STIJEG SLOBODE Pročitajte pjesmu o Oluji Jasmina Hadžića, branitelja koji je na kninskoj tvrđavi srpsku zastavu zamijenio hrvatskom

Na 20. obljetnicu Oluje, prije pet godina, trojica suboraca ponovno su podizali zastavu na kninskoj tvrđavi, a to su imali čast učiniti učinili i u srijedu, 5. kolovoza 2020. na 25. obljetnicu veličanstvene pobjede Hrvatske vojske u VRO Oluja.

Jasmin Hadžić prisjetio se toga nezaboravnog trenutka uz riječi: "Znao sam kako je to trenutak koji ću pamtiti cijeli život i s kojim ću se ponositi. Kada smo razvili našu trobojnicu, kao da sam vidio moju Baranju, Vukovar, cijelu Hrvatsku".

Kada je imao samo 15 godina, Jasmin je ostao bez 18-godišnjeg brata i oca koje su 1991. godine Srbi odveli iz kuće u Kozarcu i ubili u Dalju, a on se 1994., čim je to mogao, pridružio Pumama.

"Budući da sam već ostao bez oca i jednoga brata, a drugi moj brat je također bio na ratištu, moja majka, moj uzor u svemu, preklinjala me da barem ja ne odem, bojeći se kako će i mene izgubiti. Nisam u sebi nosio mržnju, mi smo tako odgojeni, ali  ja sam imao samo jedan cilj, a to je slobodna hrvatska država. Onog trenutka kada smo skinuli srpsku zastavu s jarbola, znao sam da je moj san ostvaren".

Prije nego je krenuo u Knin na obilježavanje Dana pobjede i domovinske zahvalnosti te Dana hrvatskih branitelja, Jasmin Hadžić napisao je emotivnu pjesmu pod nazivom STIJEG SLOBODE, a 3. kolovoza 2020., u Kninu, na manifestaciji domoljubne poezije održanoj na ljetnoj pozornici kninske tvrđave, pročitao ju je Ante Nadomir Tadić Šutre, autor poznate domoljubne pjesme Stina pradidova. 

STIJEG SLOBODE

Mladost koja trajala je jedan tren ili malo više
dani koji su prolazili pokraj nas ili uz nas,
zima koja, činilo se, nikada ne će proći –
Dinara nas stavila na kušnju slobode.

Pogled koji se s maglom gubi u magli
vidjevši odraz grada u daljini –
Knin – Bože činio se toliko udaljen.
Prolazi vrijeme i snijeg kopni… 

Pogled je sve jasniji i bliži.
Bože, pitah Te s vrleti Dinare,
te surove i nemilosrdne planine…
A u cik zore s pticama poletjesmo. 

Nebo gori, sunce gori i grom grmi i gori.
Tisuće granata naviješta slavoluk slobode.
Bližimo se tebi, hrvatski kraljevski grade.
Drevna tvrđa ište preoblačenje u novo ruho. 

Svevišnji nam krila podari: i Pumama i Paucima.
Znojnim zjenama ukliješteni pogledi sjevera i juga.
Nije trebalo ništa reći – govorili su: nebo i naše oči.
I zasvijetli Pauk Pumi put za uspon na čađavi stijeg. 

Bijaše to na vrhu tvrđave, godine slavne devedeset pete,
gdje kraljevi stolovali su, na čvrstoj Stini naših pradidova,
Upirući pogled ka vrletima Dinare i spuštajući ga na Krku,
skinuli smo prljave dronjke, iz kojih zaudaraše smrtna kuga. 

Obukli smo Majci: crvenu maramu, bijelu halju i plave postole
i rekli joj da ubismo vatren-zmaja – i radosti i veselju ne bi kraja.
Stijeg koji čekao je devet stotina godina, stijeg hrvatske slobode,
krvlju junačkom i suzama majčinim natopljen: na njemu trobojnica
a pod njim radosno kolo bojovnika: Puma, Pauka, Olujnika, pobjednika!

Jasmin Hadžić