Spomendan Svete braće Ćirila i Metoda: Temelji hrvatske kulture i književnosti

Ćiril i Metod bili su misionari koji su na poziv moravskoga kneza Rastislava iz Carigrada 863. godine došli u Moravsku kako bi propovijedali kršćanstvo na slavenskom jeziku. Njihova je misionarska, prosvjetiteljska i diplomatska djelatnost uživala potporu, ali i nailazila na snažan otpor, posebno franačkih biskupa.

O njihovu životu i djelovanju govore njihova Žitija napisana na starocrkvenoslavenskome neposredno nakon njihove smrti, kao i liturgijske Pohvale. Od latinskih izvora, osim sačuvanih papinskih pisama, i Italska legenda.

Misija Svete braće došla je i u Veneciju, tada pod snažnim kulturnim i političkim utjecajem Bizanta. U Veneciji su zatražili ređenje svojih učenika, a zbog slavenskoga pisma i liturgije izbila je oštra prepirka između Konstantina i tamošnjega klera. 

Žitije naziva protivnike slavenske misije 'trojezičnicima', a Konstantin naziva njihovo naučavanje heretičkim. Oni su, naime, tvrdili da se sveta liturgija može obavljati samo na latinskom, grčkom i hebrejskom jeziku, jer je tim jezicima (i pismima) bila napisana Pilatova osuda na križu. Konstantin ih je dokazima iz prirode i Svetoga pisma, nabrojivši mnoge narode koji imaju bogoslužje na svojem jeziku, posramio i pobio njihovo mišljenje i nazvao ih 'pilatovcima'.

Svetu su braću 867. svečano dočekali građani Rima i rimska crkvena hijerarhija, jer su nosili relikvije pape Klementa. Papa Hadrijan odobrio je slavensko bogoslužje i blagoslovio glagoljske knjige. Zajedno s nekoliko učenika, Metod je zaređen za svećenika, a slavenska liturgija svečano se služila u središnjim rimskim crkvama.

Baština Svete braće u hrvatskoj kulturi

Sv. Ćiril i Metod bili su začetnici glagoljaškog pisma i prijevoda raznih književnih tekstova, poput Biblije i ostalih temeljnih crkvenih tekstova. Također, zahvaljujući njihovom radu usustavljen je književni jezik koji se različito ukorijenio među slavenskim narodima.

Istočni Slaveni prihvatili su tekstove te književni jezik i ćirilicu, dok su Hrvati prihvatili glagoljicu. U vjerskoj i kulturnoj povijesti Hrvata utjecaj Ćirila i Metoda bio je dvojak: oni su pridonijeli i utvrđivanju kršćanstva u Hrvata i istodobnomu širenju kod Hrvata glagoljskog pisma, bogoslužja, književnosti i književnoga jezika na kojem su izgradili temelje svoje nacionalne književnosti i književnoga jezika.

Stariji izvori, kao Naumovo žitije i pop Dukljanin, svjedoče da su Ćiril i Metod prolazili hrvatskim krajevima i u njima djelovali, a glagoljsku tradiciju u Dalmaciji spominju već splitska sinoda 925. i papa Ivan X. (914–928) u pismu kralju Tomislavu.

Tako se glagoljaška kultura održala u Hrvatskoj više od tisuću godina. Hrvati su stoljećima, uz odobrenje Katoličke Crkve i Pape koristili glagoljicu i narodni jezik u liturgiji te time očuvali tradiciju i kulturu hrvatskoga naroda.

Neki od najpoznatijih spomenika glagoljaške kulture u Hrvatskoj su Bašćanska ploča, Humski natpis, Valunska ploča, Jurandvorski ulomci, Senjska ploča, Plominski natpis i mnogi drugi. 

Ćirilometodska je kultura na području gdje su se prepletale romanska, germanska i slavenska civilizacija ujedinjavala hrvatski puk i snažno utjecala na kulturu i stvaralaštvo.