Slikarica iz Dubrovnika inspiraciju pronašla u rodnom gradu: 'Jedna stvar mi je nevjerojatna'

Ova mlada i perspektivna akademska slikarica iz Dubrovnika inspiraciju pronalazi upravo u svom rodnom gradu. Ljubav prema umjetnosti, ističe, rodila se vrlo rano. Nakon srednje Umjetničke škole Luke Sorkočevića upisala je Akademiju likovnih umjetnosti u Zagrebu te se nakon diplome odlučila vratiti u Dubrovnik.

Klara je do sada sudjelovala na više skupnih izložbi i likovnih kolonija te Art Park projektu u sklopu manifestacije "Ljeto u Gružu", a svojom prvom samostalnom izložbom "Obrisi grada" 2022. godine u atriju palače Sponza uspješno se predstavila dubrovačkoj publici. Kao učiteljica likovne kulture u Osnovnoj školi Antuna Masle u Orašcu i područnoj školi Lopud ljubav prema umjetnosti prenosi djeci za koju kaže da su hrabrija te da više uočavaju detalje od odraslih.

U intervjuu za Generaciju govorila je o počecima u likovnoj umjetnosti, studiju u Zagrebu, njezinoj izložbi "Obrisi grada" kojom se predstavila dubrovačkoj publici, prilikama za mlade umjetnike u Hrvatskoj, umjetničkoj sceni u Zagrebu i Dubrovniku, planovima za dalje i što bi poručila mladima koji tek kreću u svijet umjetnosti.

FOTO: Antonio Bokšić

'Otac mi je bio velika podrška'

Kada se rodila vaša ljubav prema likovnoj umjetnosti? Jeste li oduvijek sanjali da ćete biti akademska slikarica?

Moja ljubav prema likovnoj umjetnosti razvila se vrlo rano. Oduvijek sam imala sklonost prema crtanju i iskazivala veliki interes za ovaj način izražavanja. Imala sam sreću što sam odrasla u neposrednoj blizini susjeda koji je slikar pa je njegova prisutnost i posvećenost umjetnosti za mene bila izuzetno motivirajuća.

Nikada nisam razmišljala o tome kao o nečemu izvanrednom, jednostavno je bilo dio mene. Stoga je bilo sasvim prirodno da nastavim tim putem, što me je na kraju dovelo do formalnog obrazovanja u području umjetnosti i stjecanja akademske titule slikarice, uz veliku podršku svog oca kroz sve faze mog obrazovanja.

Kako biste opisali svoj umjetnički put? Što vas je dovelo na Akademiju u Zagrebu i koja su vam iskustva sa studija?

Svoj umjetnički put započela sam u Dubrovniku, gdje sam završila srednju Umjetničku školu Luke Sorkočevića pod mentorstvom profesorice Ivane Dražić Selmani. Nakon završetka srednje škole posvetila sam godinu dana pripremama za prijemni ispit pod vodstvom renomiranog slikara Josipa Pina Trostmanna, što mi je omogućilo uspješan upis na Akademiju likovnih umjetnosti u Zagrebu. Studij na zagrebačkoj akademiji, smještenoj u prekrasnom parku na Ilici, predstavlja za mene bogato i inspirativno iskustvo. Diplomirala sam u klasi profesora Igora Rončevića, a samo studiranje na akademiji značajno je doprinijelo mom sveobuhvatnom razvoju kao umjetnice, ali i osobnom rastu, odrastanju i sazrijevanju.

Biti okružen kolegama koji dijele istu strast prema umjetnosti i raditi pod mentorstvom jednog istaknutog profesora značajno je oblikovalo moj umjetnički put. Studentima se pruža prilika da rade u inspirativnoj i poticajnoj atmosferi. Tijekom cijelog radnog dana imali smo na raspolaganju svoje klase koje su nam omogućavale istraživanje različitih tehnika slikanja i motiva. No, osim samog mentorstva, važno je istaknuti da su svakodnevni razgovori i razmjena znanja s kolegama iz iste klase ili klase drugog profesora također ključni. Svaki razgovor s kolegama pružao mi je priliku za skupljanje iskustva, istraživanje različitih pristupa i tehnika koji su kroz sve godine studiranja obogatili moj umjetnički proces.

FOTO: Antonio Bokšić

'Nove mogućnosti prikaza grada'

Kako je nastala vaša prva samostalna izložba "Obrisi grada"? Koju tehniku preferirate i od kuda vam inspiracija? Koliko vam je značilo izlagati u atriju palače Sponza i kakve su bile reakcije publike na vaše radove?

Izložba "Obrisi grada" bila je izuzetno uspješna te je pružila mojim sugrađanima priliku da upoznaju moj rad koji se bavi tematikom grada Dubrovnika. Izložba je bila otvorena u prekrasnoj palači Sponza, a na izložbi su bili izloženi radovi u plavim tonovima koji detaljno prikazuju Dubrovnik na velikim formatima. Reakcije publike na izložbi su bile iznimno pozitivne, što mi je osobito značajno jer su potvrdile uspješnost mog umjetničkog izraza te njegovu recepciju među posjetiteljima.

Slikanje u plavim tonovima započela sam na četvrtoj godini likovne akademije kada sam se bavila tematikom stijena prikazanih na platnima velikih dimenzija oslikanim potpuno u plavo. Po povratku sa studija u rodni grad, nastavno na plave stijene obučene u plavo, počela sam istraživati koje su to nove mogućnosti prikaza grada Dubrovnika koji je do sada prikazan nebrojeno mnogo puta te sam na tom putu razvila svoj osobni stil koji sam predstavila na spomenutoj izložbi.

Slikam u tehnici akrila. Odlučila sam se za akril kao svoju primarnu tehniku tijekom studija na likovnoj akademiji zbog njezine brzine izvedbe i mogućnosti različitih stilskih pristupa. Kroz eksperimentiranje i kontinuirano traganje za osobnim stilom, akrilna tehnika se pokazala kao optimalna za postizanje željenog izraza na platnu.

Spomenuli ste da plava boja dominira vašim radovima. Zašto ste odabrali upravo tu boju i što ona za vas predstavlja?

Plava boja se uvijek barem fragmentalno provlačila kroz moje radove, no na zadnjim godinama studija ona se posve očistila od svih ostalih boja. Plava boja pozitivno utječe na um i tijelo. Kao boja duha, poziva na odmor. Plava je univerzalno poznata kao umirujuća boja, a moji radovi koji su oblikovani u plavim tonovima imaju svrhu pružiti osjećaj smirenosti i ugodnosti za gledatelja.

Postoji nešto u plavoj boji što vuče naš pogled ka njome. Često se naše oči zadržavaju na plavim površinama poput plavog neba ili plavog horizonta kako bi opustili um i dušu. Moji radovi nastoje oživjeti isti taj osjećaj ugode, nudeći prostor za refleksiju i emotivnu povezanost putem boje i kompozicije. "Boje, kao i oblici, prate promjene emocija", izjavio je Pablo Ruiz Picasso.

FOTO: Antonio Bokšić

'Neprestano ga promatram i istražujem'

Grad Dubrovnik vam je velika inspiracija. Koji motivi grada su vam posebno zanimljivi i kako biste opisali vaš odnos s rodnim gradom?

Dubrovnik, moj rodni grad, predstavljen je kroz mnogobrojna umjetnička djela zbog svoje velike popularnosti kao motiv. Grad je poznat po svojoj kamenitoj arhitekturi i bogatstvu detalja koji obuhvaćaju različite stilove. Detalji grada, bez obzira na izabrani dio, pružaju bezbroj mogućnosti za istraživanje perspektive, različitih skraćenja i drugih zanimljivih kadrova. Nevjerojatno je kako istu građevinu možete prikazati na bezbroj načina. Svaka strana nudi novu pozadinu, a sa svakim novim kadrom obrisi se ponovno oblikuju.

S obzirom da je Dubrovnik moj rodni grad, imam privilegiju neprestano ga promatrati i istraživati, što dodatno naglašava moju fascinaciju detaljima i motivima koji čine ovaj grad tako inspirativnim za moj umjetnički rad. Koliko god sam puta bila u staroj gradskoj jezgri ili ju promatram izdaleka, uvijek me iznova očarava njezina estetska ljepota i snaga koju pruža kamen kao temeljni element vizualnog identiteta grada koji je ujedno i glavni građevni element mojih slika.

Kojih se još tema dotičete u vašim umjetničkim radovima?

Osim što slikam motive grada Dubrovnika, sklona sam crtanju skica i ispunjavanju sketchbooka za sebe. Iako ovo nije nešto što dijelim s javnošću, za mene predstavlja važan način ispuštanja pritiska. Dok sam studirala na Akademiji, imala sam obilje vremena i beskrajne mogućnosti za istraživanje različitih motiva. Danas, sa svakodnevnim obvezama koje se nametnu u životu, nemam toliko vremena za istraživanje kao nekada. Stoga, moj sketchbook predstavlja mali prozor u neopterećeni um i slobodan pokret ruke, pružajući mi mogućnost da se kreativno izrazim bez pritiska i ograničenja. Takvi trenuci često iznjedre nove motive ili interese koje možda ne bih otkrila bez slobodnog istraživanja raznih tema i motiva.

FOTO: Antonio Bokšić

'Prisniji odnos u manjim sredinama'

Kako biste opisali umjetničku scenu u Zagrebu, a kako u Dubrovniku? Je li lako biti umjetnik iz manjeg grada i koje mogućnosti imate u svojoj sredini? Koliko je teško mladim umjetnicima 'probiti se' i doći do toga da se njihovi radovi prodaju i izlažu u muzejima?

Kada je riječ o umjetničkoj sceni, Zagreb nudi raznoliku i dinamičnu platformu za umjetnike, s brojnim galerijama, kulturnim centrima i događanjima. Grad je poznat po svojoj živoj sceni, a mogućnosti za izlaganje i prodaju radova su raznovrsne, ali istovremeno konkurencija može biti izazovna zbog velikog broja umjetnika i događanja. S druge strane, Dubrovnik kao manji grad nudi specifičan kontekst za umjetničko izražavanje. Manje sredine poput Dubrovnika karakteriziraju prisniji odnos među stanovništvom. Kvalitetan i prepoznatljiv umjetnički rad često može imati veći odjek i brže se primijetiti u manjim sredinama kao što je Dubrovnik, gdje se umjetnička zajednica često bolje povezuje i podržava.

Teškoće s kojima se mladi umjetnici suočavaju, bez obzira na veličinu grada, uključuju izazove pronalaženja financijske podrške, prodora na tržište umjetnosti te uspostavljanje veza s galeristima i kustosima. Ključni su upornost, kvalitetan rad i sposobnost networkinga kako bi se stekla prepoznatljivost i uspjeh uključujući mogućnost izlaganja u muzejima i prodaju radova.

Jeste li razmišljali o životu u Zagrebu ili možda usavršavaju u inozemstvu?

Iako sam svjesna da bi odlazak izvan Hrvatske ili ostanak u Zagrebu otvorili mnoga nova vrata i donijeli brojna iskustva koja nisu dostupna u manjem gradu, odlučila sam ostati i djelovati u svom rodnom Dubrovniku. Volim mir i specifična zadovoljstva koja mi moj grad pruža. Moj umjetnički razvoj u ovom kontekstu ovisi isključivo o mom osobnom angažmanu i odluci hoću li se prepustiti rutini ili nastaviti istraživati i razvijati svoj umjetnički izraz.

Meni osobno, ovakav tempo i spori ritam odgovaraju mom karakteru i načinu rada. Iako sam svjesna mogućnosti osobnog razvoja izvan rodnog grada, radije pristajem ostati doma i uživati u ljepotama koje život pruža. Život na Mediteranu, uz more, ugodnu klimu i prelijep krajolik, za mene je iznimno važan, te se ne mogu zamisliti da živim negdje drugdje.

FOTO: Antonio Bokšić

'Djeca primjećuju i najsitnije detalje'

Predajte likovni djeci u školi u Orašcu i na Lopudu. Koliko učenika imate i kako vam je raditi s djecom? Kako djeca doživljavaju umjetnost?

Radim u Osnovnoj školi Antuna Masle u Orašcu i područnoj osnovnoj školi Lopud iste. U OŠ Antuna Masle u Orašcu predajem sedmim razredima, odnosno s nove školske godine osmim razredima. Na otoku Lopudu je nešto drugačija priča, s obzirom da je malo učenika predajem u kombiniranom razredu. Ove godine sam imala šest učenika u razredu, četiri učenika u petom razredu i dvije učenice u šestom razredu.

Rad s tako malo učenika je divan, tu je prisutna jedna intimnija atmosfera, sasvim drugi način komunikacije nego u velikim razredima, a s time imamo i mogućnost pristupiti likovnim zadatcima i realizacijama istih na drugačiji način. Djeca su sigurnija, hrabrija i uživaju u životu daleko intenzivnije od odraslih. Njima nije problem upustiti se u nešto novo. Djeca primjećuju i najsitnije detalje, čemu je meni kao učiteljici likovne kulture iznimno zanimljivo svjedočiti na satu. Djeca uglavnom doživljavaju umjetnost na raznolike načine koji potiču njihovu maštu i kreativnost. Kroz umjetnost, djeca školske dobi često izražavaju svoju osobnost i identitet bilo kroz realizaciju zadatka ili promatranje likovnih djela.

Na čemu trenutno radite i koje su vam želje za budućnost? Gdje se sve mogu pogledati vaši radovi?

Trenutno se bavim slikanjem gradskih vizura, istovremeno istražujući nove forme za nadolazeći ciklus slika. Od posljednje samostalne izložbe prošlo je dvije godine, te osjećam potrebu da se ponovno predstavim javnosti s novim radovima. Moje slike mogu se trenutno pogledati u Galeriji Sebastian.

Što biste poručili mladima koji tek ulaze u svijet umjetnosti?

Mladim umjetnicima koji tek ulaze u svijet umjetnosti poručujem da budu ustrajni u svom radu i strastveni u svom izražavanju. Važno je kontinuirano učiti i razvijati svoje vještine, istraživati različite umjetničke stilove i tehnike te potom pronaći svoj jedinstveni stil i način komunikacije. Također je bitno da budu otvoreni za konstruktivnu kritiku i povratne informacije. Vrijeme provedeno u srednjoj školi ili na fakultetu je dragocjeno i treba ga iskoristiti za sudjelovanje u razgovorima s kolegama i profesorima koji su im na raspolaganju.

Makarski dirigent o putu do uspjeha i poslu u HNK-u: 'Na jedno se u Osijeku nikada neću naviknuti'

Takvi razgovori su od iznimne važnosti jer predstavljaju oblik učenja. Sudjelovanje u razgovorima proširuje njihove perspektive, dok razgovori s nastavnicima i profesorima doprinose boljem razumijevanju kompleksnosti umjetničkih koncepata i unapređenju vlastitih radova. Budući umjetnici trebaju biti spremni na izazove koji dolaze s umjetničkim putem, ali uz predan rad i stečeno znanje, nema potrebe za strahom.

*Tekst je objavljen u sklopu projekta "Glazbeni talenti i umjetnici ispod radara" kojeg financira Agencija za elektroničke medije sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.