veliki uspjeh i moja osobna pobjeda. Reakcije publike su bile prekrasne i nadam se da im je moj nastup bio uistinu inspirativan, kao što je meni bilo gledajući ih kako pozorno prate svaki pokret i svaku riječ.
Traju vam upisi u glumačke radionice za djecu i mlade. O kakvim je radionicama riječ i kakav je odaziv mladih?
Dvije grupe djece na klasičnim dramskim radionicama imamo već nekoliko godina i one su se odmah napunile, kod voditeljice Tene Tadić. Zato punimo još dvije grupe za djecu, koje vodi Mirna Ostrošić, a njezine radionice kombiniraju glumu i lutkarstvo. Grupa za odrasle pod vodstvom Gorana Vučka se nastavlja od prošle godine i ima još nekoliko mjesta.
Najnovija nam je grupa za srednjoškolce i nju će voditi mlada dramaturginja Marija Androić. Kreću u listopadu. Na proljeće svih šest grupa izvodi predstave pred publikom, prezentirajući što su radili tijekom protekle sezone.
FOTO: Igor Jurij
'Song je ispao vrhunski'
Bavite se i produkcijom. Dječja predstava Čudo na smetlištu premijeru je imala 7. lipnja ove godine. Kako to da ste pustili i istoimeni song za djecu? Od kuda ideja za predstavu, o čemu govori i gdje se može pogledati?
Kolegica Mirna je imala spreman tekst, a ja sam objeručke prihvatila ideju kao producentica. Uz kolegicu Zdenku Šustić, Mirna je razvila cijeli koncept i angažirala ostatak tima: Aleksandra Vukićević je napravila scenografiju i lutku, a Mario Mirković glazbu, uključujući i song koji je ispao vrhunski i zaslužio da bude dostupan svima. Moram spomenuti i fantastičan plakat Igora Jurija.
Predstava govori o neobičnom prijateljstvu izviđačice Lucije i vanzemaljca Zeda, koji se upoznaju u nacionalnom parku i shvaćaju da žive na sasvim različitim planetima, od kojih je jedan već postao odlagalište smeća, a za drugi još ima spasa. U listopadu kreću prve izvedbe za novu sezonu, i to u CZK Novi Zagreb te u Slatini.
Mlada balerina koja je dječje snove pretvorila u stvarnost: 'Samo je jedan recept za uspjeh'
Za kraj, što biste poručili mladima koji se tek odlučuju profesionalno baviti glumom?
Neka se preispitaju! Šalu na stranu, ali ipak… Ako osjećaju glumu kao poziv neka se naoružaju strpljenjem, samodisciplinom i radošću igre. Najbolje uloge se dobiju kad ne postoji strah od odbijanja, a on nestaje samo kad uživamo u datom trenutku i koristimo priliku da se zaigramo.
*Tekst je objavljen u sklopu projekta "Glazbeni talenti i umjetnici ispod radara" kojeg financira Agencija za elektroničke medije sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.
Komentari
VAŽNO Ako ne vidite komentare ne znači da smo ih zabranili ili ukinuli. Zahvaljujući pravilima Europske unije o privatnosti podataka treba napraviti sljedeće: 1. Logirati se na Facebook u ovom browseru i omogućiti korištenje kolačića (cookies). Logirati se možete ovdje: https://www.facebook.com/ 2. Uključiti third party cookies u svom browseru. Ako koristite Chrome to možete učiniti na chrome://settings/cookies. Pozivamo čitatelje/komentatore da u svojim komentarima njeguju civiliziranu raspravu. Portal Direktno ne može se smatrati odgovornim za komentare koji sadrže uvrede, klevete, govor mržnje, huškanje i/ili poziv na nasilje. Takvi komentari bit će obrisani, a u posebno ekstremnim slučajevima mogu biti i potpuno onemogućeni. Sporne komentare čitatelji mogu prijaviti na [email protected], uz priloženu poveznicu na pripadajući članak i navođenje autora i sadržaja spornoga komentara.