Tomislav Kršnjavi: Kip kardinala Kuharića poziva na susret s Presvetim i ide u susret s Isusom svakom čovjeku

U jednom svom intervjuu na pitanje tko je Tomislav Kršnjavi, vi ste odgovorili sljedeće: Možda je i na neki način nemoguće odvojiti mene, moju osobu, od poziva kojem sam se posvetio. Uzelo me kiparstvo i ponijelo, do kraja, kao da sam jedino to i mogao biti. No ono što sam s godinama sve više shvaćao, kiparstvo nije cilj niti bit, kiparstvo je za mene samo alat, instrument da mogu sve jasnije izraziti ono od čega živim i za čim neprestano pokušavam uvijek iznova ići, a to je Ljubav Božja. Sada bi moja starija djeca odmah rekla : ‘Tata, pa ti o čemu god počneš pričati, sve odmah dovodiš do Boga!’ Što mogu?

Kiparstvo za mene doista nije posao. Nosim ga u srcu i svi ti zadaci koje dobijem za mene su pozivi da izrazim to zajedništvo s Bogom i tu Božju ljubav. Posebno kada se radi o sakralnim skulpturama za sakralne prostore. U tome me na poseban način prati kardinal Kuharić sa svojim biskupskim geslom – Bog je ljubav. S kardinalom Kuharićem intimnije sam se upoznao prije desetak godina kada sam pobijedio na natječaju za izradu njegova poprsja koje je postavljeno u Hrvatskom saboru. Tada sam kroz molitvu i kroz čitanje o kardinalu Kuhariću doživio tu blizinu s njim koja me, kao i blizina kardinala Stepinca, prati na mom životnom i kiparskom putu. Potom sam radio kip kardinala Kuharića koji je postavljen u Petrinji pored crkve sv. Lovre koji me doveo i do ovog najnovijeg poziva za izradu kardinalova kipa povodom obilježavanja 100. obljetnice rođenja, a što smatram velikom čašću i velikom milošću da sam izabran.

Kako je došlo do ove inicijative i odakle nadahnuće za ovakvo rješenje kipa sluge Božjega kardinala Kuharića koji u ruci drži pokaznicu s Presvetim?

Inicijativa je postojala već nekoliko godina, a upravo je, kako sam rekao, kardinalov kip iz Petrinje bio zaslužan za poziv iz Zagrebačke nadbiskupije 2017. godine u smislu da bi se takav drugi odljev postavio i u Pribiću. Dosta sam o tome razgovarao s mons. Ivanom Šaškom, mons. Mijom Gorskim i mons. Nedjeljkom Pintarićem ispred Zagrebačke nadbiskupije kao naručitelja, i kad smo već došli do trenutka da bi se počeo raditi taj drugi odljev, počeli smo razgovarati o tome da bi možda trebalo unijeti neke preinake s obzirom na kip u Petrinji.

Dano mi je to na razmišljanje pa sam predložio da kardinal Kuharić u ruci drži pokaznicu s Presvetim. Ta ideja je prihvaćena, no s obzirom na nju, odlučeno je da lik kardinala bude u liturgijskoj odjeći koja se nosi prilikom klanjanja i blagoslova s Presvetim.

Sve se na neki način providonosno poklopilo tako da smo došli do konačnog rješenja lika kardinala Kuharića koji s Presvetim u ruci ispred župne crkve poziva na susret s Presvetim i ide u susret s Isusom svakom čovjeku. Dodatnu radost u meni je ovo rješenje izazvalo kad sam saznao da je ove godine 35. obljetnica veličanstvenog i povijesnog euharistijskog kongresa koji se 1984. godine, upravo za vrijeme kardinala Kuharića održao u Mariji Bistrici.

Kip je smješten na južnoj strani župne crkve u Pribiću i to tako da je cijeli dan obasjan suncem od izlaska do zalaska što onda kipu i detaljima kroz igru svjetla i sjene daje u svakom trenutku novi oblik i dojam kretanja.

Da. To je i bila ideja kod nalaženja rješenja. Cijeloga dana sunce obasjava kardinalov lik tako da promatrač s obzirom na kut pod kojim sunce obasjava kip uvijek vidi neki novi detalj. Skulptura živi od svjetlosti. Kardinalov kip u tom smislu nudi puno detalja. Na liturgijskom ruhu u plitkim reljefima sam izrazio simbole euharistije – listove vinove loze i klasje pšenice. Tu su zatim ljiljani iz Kardinalova biskupskog grba, ruže kao simboli Blažene Djevice Marije, a na leđima nalaze se slova IHS (Isus Krist Spasitelj), dok se na dnu plašta nalazi reljef koji prikazuje bl. Alojzija Stepinca u molitvi pred Majkom Božjom Dolskom. Njime sam htio istaknuti povezanost dvojice velikih kardinala s krašićkim krajem i svetištem u Dolu.

Meni je jedan od najdojmljivijih detalja na kipu kardinalov osmijeh pun radosti i topline. Kažu umjetnici da je osmijeh najteže izraziti. Kako je vama to uspjelo?

Da, osmijeh je uistinu najteže izraziti. Posebno u slikarstvu. Niste jedini koji ste mi to rekli. Vjerujem da mi je u tom zadatku pomogao svojim zagovorom sam kardinal Kuharić. Taj njegov osmijeh je ono po čemu ga svi pamtimo. Tim osmijehom kardinal je nosio Božju ljubav i blizinu u susretu sa svakim čovjekom. Htio sam da svatko onaj tko bude gledao kardinalov kip prepozna Isusov poziv i u tom kardinalovu osmijehu osjeti radost i ljubav koju samo Bog može dati.

Cijeli intervjuu možete pročitati OVDJE.