Umro književnik koji je ovako govorio: 'Srpski i hrvatski nacionalisti su u ratu bili i do danas ostali kršćanski fundamentalisti'

Vešović je rođen u Crnoj Gori no najveći dio života proveo je u BiH i Sarajevu gdje je bio i tijekom rata od 1992. do 1995. godine.

U Sarajevu je završio i Filozoski fakultet na kojemu je doktorirao te bio predavao književnost, uključujući tu i kreativno pisanje. Radio je i kao urednik u sarajevskoj izdavačkoj kući "Veselin Masleša" koja je bila među najvećima i najprouktivnijima u bivšoj Jugoslaviji.

Njegov je stvaralački rad obilježilo više od 30 knjiga poezije, proze, eseja i prijevoda.

Među najznačajnijim se izdvajaju zbirka poezije "Poljska konjica" koju je posvetio ubijenoj djevojčici svog prijatelja tijekom opsade Sarajeva.

"Nedjelja", "Osmatračnica", "Rodonačelnik", "Četvrti genije", ratna proza "Smrt je majstor iz Srbije" koja je neka vrsta njegova osobnog obračuna sa srpskim nacionalizmom, "Kralj i olupina" također su djela koja se ubrajaju među najznačajnijim Vešovićevim ostvarenjima.

Kao polemičar Vešović nije birao riječi kada je kritizirao ljude koje je smatrao nacionalistima a s podjednakom se žestinom obračunavao kako sa srpskim tako i sa bošnjačkim i hrvatskim oponentima a među najdojmljivijim njegovim polemika su one s Muhamedom Filipovićem.

Govorio je i kako je Sarajevo tek u ratu istinsku prigrlio kao svoj dom bez obzira na nevolje koje su ga pratile.

"Srpski i hrvatski nacionalisti su u ratu bili i do danas ostali kršćanski fundamentalisti. Stoga kad fundamentalisti koji se krste punom šakom i sa tri prsta napadaju fundamentaliste koji klanjaju, to spada u autohtonu bosanskohercegovačku grotesku", kazao je Vešović u jednom intervjuu iz 2011. godine.