MLADI VUKOVARSKI SPISATELJ

Vukovarski Tolkien objavio novu knjigu: Biti neuk danas je stvar izbora

Autor

mo

Ivan Baran mladi je vukovarski autor filozofskih i knjiga epske fantastike, poznat po tomu što je jedan od najmlađih autora navedenih žanrova na svijetu, kao i, kao osoba koja je svoj prvi roman lektorirala s 15 godina, jedan od najmlađih lektora knjiga na svijetu.

08.10.2019. u 12:38
Ispiši članak

Najnovija knjiga koju je tiskao zove se Mord Dur'agemski, dio prvi. To je prva polovica djela Mord Dur'agemski, druge knjige Ciklusa Crnih Knjiga. O njegovoj najnovijoj knjizi, ali i o drugim stvarima, porazgovarali smo s autorom.

Cjelovito gledano, Mord Dur'agemski je vaša najdulja knjiga. Otkud inspiracija za djelo tolike veličine?

Mord Dur'agemski, dio prvi je otiskan kao knjiga od 380 stranica. Jednako toliko stranica je određeno da će imati i Mord Dur'agemski, dio drugi, koji je u tisak poslan prije par dana. Sveukupno, stoga, Mord Dur'agemski je knjiga od 760 stranica ili 320 tisuća riječi. Samo zbog tog fakta Morda Dur'agemskog smatram svojim magnum opusom, fizički najtežom knjigom koju sam ikada napisao. To vjerojatno nije moja najkvalitetnija knjiga, ali kako je stvarana pet godina po svoj je prilici bila najveći izazov. Za malo toga će čovjek reći "Ovaj ću posao završiti za pet godina" i svejedno od toga ne odustati. Od tolikog broja uloženih godina, izgleda mi, dolazi i inspiracija. Ako se pravilno postavimo, vrijeme može biti veliki katalizator ideja.

Kako bi ukratko saželi radnju Morda Dur'agemskog?

Mord Dur'agemski, lik po kojemu je knjiga nazvana, pukovnik je kraljevstva Hil'gum poslan od strane kralja Hinnora osvojiti zemlju Enzolart. Knjiga stoga prati život i smrt Morda Dur'agemskog. Premda se knjiga može čitati samostalno, bez poznavanja ostatka Ciklusa Crnih Knjiga, ona je za radnju Ciklusa Crnih Knjiga kardinalna jer objašnjava podrijetlo mnogih povijesnih i mitoloških događaja, kao i etimologije uvriježenih pojmova. Radnja knjige traje tridesetak godina, tako da čitatelj u njoj uistinu može naići na što god ga interesira, od filozofskih rasprava likova do raznih avantura.

Sve svoje knjige ste sami objavili. Zašto je tomu tako ?

Imao sam 15 godina kad sam svoju prvu knjigu poslao u tisak. Da sam bio stariji, možda bih bolje poznavao proces objave i neki nakladnik bi mi možda knjigu objavio. Ovako je put bio mnogo trnovitiji - sve sam sam morao naučiti, od uređivanja, lektoriranja, grafičke obrade, pa do povezivanja s relevantnim ljudima, novinarima recimo, ilustratorima i tako dalje - ali mi je drago što sam ga prošao jer sada uistinu ne ovisim o nikome, pred nikime se nisam ponizio, a osim toga je tu i znanje koje sam platio s deset godina punih pokušaja i pogrešaka.

U više navrata ste napomenuli da ste samouki. Sami ste se recimo naučili lektorirati i uređivati knjige. Zašto ste se na to odlučili i što objektivno gledano mislite o učenju u 21. stoljeću?

Težnja za autodidaktizmom, sada u retrospekciji mi izgleda, u meni se probudila onda kad sam naučio čitati. Ne znam zašto, ali jednom kad sam dobio alat učiti sam, ideja o učenju onoga što se mora učiti postala mi je neprivlačna. Uvijek sam tražio razloga nalozima, a "Zato što sam ja tako rekao" mi nikada nije izgledalo dovoljno dobrim razlogom za činjenjem ičega. Premda sam bio dijete, ako me netko ne bi poštivao ja bih mu se odbio podrediti, ma koliko ta osoba bila cijenjena, a ja nepametan.

Svaki čovjek, smatram, prije svega traži poštovanje jer poštovanje je sporazum o prepoznavanju njegova postojanja. Ako me netko ne poštuje, ja za tu osobu ne postojim, a ako za nju ne postojim, otkud joj ideja da mi može ili treba pomoći? Veliku je ulogu imalo i shvaćanje da učitelji postoje u svakom sustavu vrijednosti.

Ma kako perniciozna ideološki neka država bila, svaka država ima učitelje. Ako imamo nekog doktora u Ugandi recimo pod diktatorom Musevenijem, i taj doktor se pred lokalcima poziva na autoritet premda znamo da je njegovo znanje zastarjelo i štetno, nije li to dokaz da biti doktorom ne znači biti u pravu? Nije li to dokaz da ništa nema privilegiju bivanja a priori istinitim?

Inteligencija se često poziva na autoritet, ali ona ne prepoznaje da ona nije autoritet, već je podložna autoritetu. Još kao dijete sam zaključio da je nemoguće dokazati je li nešto u svrsi mog indoktriniranja, ali je moguće zatražiti dogovor učitelja i učenika da će pred dokazom reći "U krivu sam". Današnja znanost možda će sutra biti pseudoznanost, ali današnja spremnost reći "Ako mi netko dokaže suprotno, prihvatit ću da sam u krivu" i sutra će vrijediti.

Čini mi se da će to biti veliki izazov 21. stoljeća, naime prepoznavanje da jedan mobitel spojen na internet sadrži na milijune puta više znanja nego što ijedna škola svijeta može tom djetetu dati. Resurs je tu, dakle. Znanje je tu. Sve što je potrebno jest nešto što će dijete potaknuti tom resursu prići, ali i alat kojim će ono moći razvrstavati relevantno od irelevantnog.

Ako se mene pita, rekao bih da će u budućnosti škole nestati, to jest da će svijet biti škola. Umjesto reklama za deterdžent, recimo, kraj ceste će se nalaziti table sa zakonima termodinamike. Znanje neće biti koncentrirano na jednom mjestu zvanom škola, već će biti svuda oko nas. To ću oblikovati u maksimu: razlog zašto je knjižnica u Aleksandriji bila zapaljena je taj što je znanje bilo u njoj, a ne van nje.

Kako proces samostalnog učenja funkcionira? O kojim granama znanosti učite?

Čitam knjige i gledam snimke s raznih svjetskih sveučilišta. Dosta ljudi to ne zna, ali mnoga sveučilišta, Harward recimo, Stanford ili Yale snimaju svoje satove i postavljaju to na internet besplatno. Postoje i mnogi profesori koji održavaju privatne online satove. Onaj tko želi, ima pristup desecima tisuća sati iz raznih polja znanosti potpuno besplatno.

Neće zbog toga dobiti diplomu, ali dobit će znanje. Ja sam recimo pogledao par tisuća sati predavanja iz polja psihologije, antropologije, teologije, filozofije, ekonomije... jer je sve to povezano s onime što mene zanima, naime ljudskim ponašanjem i etosom. Autodidaktizam je veoma dosadan i dug proces, ali danas je biti neuk stvar izbora.

Recite nam par riječi o svom Ciklusu Crnih Knjiga. Komu je Ciklus Crnih Knjiga namijenjen i što čitatelj može očekivati čitajući ga?

Ciklus Crnih Knjiga je serija epske fantastike koju sam počeo pisati prije 10 godina, a koja će kad ju završim imati oko 2000 stranica. Ciklus Crnih Knjiga se sastoji od 4 knjige - Enzolart, Mord Dur'agemski (dio prvi i dio drugi), Tame Hil'guma i Vrhunac. Od navedenih knjiga, za napisati mi je ostao tek Vrhunac; sve ostale knjige ili su otiskane ili su spremne za tisak.

Ta je serija namijenjena mladima, rekao bih, a svrha joj je biti mostom između fantastike i ozbiljnijih žanrova. Otvaranjem Enzolarta, namjera mi je učiniti da neko dijete zavoli epsku fantastiku, ali zatvaranjem Vrhunca želim da ono poželi otvoriti Tolstoja ili Kanta recimo jer ga fantastika više jednostavno ne ispunjava. Sa svakom sljedećim knjigom, Ciklus Crnih Knjiga je, može se reći, sve manje fantastika, a sve više mješavina fantastike i filozofije. 

Samuel Gide je vaš najnoviji objavljeni filozofski roman. Kakvim se filozofskim idejama u njemu bavite?

Samuel Gide ispituje suptilni proces progresivnog mentalnog propadanja, kao i ideje koje se rađaju iz tog jer godinama već smatram da su najveće ideje zapravo obrambeni mehanizam, ekstrapolacija mješavine traume i ega; ego je ono što je napadnuto, trauma je ono čime je napadnuto.

Time sam stvorio razlog zašto bi se jedan lik knjige uopće bavio pitanjima koja se tiču živih, smrtnih ljudi van knjige, a kako lik na svakoj sljedećoj stranici postoji sve manje, propadanjem lika i ostavljanjem samo njegovih nocija te sam ideje pokušao prenijeti na čitatelja. Ideje, dakako, kojima se lik bavi one su najjednostavnije, a opet kanda najteže za dati im odgovora - ima li smisla živjeti, recimo, ako znamo da će svemu doći kraj? Kako se postaviti spram te spoznaje? Je li nam neugodno shvaćanje da će sve što živi umrijeti zato što mi volimo ono što živi ili zato što nas to shvaćanje tjera na analizu živog i uviđanje kako smo uistinu pred njim indiferentni? Bojimo li se kraha ili naše sposobnosti prihvaćanja kraha? 

Koje knjige čitatelji mogu očekivati u budućnosti i kada?

Trenutno mi je prioritet tiskati Mord Dur'agemski, dio drugi i Tame Hil'guma koje su u pripremi za tisak. Poslije toga ću se usredotočiti na Veliki pad, za kojeg očekujem da će biti objavljen sredinom sljedeće godine. Vrhunac, posljednja knjiga Ciklusa Crnih Knjiga, mislim da će biti gotova i spremna za tisak tek krajem sljedeće godine.

Gdje vam se knjige mogu nabaviti?

U knjižarama Hoću knjigu ili na web stranici ivanbaran.com

Komentari

Pozivamo čitatelje/komentatore da u svojim komentarima njeguju civiliziranu raspravu. Portal Direktno ne može se smatrati odgovornim za komentare koji sadrže uvrede, klevete, govor mržnje, huškanje i/ili poziv na nasilje. Takvi komentari bit će obrisani, a u posebno ekstremnim slučajevima mogu biti i potpuno onemogućeni. Sporne komentare čitatelji mogu prijaviti na [email protected], uz priloženu poveznicu na pripadajući članak i navođenje autora i sadržaja spornoga komentara.