Na Massimovoj stranici objavljena tužna vijest: 'Otišao je biti sa svojim Maxom...'

"Kad psi odlaze, uglavnom odlaze tiho. Mobitel ne vibrira od brojnih poruka sućuti. Ne raspituju se za ispraćaj. Nema osmrtnice. Mango je danas otišao biti sa svojim Maxom, ali ne želimo da ode tiho. Želimo vam ispričati priču o Mangu.

Mango je rođen u Zagrebu, 1. lipnja 2011. godine. Tri mjeseca kasnije Mirna i Massimo upoznali su Manga na jednoj sesvetskoj livadi. Naravno, radilo se tajnoj operaciji za koju Eni nije znala. 'Znao sam da je to naš pas kada se sakrio od drugih da obavi nuždu kao mali gospodin', objasnio je Massimo, barem tisuću puta. Još češće je ponavljao da 'Mango razumije koncepciju', što je s vremenom bilo sve teže poricati.

Mango je bio pasionirani ljubitelj balona, kamenja i kafića. Ove prve je lovio po stanu, pucao šapama i potajno žvakao male komadiće istih. Zato je vrlo brzo dobio veto na balone, ali od kamenja nikada nije odustajao; oblutci, male stijene, komadi cigle - Mangu je svaki kamen bio dragi kamen. Bez obzira na to što je često pokušavao žvakati kamenje, zubi su mi ostali čitavi i zdravi do zadnjeg dana, pa možemo reći da su i njegovi zubi razumjeli spomenutu koncepciju.

Ovo treće, kafiće, osim svoje obitelji volio je najviše na svijetu. Na papiru je bio njemački bokser, ali u duši je bio fetivi balkanac koji je dnevno obilazio barem dvije kafane. Umjesto u park, vukao bi u kafić kao da već 45 minuta kasni na dogovor. Onda bi legao i bez riječi vodio razgovore sa svojim i tuđim ljudima. Svi su mu komentari uvijek bili na mjestu.

Mango je, čini se, vodio i razgovore sa svim našim i vašim bakama, jer se najviše bojao - propuha. Sa svojih 40 kilograma pokušavao se uvlačiti Mirni, Eni, Massimu i Igoru pod noge u bijegu od opake nevidljive sile koja pomiče zavjese. U stvarnosti je pak bio jači i od bure na Maslenici.

Bio je jači i od trovanja, od gastritisa, od moždanog udara, od upale prostate, od dermatitisa, od bolesti rožnice, od okoštavanja diskova, pa od četiri runde kemoterapije. Sve je to Mango, junački i pomalo nevjerojatno, prehodao i vukao u kafić, noseći omanji balvan u ustima, izvijajući se od sreće na svako tepanje svoje obitelji. A tepalo mu se beskrajno; u parkovima, šumama, na jezerima, na rijekama, na plažama, u nekoliko država i na bezbroj fotelja, kaučeva i kreveta.

Ušiju mekanih kao svila, s repom čiji bi bijeli vršak ritmično udarao posvuda kad bi mu se netko obratio, Mango je bio vrijedan član obitelji koju je zadužio svojom dobrotom i emotivnom inteligencijom i toliko ih toga naučio o životu i njima samima.

Mango, pas koji je razumio koncepciju, zauvijek će nedostajati ožalošćenoj obitelji Savić, Kondić i Pavlović i svojim brojnim prijateljima.

Mangove cure, Mirna i Eni", stoji u objavi.