Splitska izložba o maslinama gostuje u zagrebačkom Etnografskom muzeju

Kroz cjeline obrađene na izložbi donosi se pregled osnovnih sorta, berba, transport i pohrana maslina do njihove prerade 'na malo' te u uljarama, kao i običaji i vjerovanja vezana uz maslinu, napominje se u najavi.

Naglasak je na nekad uvriježenim maslinarskim i uljarskim praksama na kojima počiva tradicija uzgoja i prerade maslina.

Izložbom se također želi ukazati i na upotrebu ulja u prehrani i zdravlju, kao i na određena narodna vjerovanja i godišnje običaje u kojima maslina ima vrlo važnu ulogu, kao što su primjerice, božićni i uskrsni običaji, ističe se.

Predstavlja se niz radnji potrebnih za završni proizvod, maslinovo ulje, počevši od običajnih praksi berbe koja po tradiciji počinje oko blagdana Dušnog dana, zbog čega je diljem maslinarskih područja zabilježena uzrečica "Mrtvi dan – skale van!", ističe se u najavi.

Na samom otvorenju posjetitelji će imati priliku upoznati se s načinom rada zagrebačkom maslinarskog instituta, degustirati čaj od maslinova lista te saznati o vrijednosti i snazi maslinova ulja kao prehrambene i zdravstvene namirnice.

Tada će se i najaviti Festival "Maslina u Zagrebu", koji započinje 23. veljače na Zagrebačkom velesajmu u organizaciji Zagrebačkog maslinarskog instituta.

Prve veze stanovnika istočne obale Jadrana i masline sežu u 9. stoljeću prije Krista, kada su zabilježeni počeci korištenja te voćke za dobivanje "tekućeg zlata".

Duž dalmatinske obale i na otocima kroz tisućljeća uzgoja maslina smjenjivali su se periodi zamaha maslinarstva i njegova zamiranja, ovisno o društvenim prilikama, no ta je "izdržljiva, skromna i dugovječna voćka trajno čovjeku stajala na raspolaganju kao izvor hrane, topline i svjetlosti".

Njezin se plod od davnina koristio u prehrani, drvo za građu i ogrjev, list kao stočna hrana, a ulje kao, začin, hranu, lijek i rasvjetu. Maslinove grane i ulje važnu ulogu imaju i u raznim pučkim vjerovanjima i običajima, kao i u kršćanskim obredima.

Poseban dio izložbe predstavlja tradicijsku preradu maslina u malim količinama - masline bi se najprije samljele u ručnom kamenom mlinu, toću ili valjavcu, nakon čega bi se samljevena masa koštica i mesa (tisto) tiještila nogama u kućnim okvirima, najčešće u konobi.

Pozornost će se dati hrvatskom maslinovom ulju, koje se sve više prepoznaje i traži kao kvalitetan proizvod, bez obzira na premali udio u svjetskoj proizvodnji.