Mira Furlan: Silovao me muškarac poznat javnosti, htjela sam otići na policiju, ali znam da bi pomislili 'Drolja, dobila je što je zaslužila'

Furlan je u autobiografija pod nazivom 'Voli me više od svega na svijetu', koja je nedavno objavljena u Hrvatskoj, između ostaloga, opisala neugodne scene nasilja s kojima se susrela.

"Jedne zimske noći tuširam se u Citeovoj zajedničkoj kupaonici. Puštam da voda pada po meni nakon cijelog dana hodanja po ulicama i kontempliranja o mojem samotnom životu bez luke. Oči su mi zatvorene. Uživam u toploj vodi na koži. Iznenada me netko hvata za ramena. Otvaram oči, do mene u tušu je veliki, goli muškarac. Vrištim i guram ga van. Pokušava me savladati, ali moji ga krici otjeraju i on me pušta. Bježim iz tuša. Trčim na ulicu pokušavajući prekriti svoje golo, mokro tijelo malim ručnikom koji sam uspjela u zadnji čas zgrabiti u tušu. Čujem kako muškarac viče za mnom: 'Tu es une raciste!' – rečenicu identičnu onoj koju je neki crnac vikao za mnom u Amiensu, na jednom od mojih solo putovanja po Europi", napisala je u autobiografiji iz koje je odlomak objavljen na stranici javniservis.net.

Dodala je kako je ovaj incident nije posebno povrijedio, već ga je smatrala još jednom opasnom situacijom koju je spretno izbjegla. Glumica je napisala i kako se od rane mladosti susretala sa seksualnim nasiljem. Kada je imala šesnaest godina, hodala je niz jednu zagrebačku ulicu usred dana.

Priznala je ona u autobiografiji i da ju je u mladosti silovao muškarac koji je bio poznat javnosti. Iskreno je rekla da je bila silovana u nečijem stanu nakon kazališne predstave.

"Dok sam ćaskala i pila u nečijem stanu nakon kazališne predstave. Iznenada sam završila sama s čovjekom kojeg sam jedva poznavala, čovjekom iz drugoga grada, vrlo poznatom javnom ličnošću. Gdje su svi ostali? Kamo su nestali? Zgrabio me je snagom koja je bila zastrašujuća. Pričepio me je koljenom dok mi je obje ruke držao nad glavom. Osjećala sam se potpuno bespomoćno. Rukom mi je pokrio usta da ne vrištim. Snošaj je bio gotov za nekoliko sekundi. Možda je upravo njegova brzina bila to što me spasilo od prestravljenosti zbog napada. Moj um nije to mogao slijediti. Sve je bilo gotovo prije nego što sam uopće mogla shvatiti što se desilo. Bila sam zapanjena i bez teksta. On je nestao sljedeće sekunde. Ja sam pak trčala zagrebačkim ulicama cijelim putem do kuće, više šokirana drskošću nego duboko pogođena nasiljem. Na čas sam pomislila otići na policiju, ali sam odlučila da neću. Znala sam da bi policajci jedan drugom značajno namigivali misleći: 'Drolja. Dobila je što je zaslužila", napisala je Mira.