Slijepčević dobio novu nagradu za svoj film: 'To je više priča jedne rehabilitacije JNA'

U kategoriji je bilo nominirano pet naslova iz cijele Europe, a svečana dodjela održana je u subotu u švicarskom gradu Luzernu. Redatelj Nebojša Slijepčević izjavio je kako nije vjerovao da u jednoj godini može dobiti dvije velike nagrade. Ovo je posebna nagrada jer je dodjeljuje struka, rekao je i dodao kako su europski glasači prepoznali i nagradili film o čovjeku kojem je humanost i ljudska solidarnost bila ispred nacije ili religije. 

Producenti Katarina Prpić i Danijel Pek izjavili su da su ponosni na Nebojšu, Gorana i cijelu ekipu filma te zahvalni koproducentima, fondovima i posebno HAVCU na potpori filmu te Europskoj fillmskoj akademiji.  Dodali su kako su film nakon Zlatne palme vidjeli desetci tisuća ljudi u Hrvatskoj i svijetu.

Film "Čovjek koji nije mogao šutjeti" prvi je hrvatski film koji je dobio cannesku Zlatnu palmu te jedan od pet naslova koji su bili nominirani za Europsku filmsku nagradu, koju Europska filmska akademija dodjeljuje svake godine. Ravnatelj HAVCA Chris Marcich smatra da je to golemo postignuće. Čestitao je Nebojši Slijepčeviću, producentskoj kući Antitalent, njihovim producentskim partnerima te cijeloj ekipi filma na povijesnom uspjehu.

FOTO: Goran Sebelić/CROPIX

Taj film bi se možda prije trebao zvati 'Čovjek koji je prestao šutjeti' 

Osvojiti cannesku Zlatnu palmu i Europsku filmsku nagradu iznimno je postignuće te znači puno ekipi filma, cijeloj filmskoj zajednici i hrvatskoj kulturi općenito. Zahvaljujući Zlatnoj palmi u Cannesu, Grand Prixu koji je osvojio je Međunarodnom filmskom festivalu u Melbourneu te uvrštenju u selekciju festivala Manhattan Short film "Čovjek koji nije mogao šutjeti" ujedno je kvalificiran i za nominaciju za nagradu Oscara Američke akademije umjetnosti i znanosti, napominje HAVC.

Film je i na listi odabranih filmova koji su u utrci za nominaciju za Nagradu ​César koju dodjeljuje francuska Akademija filmske umjetnosti i tehnike. Film je realiziran pod okriljem kuće Antitalent, a producenti su Katarina Prpić i Danijel Pek. Koproducentice su Katya Trichkova (Contrast Films, Bugarska) i Noëlle Lévénez (Les Films Norfolk, Francuska), a koproducent je Boštjan Virc (Studio Virc, Slovenija).

Riječ je ipak o filmu koji je naišao na kritike jednog dijela publike. Između ostalih, odabir radnje kritizirala je spisateljica, braniteljica i kolumistica portala Direktno Tanja Belobrajdić. "Taj film bi se možda prije trebao zvati 'Čovjek koji je prestao šutjeti' jer do veljače 1993. godine, kao Hrvat i kao netko tko je živio u Srbiji i tko je umirovljeno vojno lice, prešutio je Vukovar, Škabrnju, Dubrovnik, stradanje svog naroda pod agresijom one vojske u kojoj je on do jučer radio. Mi imamo brojne pripadnike JNA koji su napuštali vojsku, bježali, priključili se hrvatskoj strani", rekla je Belobrajdić.

Priča jedne rehabilitacije tadašnje JNA

"Nema svjedoka koji bi potvrdili da se to sve točno tako dogodilo. Sam je rekao i da je izjave prikupljao od članova obitelji, to su žena u Beogradu i sin u Podgorici. On je sam rekao kako je taj film fikcija temeljena na istinitom događaju", kazala je Belobrajdić dodavši kako eje priča o Tomi Buzovu više priča jedne rehabilitacije tadašnje JNA, a ne hrvatska priča:

"U smislu 'pobili su ih Beli orlovi, a evo bio je pripadnik JNA koji je odreagirao', nešto slično kao što je bilo na Ovčari kada se sve prebacilo na domaće teritorijalce, pripadnike paravojnih srpskih snaga, četnike, JNA tadašnja je bila 'izvan toga", objasnila je. Film inače dramatizira otmicu i zločin u Štrpcima 1993. godine kada je paravojna postrojba Beli orlovi izvukla iz vlaka 24 bošnjačkih muslimana i ubila ih.

Nagrađeni redatelj hvali komunizam: Podsjetili ga kako mu je otac u SFRJ bio 'politički podoban'

U središtu je filma Hrvat Tomo Buzov, jedini nebošnjački putnik u vlaku, koji se pokušao suprotstaviti napadačima. Međutim, kako je u svibnju poručila Tanja Belobrajdić govoreći u filmu na Televiziji Slavonije i Baranje, da je radnja izvučena iz konteksta. Osim toga, smatra, jako je puno drugih heroja u Hrvatskoj za koje se ni ne zna i puno su prije zaslužili da se o njima snimi film. Više pročitajte ovdje.