RAZGOVOR S POVODOM

Trebotić o novim vitrajima: Apstraktne kompozicije s križem kao vjerskim i životnim simbolom u 'hrvatskom Panteonu'

Autor

Miroslav Pelikan

"Crkva Sv. Frane je moja župa, tu je kršten moj sin Frane... tako da nije bilo boljeg mjesta da 'progovore' mojih osam vitraja bojama i svjetlom moga grada! Apstraktne kompozicije s poveznicom križa kao vjerskog i životnog simbola", rekao je u razgovoru ponajistaknutiji hrvatski likovni umjetnik Matko Trebotić.

27.06.2018. u 10:41
Ispiši članak

Suvremeni hrvatski likovni umjetnik, autor s iznimnom međunarodnom reputacijom, Splićanin Matko Trebotić, intenzivno i danas svakodnevno radi u atelijeru ili u nekim drugim, većim, podesnijim prostorima, kontinuirano stvara niz desetljeća zaokružujući svoj impresivni opus.

Gospodine Trebotiću, autor ste novih vitraja.

Da, bila to moja davna želja da donarstvom mene i Rotary Cluba Split realiziram taj artefakt u takozvanom hrvatskom Panteonu, u crkvi Sv. Frane, gdje počivaju velikani poput Marka Marulića, Kavanjina, Lukačevića pa do političara Trumbića.

Crkva Sv. Frane je moja župa, tu je kršten moj sin Frane... tako da nije bilo boljeg mjesta da „progovore“, mojih osam vitraja bojama i svjetlom moga grada! Apstraktne kompozicije s poveznicom križa kao vjerskog i životnog simbola i artističkom poveznicom sa avangardom Maljeviča i Josepha Beuysa.

Kada se pojavila ideja o vitrajima?

Ideju nosim godinama, ostaviti nešto trajno u svom gradu u svojoj župi. Ali stvarni rad na djelu trajao je otprilike dvije godine, od prve skica u atelijeru u Splitu pa do realizacije u radionici Vitraja u Zagrebu! Mislim da su oni jedan svježi dah progresivne umjetnosti u crkvi, nešto na Richterovu tragu u kelnskoj katedrali, koj sam tek nedavno „uživo“ vidio!

Najavljujete i izložbu....

Moja prva samostalna izložba je bila otvorena 7.  prosinca 1968. u Galeriji Ruhruniverziteta u Bochumu pa bi na taj dan ove godine zajedno s ravnateljom Brankom Franceschijem  u splitskoj Galeriji umjetnina napravili  happening  s reminiscencijom na moje prvo izlaganje. Naziv izložbe je, parafrazirajući Marqueza: Pedest godina samoće... samoće atelijera, zastrašujuće i plodonosno, sam bez docenture, profesure, akademije... samo art i ja!

Ima još novosti.

Davne 1990. godine Igor Zidić kao selektor i Ante Sorić kao organizator postavili su posljednju selekciju umjetnosti bivše države u Nacionalnom muzeju u Seulu. Bili su:  Ivančić, Knifer, Keser, Šutej, Kulmer, Bučan, Seder, Kipke... Veličković, Protić, Stanić, Spanzel... i moja malenkost. Otkupljene su slike Šuteja i moje od značajnih seoulskih muzeja i eto na tom davnom tragu došlo je do poziva za izložbu 28 godina poslije! Radujem se tom ponovnom susretu! Možda se ponovi uspjeh iz devedetih godina!

 

Komentari

Pozivamo čitatelje/komentatore da u svojim komentarima njeguju civiliziranu raspravu. Portal Direktno ne može se smatrati odgovornim za komentare koji sadrže uvrede, klevete, govor mržnje, huškanje i/ili poziv na nasilje. Takvi komentari bit će obrisani, a u posebno ekstremnim slučajevima mogu biti i potpuno onemogućeni. Sporne komentare čitatelji mogu prijaviti na [email protected], uz priloženu poveznicu na pripadajući članak i navođenje autora i sadržaja spornoga komentara.