SVJETSKI PRIZNATA HRVATSKA KULTURNA BAŠTINA

Split, Trogir i Dubrovnik - dah povijesti na svakom koraku

Autor

ri

Kao narod bogat materijalnom i nematerijalnom kulturnom baštinom, Hrvati se raznorodnošću i raznovrsnošću svoga tradicijskog nasljeđa posebno ističu, čak i među europskim nacijama. Gradeći društvo na razmeđu Zapada i Istoka, ali i Srednje Europe, Mediterana i Balkana, Hrvati ujedinjuju sve ono najbolje - cinici će reći: i najgore - iz navedenih povijesno-zemljopisnih okružja.

05.12.2018. u 09:35
Ispiši članak

Pored uzvišena srednjoeuropskog duha i zakučaste, kafkijanske austrougarske birokracije, mediteranske lepršavosti i pasivnosti te balkanskog prkosa i primitivizma, Hrvati su od kulturno-prostorne datosti naslijedili još nešto: drevne gradove poput Splita, Dubrovnika i Trogira.

Kulturno bogatstvo Hrvatske, materijalno i nematerijalno, prepoznato je i institucionalno i izvaninstitucionalno, kako u Hrvatskoj, tako i u svijetu: a institucija svih institucija u tome je smislu nedvojbeno UNESCO, čiji je popis svjetske baštine ispunjen čitavim nizom hrvatskih artefakata i doprinosa.

I Hrvatska elektroprivreda dugogodišnji je pokrovitelj hrvatske kulture i tradicije.

Usredotočimo li se za početak na gradove koji su srednjovjekovnu hrvatsku državu dočekali na teritoriju koji se obično percipira njezinom kolijevkom - poput Splita, Trogira i Dubrovnika - ustanovit ćemo kako njihove povijesti svojim trajanjem nadmašuju hrvatsku povijest: oni pamte i Grke i Rimljane, antičke mornare, mitove i epove, štovanje bogova sastavnih kozmičkih elemenata, ali i progone prvih kršćana, formiranje hrvatskoga etnosa, ratove za obranu kršćanske tradicije i cvjetanje kulture i umjetnosti s hrvatskim predznakom.

Stari Grad Split i Dioklecijanova palača

U stara vremena kao i danas, naselja i gradovi nastajali su na mjestima gdje su u još starijim vremenima već postojala prethodna naselja i prethodni gradovi. To je slučaj s većinom hrvatskih gradova, pa tako i sa Splitom, čiji se nastanak obično simbolički vezuje uz izgradnju rezidencije strašnoga rimskog cara Dioklecijana, na blagoj periferiji njegova Carstva, istočnoj obali Jadrana. Izvorna svrha Dioklecijanove palače zapravo je bila da se stari car ondje odmara nakon što je svojevoljno odstupio s trona. Drugim riječima, bila je starački dom - vjerojatno, doduše, najraskošniji starački dom što ga je svijet četvrtoga stoljeća vidio.

Taj starački dom je, međutim, bio multifunkcionalan: istovremeno je služio i kao tvornica vune, a nakon što je ondje otrovan posljednji legalni rimski car Julije Nepot, glavna funkcija Dioklecijanove palače bila je simbolička: oko nje je izgrađeno ono što se danas naziva splitskim Starim Gradom ili, jednostavnije, u svakodnevnome splitskom govoru, Gradom. Riječ je o jezgri onoga što će kasnije postati modernim Splitom, a što - zajedno sa samom Palačom - spada među najdragocjenije urbanističke ostatke u južnoj Hrvatskoj.

Povijesni grad Trogir

S dolaskom Avara i pobjedom Hrvata, Trogir je proživljavao sudbinu sličnu splitskoj. Poput drugih većih dalmatinskih gradova, uz iznimku Krešimirova Šibenika, i Split i Trogir još su neko vrijeme ostali pretežito romanskima, dok se slavensko stanovništvo u njih infiltriralo, stručnim historiografskim rječnikom, "mic po mic". Smješten 25 kilometara južnije, Trogir je u Splitu oduvijek vidio stanovitoga zaštitnika, iako je ulogu "starijega brata", kronološki gledano, zapravo trebao igrati on. Njegovi temelji su, naime, postavljeni još u trećemu stoljeću prije Krista.

Nastao još u vremena dok su Jadranom dominirali Grci, Trogir je jedan od gradova s najdužim kontinuitetom naseljenosti na hrvatskome području, a te su kontinuitete kratkotrajno prekidali samo ekscesi grandioznih razmjera, poput turske invazije iz 1123. godine, kada se preživjelo stanovništvo nakratko sklonilo u Split. U skladu sa svojom dugotrajnošću, Trogir se odlikuje nizom arhitektonskih postignuća iz klinova raznih majstora, među kojima se ponajviše ističu Radovan i njegov znameniti portal (zašto još nitko nije zakupio domenu www.radovanov-portal.hr?).

Stari Grad Dubrovnik

Za razliku od pojedinačnih trogirskih graditeljskih remek-djela, poput, primjerice, katedrale, dvorca, kule ili mini-zidina, Dubrovnik je svoju glasovitu slobodu uspijevao sačuvati i obraniti, ostavimo li po strani diplomatsko umijeće starih Dubrovčana, i svojim prilično prostranim zidinama, koje bi vjerojatno, osim gusarskih hordi i poganskih osvajača, bez većih poteškoća zaustavile i kakav manji cunami. Stari dubrovački grad okružen je kasnosrednjovjekovnim zidinama s nekoliko kula, unutar čega se nalaze i glasovite građevine poput palače Sponza ili Kneževa dvora.

Dubrovnik je proživio mnoge alternativne živote - i kao mjesto igara oko prijestolja u Igrama prijestolja, i kao poprište zvjezdanog rata u Zvjezdanim ratovima - ali vjerojatno je ipak najfascinantnija njegova originalna povijest, ispunjena intrigantnim i osebujnim osobnostima, poput komediografa i urotnika Marina Držića, praekonomista Benedikta Kotruljevića, isusovca i fizičara Ruđera Boškovića. Sofisticirano dubrovačko "vladanje situacijom", koje je i Gundulić opjevao u Himni slobodi, uzdrmano je potresom, koji je 1667. godine prodrmao temelje Dubrovačke republike. Svoje uzdizanje i novo priznanje, međutim, Dubrovnik doživljava iz dana u dan, kao najpoznatija hrvatska veduta.

Ovaj članak ostvaren je u suradnji s HEP-om. 

Komentari

Pozivamo čitatelje/komentatore da u svojim komentarima njeguju civiliziranu raspravu. Portal Direktno ne može se smatrati odgovornim za komentare koji sadrže uvrede, klevete, govor mržnje, huškanje i/ili poziv na nasilje. Takvi komentari bit će obrisani, a u posebno ekstremnim slučajevima mogu biti i potpuno onemogućeni. Sporne komentare čitatelji mogu prijaviti na [email protected], uz priloženu poveznicu na pripadajući članak i navođenje autora i sadržaja spornoga komentara.