Sedlarov dokumentarac 'Pravednica Romkinja' u Washingtonu i New Yorku

Sedlar podsjeća kako je 'pravednica Romkinja' Hajrija Imeri Mihalić koja je 1942. u Mitrovici spasila židovsku djevojčicu Ester Bahar iz logora u Kosovskoj Mitrovici.

Priča je posebna i zato što su Romi tijekom Holokausta stradali gotovo jednako kao i Židovi, pa je trebalo puno hrabrosti da jedna osoba iz ugroženoga naroda spasi nekoga tko je bio u sličnoj situaciji.

Hajrija je kod židovske obitelji radila kao kućna pomoćnica u vrijeme kada su Ester i njezinu baku odveli u logor. Odlazi sa svojom djecom u logor, pronalazi ih i odnosi im nešto hrane te na zamolbu bake, neprimjetno 'jedno dijete više' izvodi iz logora.

Malenoj je promijenila ime i naučila je romski jezik, a tek nakon rata i više bezuspješnih pokušaja da pronađe njezinu pravu obitelj otkrila pravu istinu. Vjerojatno bi Ester zauvijek ostala kod nje da nije došlo do sukoba sa susjedom koji je Hajriju prijavio da je ukrala židovsko dijete, pa je djevojčica završila u beogradskom sirotištu.

Tamo se nije dobro prilagodila, ne želi govoriti i do nje je uspjela doprijeti samo jedna žena koja je znala malo romskog, a za koju se uspostavio da je njezina prava majka.

U isto vrijeme Hajrija ne prestaje misliti na Ester i pješice dolazi s Kosova u Beograd gdje se susrela s objema i, kada se uvjerila da je sve u redu, vraća se kući.

Ester nakon nekog vremena s majkom odlazi u Izrael no, kako svjedoči u filmu, s njom se nikada nije emocionalno zbližila i nikada nije zaboravila Hajriju.

Film donosi niz arhivskih fotografija te prati Ester sedamdeset godina poslije, u posjetu sirotištu u Beogradu i Kosovu.

Sedlar, koji potpisuje režiju sa sinom Dominikom, na scenarij Hrvoja Hitreca, snimao je film tijekom šest mjeseci u Izraelu, Tel Avivu i Jeruzalemu te na Kosovu, u Mitrovici i Prizrenu.

O hrabroj Hajriji je čuo od Miriam Aviezer koja radi na slučajevima Pravednika među narodima u muzeju Yad Vashem u Jeruzalemu.