Vedrana Rudan na Interliberu predstavila novu knigu: 'Dok si mlad, kćer ti je dijete, a kad ostariš, uglavnom ti je neprijatelj'

Glavni urednik V.B.Z.-a Drago Glamuzina kazao je kako je riječ o prvome romanu ove autorice nakon šest godina, knjizi koja je drugačija od svega što je Rudan do sada pisala – oštra je i provokativna, ali tiša i melankoličnija. "Roman je vrlo slojevit, a bavi se jednom temom koja nije uobičajena, koja je svojevrsni tabu, a to je koliko djeca iskorištavaju roditelje i da li im roditelji trebaju uvijek biti na raspolaganju", rekao je Glamuzina.

Kroz tu priču Rudan je ispričala i povijest Rijeke unazad 50 godina, "gdje se vide različiti društveni slojevi, različite strukture društvenih odnosa", napomenuo je.

U romanu postoji i ljubavna priča, no fokus je na odnosu majke i kćeri što je, kazala je autorica, uz "njezine" teme - ljubav, zločin i život - "lajtmotiv knjige". "O tome su već pisali mnogi veliki pisci, iako ja mislim da zapravo niti jedan muškarac ne može pisati ništa o odnosu majke i kćeri. Ali kako si oni daju za pravo da pišu na sve teme, neka im bude oprošteno", rekla je Rudan u karakteristično ciničnom tonu.

"Odnos majke i kćeri jedan je specifičan odnos. Kći ne želi biti majka i svim se silama bori da to ne bude, a na kraju postane slika svoje majke, što je frustrira", istaknula je autorica. Ona je, kad je bila djevojka, mislila da se njoj to nikada neće dogoditi, "a sad sam već i majka i baka i sad sam već s druge strane rijeke, i vidim da sam poput svih ostalih, da u kćeri vidim neprijateljicu, ratnicu i ženu koja krivo misli, a ona sve to misli o meni, i valjda će tako ostati dok neka od nas ne ispusti dušu".

"Dok si mlad, kći ti je dijete, a kad ostariš, kći ti je uglavnom neprijatelj - to je, jednostavno, prirodno tako. Kći vidi kako će završiti njen život dok gleda kako majka odlazi, a kako se u ženskim životima već nekoliko milijuna godina ništa ne mijenja – uvijek su žrtve, uvijek pate, a teško to podnose – normalno da se one žene koje dolaze iza, s time ne mogu pomiriti i misle: zašto se to i meni dešava - zašto ću ja nestati kao žrtva, a ne kao pobjednica?", pojasnila je Rudan.

"Jako je malo žena koje u životu pobjeđuju, Ja definitivno jesam među njima zato što sam se izborila da se ponašam kao muškarac i da ne brinem što će ljudi o meni reći. Jedino čije me mišljenje može uznemiriti je mišljenje moje mačke Koko, a sve drugo me ostavlja potpuno hladnom. Mislim da moja kći neće nikada doći u tu fazu i da je to ždere", zaključila je.

Roman je pisala pet godina, a prvo ga je na polovici bila odbacila jer joj se učinio dosadnim. No onda ga je jednom slučajno iskopala iz smeća i njezini su je vlastiti likovi zaintrigirali.

"Oni su posebni, to je moja posebna knjiga, drugačija je jer govori o izuzetno bogatim ljudima koji nemaju ključni problem, a to je problem novca, a ipak nemaju sreću", napomenula je autorica, koja ističe kako dosadašnje reakcije čitatelja i kritike pokazuju kako je riječ o njezinu u Hrvatskoj do sad najuspješnijem romanu, nakon knjige "Kad je žena kurva/Kad je muškarac peder".