Maja Sever: 'Mladi se većinom informiraju s društvenih mreža, a mnogi urednici nemaju pojma što se tamo događa'

Ova dugogodišnja HRT-ova urednica i novinarka ujedno je i predsjednica Sindikata novinara Hrvatske te odnedavno čelnica Europske federacije novinara. U svojoj bogatoj karijeri uređivala je i vodila emisiju 'Hrvatska uživo' te radila za 'Nedjeljom u 2'. Poznata je po svojoj borbi za prava novinara, ali i za siromašne i one na marginama društva kojima pomaže kroz inicijativu 'Ljudi za ljude'.

Maja je u intervjuu za Generaciju.hr otkrila kakvo je stanje novinarstva danas, koliko se ono promijenilo s dolaskom modernih tehnologija, ima li u Hrvatskoj lažnih vijesti, postoji li još uopće istraživačko novinarstvo, koliko su djeca i mladi, ali i odrasli medijski pismeni, kakvo je stanje u svjetskim medijima i što bi poručila novinarima, ali i mladima koji danas ne mogu zamisliti život bez medija.

Kako biste ocijenili stanje novinarstva danas? Koliko se ono promijenilo s dolaskom modernih tehnologija poput pametnih telefona i tableta? Kako u svemu tome prolaze sami novinari?

Stanje u novinarstvu je sve teže, a mogla bih reći da je upravo promjena modernih tehnologija dodatno otežala položaj novinara i stanje u novinarstvu. Kao prvo zbog izloženosti novinara i novinarki govoru mržnje, napadima i prijetnjama. Uzrečica “Ne ubijaj glasnika” s novim je tehnologijama dobila na značaju. Svjedoci smo poplave govora mržnje protiv novinara na društvenim mrežama, nerijetko svjedočim odlukama kolegica i kolega da ugase profile jer ne mogu izdržati toliku količinu uvreda i prijetnji. I sama sam prijavljivala prijetnje na društvenim mrežama. Protiv novinara pokreću se kampanje, na žalost poznat je slučaj naše kolegice Daphne Caruane Galizie koja je ubijena zbog svojeg rada, a prije ubojstva bila je meta brojnih kampanja, poplave govora mržnje i SLAPP tužbi.

Uz to, pojavom novih tehnologija obveze i zadaci novinara neprestano se proširuju, danas više nije dovoljno napisati tekst ili snimiti prilog, danas ga morate objaviti na nizu društvenih mreža, u različitim formama što od novinara i novinarki zahtijeva niz novih vještina i znanja, novih obaveza, a plaće su sve manje i manje. Naš se posao znatno promijenio pojavom novih tehnologija, no moram reći da su  nove tehnologije i doprinijele kvaliteti našeg rada. Lakše i brže se povezujemo, lakše i brže dolazimo do podataka, možda je primjer WikiLeaksa najbolji za oslikati koliko su nove tehnologije doprinijele razvoju novinarstva.

Koliko je u Hrvatskoj prisutno lažnih vijesti i copy-paste novinarstva?

Kao i u drugim zemljama Europe – mnogo. Toj je prateća pojava razvoja novih tehnologija, ali i važan zadatak i novinarskih organizacija, medija i pojedinaca koji rade u novinarstvu. Danas se traži brza, žestoka i atraktivna ekskluziva. Na slobodnom medijskom tržištu mediji ganjaju gledanost i 'klikove', a to je zajamčen put ka padu kvalitete.

Zato moramo jačati zaštitu radničkih prava novinara kako bismo ojačali njihovu sigurnost, te osigurati opstanak medija sustavom transparentnih javnih potpora koje će osigurati rad medija koji se bave kvalitetnim profesionalnim novinarstvom.

Ima li još istraživačkog novinarstva i koga biste izdvojili kao pozitivan primjer?

Ima, i istraživačko novinarstvo u Hrvatskoj je vjerojatno jedini preostali korektiv naše vlasti. Imamo niz web portala koji svakodnevno otkrivaju važne priče poput Indexa, Telegrama, kolegice i kolege iz 24sata rade kvalitetan i važan posao. Na žalost, RTL je odlučio ugasiti emisiju Potraga koja je zaista donosila važne istraživačke priče u TV formatu.

Kolega Hrvoje Šimićević uporno i vrijedno otkriva nepravilnosti u društvu i politici. Teško je sada nabrajati bez straha da ću izostaviti nekoga, zato bih zaključila da ima istraživačkog novinarstva, da kolegice i kolege rade vrijedan i kvalitetan posao.

Koliko su današnja djeca i mladi, ali i odrasli medijski pismeni? Kako to promijeniti?

Nedavno objavljeno istraživanje pokazuje da se većina mladih informira s društvenih mreža. Kao osoba koja dolazi direkt iz redakcije i poznajem rad i razmišljanje velikog dijela urednika u našem medijskom prostoru rekla bih da je to veliki problem. Na primjer, mnogi moji urednici na javnom servisu uopće nemaju profile na društvenim mrežama, dakle oni uopće nemaju pojma što se događa na platformama na kojima se informira većina mladih ljudi. Možete samo zamisliti što to znači za profesionalni rad i uređivačku politiku.

Naš je posao prilagoditi se promjenama u društvu, koliko god to bilo teško. Edukaciju iz medijske pismenosti trebali bi proći urednici i oni koji donose odluke u medijskom sektoru. I da, naravno da bi medijska pismenost morala biti dio osnovne edukacije mladih, dio građanskog odgoja kao obaveze u školama, kako bismo mlade učili kako se informirati iz pouzdanog izvora, prepoznati lažne vijesti i vratiti povjerenje u novinarstvo. Ali time bi trebalo obuhvatiti širu zajednicu.

Koja bi trebala biti uloga medija – edukacija ili nešto drugo?

Edukacija i nešto drugo. Istinito, provjereno i točno informiranje građana, prostor za raspravu, analizu i iznošenje argumentacije. Novinarstvo je javno dobro.

Kakvo je stanje u svjetskim medijima? Prevladavaju li slični trendovi poput senzacionalizma?

Da, to je problem s kojim se suočavaju sve zemlje, sve redakcije. No, za razliku od nas ipak su u nekim dijelovima svijeta odmakli u zaštiti profesionalnog i kvalitetnog novinarstva. Nadam se da ćemo zapratiti te trendove.

Vaša poruka za kraj. Što biste savjetovali novinarima, a što mladima koji danas ne mogu bez medija?

Ponavljam, novinarstvo je javno dobro i kao takvog ga trebamo čuvati i za takvo novinarstvo se trebamo boriti. Isto tako, smatram da je novinarstvo najljepši posao na svijetu. Novinarstvom možemo raditi dobre i vrijedne stvari, boriti se za bolji svijet. 

*Tekst je objavljen u sklopu projekta „(Pro)Čitaj medije – mladi i medijska pismenost danas“ kojeg financira Agencija za elektroničke medije.