Makarski dirigent o putu do uspjeha i poslu u HNK-u: 'Na jedno se u Osijeku nikada neću naviknuti'

Ovaj mladi talentirani dirigent rođen je u Makarskoj, ali već 10 godina ne živi u Dalmaciji. No, ističe kako joj se uvijek rado vraća. Školovao se na Muzičkoj akademiji u Zagrebu, a jedno je vrijeme živio i usavršavao se u Njemačkoj. Ipak, odlučio se na povratak u Hrvatsku. Trenutno mu je dom u Slavoniji gdje radi kao dirigent u osječkom HNK-u. Kako ističe, ljubav prema glazbi naslijedio je od muzikalnih roditelja koji su zaslužni što nije napustio glazbu još u počecima.

Maro je Orkestar mladih glazbenika osnovao s nekoliko kolega 2017. godine, a već nekoliko godina vodi festival klasične glazbe u Makarskoj kULTRA. Uskoro se bliži zadnja izvedba "Prodane nevjeste" u matičnoj kući, a trenutno radi na "Lipanjskoj opernoj noći", gala koncertu koji će biti premijerno izveden u Osijeku pa u Vinkovcima.

Za portal Generacija.hr govorio je o počecima u glazbi, odabiru životnog poziva, usavršavanju i mogućnostima za mlade dirigente u Hrvatskoj i Njemačkoj, karijeri, nastupima i profesionalnom životu dirigenta, radu u kazalištu, novim predstavama i planovima za budućnost te što bi poručio mladima koji tek započinju karijeru u glazbi.

FOTO: Marina Vojnović

'Nisu mi dopustili da odustanem'

Kada se rodila vaša ljubav prema klasičnoj glazbi? Kako su izgledali vaši počeci u glazbi i zašto ste se odlučili za Muzičku akademiju i dirigiranje?

Moji roditelji su se oduvijek bavili glazbom. Otac je svirao gitaru u različitim bendovima i pisao autorske stvari, svirao je mandolinu u klapi, a također je kao mladić svirao klarinet u gradskoj glazbi, a mama je pjevala u folklornom ansamblu. Tako se vjerojatno razvio i moj interes za muziku. Iz nekog sam razloga htio svirati klavir, pa su me moji upisali u glazbenu školu. No onda se ispostavilo da sam ‘kampanjac’ i da ništa ne vježbam pa sam ih stalno molio da me ispišu jer mi se nije dalo. Srećom, nisu mi to dopustili pa sam morao završiti osnovnu glazbenu pod izlikom da nakon toga više ne moram učiti klavir i ići u glazbenu.

Međutim, dogodio se preokret u zadnjem razredu osnovne. Počeo sam malo vježbati i svidjelo mi se pa sam upisao srednju glazbenu, teorijski smjer. A onda sam došao u prvi doticaj rada sa zborom. I tako sam se nekako odlučio za dirigiranje. Naravno, ništa ne bi bilo bez poticaja nekoliko dobrih profesora u srednjoj glazbenoj školi, a prije svega prof. Andreje Pivčević i prof. Aleksandre Chambers.

Kako je izgledao vaš umjetnički put? Koje koncerte u karijeri biste posebno izdvojili?

Do sada je taj put bio pun prepreka i teških trenutaka, ali pokušao sam izvući najbolje od toga. Teško je kad ste mladi i bavite se ovim poslom. Nekako vam uvijek nedostaje iskustva i znanja pa se često morate učiti na vlastitim greškama, ali to nije ni loše, jer što te ne ubije to te ojača. Iza sebe imam brojne koncerte, ali možda bih izdvojio Mozartov Requiem 2018. u Zagrebu i nekadašnje turneje s Orkestrom mladih glazbenika. U novije vrijeme izdvojio bih izvedbu Puccinijeve Suor Angelice u Freibergu u Njemačkoj i koncerte s orkestrom na festivalu kULTRA u Makarskoj. Također, tu je i nedavno vrlo uspješna izvedba "The Stranger Within" autora Mirka Škarice i Predraga Radisavljevića u Splitu.

Još kao student osnovali ste Orkestar mladih glazbenika. Kako je došlo do toga i imate li još doticaja s ovom pohvalnom inicijativom?

Orkestar mladih glazbenika osnovao sam s nekoliko kolega 2017. godine. Svi smo bili studenti željni malo više iskustva nego što smo mogli dobiti na akademiji, a također smo htjeli raditi svoje neovisne produkcije te konkurirati na gradskim i drugim natječajima. Bio je to uspješan pothvat i tada smo realizirali brojne koncerte u Zagrebu i okolici te ljetne turneje po Dalmaciji. Osim toga, ubrzo smo prerasli u još veću organizaciju koja je onda promijenila naziv u "Organizaciju mladih glazbenika", budući da je dobila i neke nove sekcije, muzikološke i glazbeno-pedagoške prirode. Kasnije sam 2021. zbog neslaganja s nekim kolegama članovima udruge odstupio s pozicije predsjednika i izišao iz udruge.

Trenutno baš ne pratim previše situaciju s OMG-om, ali vidim i čujem tu i tamo da redovito održavaju koncerte, što je vrlo pohvalno. U vrijeme kada je osnovan Hrvatska je bila jedina država na ovim prostorima koja nema orkestar mladih (osim ZOM-a, ali oni tada već nisu bili više tako aktivni). Takve inicijative treba obavezno podržati i nadam se da će jednog dana biti prepoznati od strane državnog vrha, koji bi u svakom slučaju trebao razmisliti o nekakvom pokroviteljstvu ili institucionalizaciji jednog takvog orkestra. 

FOTO: Marina Vojnović

'Situacija u Hrvatskoj postala je kritična'

Kako vam je bilo studirati na Muzičkoj akademiji, a kako na usavršavanju i radu u Njemačkoj? Koje su mogućnosti za mlade koji se bave klasičnom glazbom u Hrvatskoj, a koje u drugim zemljama poput Njemačke? 

Teško je objektivno pričati o svojoj Alma mater. Neki profesori u Zagrebu su zaista izvrsni. Mi imamo puno odličnih umjetnika od kojih se može štošta naučiti. Međutim, ne mogu pobjeći od dojma da u Kölnu nisam bio na usavršavanju već sam učio neke elementarne stvari, i to nakon studija u Zagrebu koji me za to već morao osposobiti. Uz dužno poštovanje i, ponavljam, uz iznimke nekih jako dobrih profesora u Zagrebu, mislim da Muzička akademija u Zagrebu ima još na puno, puno toga poraditi. Što se tiče mogućnosti za mlade umjetnike, to je vrlo živa stvar i stalno se mijenja. Naravno da u Njemačkoj ima puno više mogućnosti. To je zemlja Bacha i Beethovena i oni ulažu puno više u kulturu nego mi. Pritom ne smijemo zaboraviti da su oni bogatiji. No onaj tko hoće raditi, taj uvijek može naći priliku, mislim da sam ja to dokazao sa svojim primjerom.

Međutim, to nije jedina premisa kojom se treba voditi, to bi bilo krivo. Mi smo izvođači i radimo na svojoj kvaliteti, a neki drugi subjekti nam trebaju osigurati prostor da to i pokažemo. Mislim da situacija u Hrvatskoj nije katastrofalna, ali već je postala kritična. Pritom mislim u prvom redu na naše institucije koje najčešće ne rade dobar posao, i to sve govorim iz vlastitog iskustva. Mislim da bi Ministarstvo kulture trebalo biti primjer u vrednovanju kvalitete i davanju prilika mladim ljudima, a ne ići samo po listi odabranih. Neke stvari se moraju hitno mijenjati.

Poznato je da malo studenta može upisati za dirigenta. Koliko su dirigenti traženi danas i kakve su prilike za zapošljavanje nakon diplome?

Da, malo nas je. Struka je dosta tražena, a prilike za zapošljavanje nakon diplome su, s obzirom na dijapazon poslova za koje smo kvalificirani, izvrsne. No onda imate situaciju da netko tko je tek izašao s fakulteta ne želi prihvatiti neku nižu poziciju s manjom plaćom i u nekom drugom gradu – taj će vam reći da prilike nisu dobre. No, ja se s time ne slažem i mislim da smo mi svi skupa pomalo razmaženi što se toga tiče. U Njemačkoj, recimo, ljudi prihvaćaju raznorazne poslove jer su svjesni da će na tim pozicijama učiti i malo po malo napredovati. Kod nas je to rijedak slučaj, a i politika se previše miješa, tipično balkanski.

Zašto niste bili zadovoljni radeći u jednom kazalištu u Freibergu i kako je došlo do vašeg zaposlenja u osječkom HNK-u? Kako vam je raditi s tamošnjim zborom? Imate li autoritet, s obzirom na vašu dob?

Nisam bio zadovoljan s uvjetima rada. Njemačka ima puno gore zakone i kolektivne ugovore od Hrvatske, barem što se naše branše tiče. Mislim da sam malo ‘pregorio’, ali puno sam toga naučio u kratkom vremenu, tako da mi je s druge strane drago. Za natječaj u Osijeku sam saznao slučajno, prijavio se, prošao audiciju i odlučio otići iz Njemačke. Sve se dogodilo brzo, ali ja inače brzo donosim odluke i promjene mi ne smetaju.

Drago mi je da više nisam u Njemačkoj i da sam se vratio u Hrvatsku. Život je ovdje bolji, koliko god se neki s tim neće složiti. Barem je još uvijek na neki način dostojan čovjeka. Suradnja sa zborom osječke Opere je za sada izvrsna i uživam u radu s njima, a nadam se da je i njima dobro. Imamo puno toga na ćemo trebamo raditi, prvenstveno zapošljavanje novih ljudi, ali idemo korak po korak. Smatram da imam autoritet, ali to mi nije najbitnija stvar u životu, odnosno to je jedan popratni fenomen koji dolazi sam od sebe kada čovjek ozbiljno i ustrajno radi svoj posao. Trudim se.

FOTO: Marina Vojnović

'Institucije imaju malo sluha za glazbene projekte'

Kako izgleda jedan dan profesionalnog dirigenta? Koliko je truda, sati vježbanja i odricanja potrebno za uspjeh? Tko vam je najveća podrška?

Taj dan izgleda uvijek drukčije i nemoguće je izračunati koliko radiš. No, nekako se uvijek ispostavi da još nije dovoljno…Takva je muzika, teška i zahtjevna. Moj rad se sastoji od raznih proba i individualne pripreme. Također, recept za uspjeh ne postoji. Uspjeh dođe onda kad mu se najmanje nadaš, a prije i poslije njega treba nastaviti jednakom radnom etikom. Što se tiče podrške, ima ih puno – obitelj, prijatelji, ansambl s kojim radim, ali najveća podrška sam samome sebi. To je takav posao, na kraju si ipak sam u njemu i treba tražiti neku unutarnju snagu i inspiraciju.

Rodom ste iz Makarske. Kako vam je živjeti u Slavoniji? 

Da, iz Makarske sam, ali već 10 godina ne živim u Dalmaciji. Bio sam u Zagrebu i Njemačkoj prije Osijeka, tako da mi prilagodba više nije nikakav problem. No, dalmatinski temperament i humor me nikada nisu napustili pa mi to zapravo uvijek nedostaje kada nisam doma. Sa Slavoncima nemam nikakvih problema, ali istina je da su naši mentaliteti dosta različiti. Primjerice, mislim da se nikada neću naviknuti na to da u Osijeku svi pješaci čekaju zeleno na semaforu. Ja uvijek pretrčavam preko crvenog. A slavonska spiza mi se sviđa, ali mi teško pada. Više sam za lešo srdele. Od ikavice se ne mogu odviknuti, ali mojima na poslu ne smeta previše to što ne pričam književno, barem su mi tako rekli.

Više godina vodite festival klasične glazbe u Makarskoj kULTRA. O kakvom je festivalu riječ i tko vam sve daje podršku?

To je festival klasične glazbe koji sam prije tri godine pokrenuo s kolegom Ivanom Sicilianijem, klarinetistom iz splitskog HNK. Zapravo se radi o multidisciplinarnom festivalu koji obično traje tjedan dana i sastoji se od koncerata solističkog i komornog tipa, koncerta festivalskog orkestra, edukacijskih radionica za djecu i mlade pod vodstvom prof. Ane Čorić i izložbi lokalnih likovnih umjetnika. Mislim da je kroz festival u protekle dvije godine prošlo stotinjak sudionika, a imali smo goste soliste kao što su Luciano Batinić, Ivan Horvatić i Radojka Šverko. U festivalskom orkestru i drugim koncertima sudjeluju brojni mladi profesionalni glazbenici, članovi hrvatskih nacionalnih orkestara i kazališnih kuća, a također iz BiH, Srbije, Njemačke i Argentine.

S obzirom na to koliko sluha hrvatske institucije imaju za ovakve projekte, čudo je što smo uopće uspjeli pokrenuti tako nešto, i to uz najveće pokroviteljstvo Grada Makarske, a zatim Turistička zajednica Makarska, Splitsko-dalmatinska županija, Glazbena škola Makarska, Gradska galerija Antun Gojak, Sveučilište u Splitu i poneki lokalni poduzetnici koji nam dosta izlaze u susret što se tiče cijena, a od ove godine imamo i novog partnera, Javnu ustanovu "Park prirode Biokovo".

FOTO: Marina Vojnović

'Kultura ne može sama sebe financirati'

Kakav program publika može očekivati ovo ljeto na trećem izdanju festivala kULTRA?

Ne mogu još konkretno odgovoriti na ovo pitanje jer program još nije objavljen, ali mogu odgovoriti da publiku svake godine očekuje sve manje i manje. Jer, kako inflacija raste, a kako mi dobivamo svake godine isto ili još manje sredstava, ovaj festival ne može nikako napredovati. Mogu samo pretpostaviti da ga uskoro čeka propast. Bilo je ove godine planirano i da se proširimo izvan Makarske, ali na Makarskoj rivijeri, u Zabiokovlju i na otoku Braču gotovo niti jedna općina nema nikakvog interesa. A interesa očito nema ni naše domaće Ministarstvo kulture, koje je festival financiralo prošle godine, a ove godine smo dobili odbijenicu.

Međutim, mi se znamo nekako snaći u svakoj situaciji pa našu publiku i djecu ni ove godine nećemo razočarati, a nadamo se i da ovo neće biti posljednje izdanje festivala. Iskoristio bih ovu priliku i da izrazim svoje nezadovoljstvo sve češćem kapitalističkom trendu koji pretpostavlja da bi kultura trebala postati samoodrživa. To je greška i jedan veliki mit, jer kultura nikada nije bila niti će moći postati samoodrživa. Kultura je duhovna hrana stanovništva i njena priroda nije profitabilna, niti se može sama do kraja financirati, jer je neprocjenjiva. Dakle, kultura ne može samu sebe financirati, kulturu se treba financirati.

Bliži se zadnja izvedba "Prodane nevjeste". Kakve su reakcije osječke publike i što novo pripremate za jesen? Imate li želja za budućnost i što biste za kraj poručili mladim dirigentima koji tek ulaze u svijet umjetnosti i glazbe?

Reakcije osječke publike su dobre, a o tome što dolazi na jesen nisam siguran da još mogu pričati, najbolje je pogledati program koji će objaviti samo kazalište. No, mogu reći da nam dolaze neki vrlo poznati i prekrasni talijanski operni naslovi. Trenutno u kazalištu radimo na "Lipanjskoj opernoj noći". To je gala koncert koji će biti premijerno izveden u Osijeku pa u Vinkovcima, a nakon ljeta ćemo ga vjerojatno ponoviti na drugim lokacijama. Ove godine tema su hrvatski autori pa će biti doista prekrasnih brojeva iz naših domaćih opera, opereta i baleta, a program smo slagali tako da bude raznolik u žanru i karakteru. Nastupaju naši solisti, zbor i orkestar i pozivam sve koji su željni lijepe umjetnosti na otvorenome u toplim ljetnim večerima da nam se pridruže.

Mlada hrvatska glazbenica objasnila razlike između Zagreba i Beča: 'Moj posao nikad nije gotov'

Mladim dirigentima pak poručujem da se obrazuju što više, i to ne samo u području glazbe, i da uče direktno od svojih ansambala, jer to je najbolje. Važno je i da se ne prestanu baviti neposrednom reprodukcijom glazbe – sviranjem instrumenata i pjevanjem. 

*Tekst je objavljen u sklopu projekta "Glazbeni talenti i umjetnici ispod radara" kojeg financira Agencija za elektroničke medije sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.