HRVATSKA MUZEJSKA BAŠTINA

S čim su se igrali naši stari?

Autor

ri

Koncept igre i samih igračaka kroz povijest su se mijenjali, a s obzirom na to da je riječ o važnom dijelu djetinjstva u kojem je igra sastavni dio, poviješću igrački pozabavili su se i hrvatski muzeji.

07.05.2020. u 09:05
Ispiši članak

Povodom hrvatskoga predsjedanja Vijećem Europske unije u Slovenskom etnografskom muzeju otvorena je izložba "Hrvaške otroške igrače med tradicijo in sodobnostjo" u suradnji s Etnografskim muzejom u Zagrebu. Jednim dijelom predstavljene su igračke iz fundusa zagrebačkog Muzeja koje su nastale u hrvatskim tvornicama poput Biserke, 25. Maja, Jugoplastike, Tik-Tik Krapine, kao i u obrtničkoj radionici Ružice Vavra. Blizina susjedne Slovenije svakako je utjecala i na to da su domaći proizvođači igračaka svoje proizvode prodavali upravo preko granice te su mnogi eksponati sigurno dobro poznati velikom dijelu slovenskih građana.

Nezamislivo je napraviti izložbu bez da se spomene brend Hrvatskog zagorja koji je ujedno i sastavni dio promocije tog područja na svjetskoj turističkoj karti. Naime, drvene dječje igračke prepoznatljivi su tradicijski proizvodi koji su uvršteni i na UNESCO-vu  "Reprezentativnu listu nematerijalne baštine čovječanstva" 2009. godine. Riječ je o prepoznatljivim 'zagorskim' motivima kojim su se ukrašavale drvene frule - žveglice napravljene od vrbova drva, urešene geometrijskim oblicima te tamburice živopisnih boja i različitih oblika. Većinu će drvena tradicijska igračka podsjetiti upravo na drvenog leptirića ili pticu koja je zamišljena tako da krila lupaju dok ih dijete gura na štapu. Izrada i žuta boja tradicionalne su i prepoznatljive za ove drvene igračke, a njihova izrada očuvala se kroz mnoge generacije do današnjeg dana, što na žalost nije slučaj s ostalim dijelovima lijepe naše.

U Mariji Bistrici tako je na Trgu pape Ivana Pavla II. postavljena najveća tradicijska drvena igračka – konj koji je čak trinaest puta veći od originalne igračke. Dio je to kolekcije predimenzioniranih igračaka koje krase bistrički trg, a nastale su u sklopu projekta kojemu je cilj stanovnicima i posjetiteljima približiti ovaj dio hrvatske baštine. Gradski oci u Mariji Bistrici imaju u planu graditi i Muzej drvenih igračaka i licitara te tako kompletirati turističku, kulturnu i tradicijsku ponudu ovoga kraja.

U fundusu zagrebačkog Etnografskog muzeja najstarija igračka nastala je 1840. godine, a riječ je o zipkici iz Letovanića koju je napravio jedan otac za svoju kćer od hrastovog drveta, a ukrašena je paljenjem drvene površine, metodom koja se često koristila pri ukrašavanju predmeta toga doba.

Tu su i igračke koje su izradila djeca, sama ili potaknuta nastavnicima u školi, koristeći se materijalima iz prirode - drvom, kukuruzovinom, kestenom, orahom, tekstilom. Tako su nastajali lukovi i strijele, puške, vodenice, svirale, lutkice... Iako ima dječjih radova, ipak su igračke za djecu uglavnom izrađivali odrasli nalazeći uzore u bližoj okolini.

Majstori igračaka

Prije tvorničkih igračaka koje su u 20. stoljeću doživjele pravi 'boom' treba reći da su se igračke prvenstveno izrađivale na selu, u kućnim radinostima. Stanovnici pojedinih sela bavili su se isključivo izradom dječjih igračaka za prodaju diljem Hrvatske, ali i izvan njenih granica.

"Tako je u Prigorskom selu Vidovcu nadomak Zagreba, čiji su stanovnici u svojim kućnim radionicama izrađivali igračke i prodavali ih na sajmovima i proštenjima, prema pisanim podacima pohranjenima u dokumentaciji muzeja, počela organizirana izrada drvenih dječjih igračaka 1932. godine osnivanjem "Prve hrvatske seljačke zadruge za izradu i prodaju dječjih igračaka s.o.j. u Vidovcu". Na žalost, od stotinjak različitih vrsta igračaka sredinom 20. stoljeća, u muzejskoj zbirci sačuvano ih je tek pedesetak. Prevladavaju životinjski likovi, iako ima i prijevoznih sredstava kao i predmeta vezanih za kućanstvo. Pojedini stanovnici bavili su se i pletenjem košara te su na isti način izrađivali i igračke, a minijaturne košarice i kolica za lutke jedne su od sačuvanih. One su izuzetno vrijedan dio zbirke jer od 50-ih godina 20. stoljeća u spomenutome selu više se ne rade“, piše Etnografski muzej na svojim mrežnim stranicama.

Po ručnoj izradi igračaka bilo je poznato i mjesto Zelovo u Dalmatinskoj zagori te je dokumentirano da je posljednji majstor igračaka prestao s izradom 2005. godine kada je Muzej posljednji put otkupio igračke iz toga kraja. Ove igračke nose sva obilježja kraja u kome su nastale; potisnutim koloritom, obojene nježnom žutom bojom s blagim crvenim i zelenim šarama, jednostavnih oblika s malo geometrijskog uresa, 'zelovske igračke' nisu bile precizno oblikovane jer su rađene ručno samo uz pomoć nožića. Početkom 20. stoljeća u tome su selu gotovo svi stanovnici izrađivali dječje igračke, dvojnice, gusle i keramičke lule.

'Zbirka, a ne zbrka'

Zbirka igračaka Etnografskog muzeja u Zagrebu s oko 600 eksponata do sada je gostovala u mnogobrojnim muzejima diljem Hrvatske. Još jednu 'putujuću' izložbu koju treba spomenuti je "Zbirka, a ne zbrka". Riječ je o izložbi igračaka iz ostavštine povjesničara umjetnosti Tihomila Stahuljaka (1918.-2007.), a u vlasništvu Jure Gašparca.

Autorice izložbe postavljene u Muzeju seljačke bune u Gornjoj Bistrici, Žarka Vujić i Vlatka Filipčić Maligec, prihvatile su Stahuljakovu podjelu igrački te su se time i vodile u postavljanju eksponata. Zbirka koju je Stahuljak marljivo i predano prikupljao ima oko tisuću eksponata, dok je na samoj izložbi predstavljena otprilike petina. Inače, same igračke proizvedene su od kraja 19. do početka 21. stoljeća, a Stahuljak, strastveni kolekcionar, pazio je pri tom da jednaki status imaju starinske igračke od 'papier machea' i lutke 'Barbie' i 'Teletubbies'. Sama zbirka najintenzivnije je nastajala između šezdesetih i osamdesetih godina prošlog stoljeća i u njoj su podjednako zastupljene tradicionalne (drvene folklorne, osobito one nastale u Hrvatskom zagorju) i takozvane igračke iz 'dućana'.

Tu su tako predmeti na navijanje uglavnom životinjskog oblika, stereoskopi, igračke od pliša, minijaturni olovni vojnici, male željeznice, konjske zaprege, drveni i metalni automobili, jedrenjak u boci, drvena zagrebačka uspinjača pa čak i igračke koje su se 'izlegle' iz Kinder jaja. Naravno tu su i lutke koje su nekada imale i dekorativnu ulogu u kućanstvu, namještaj za lutke te brojna glazbala, a sve je popraćeno fotografijama, Stahuljakovim citatima i razmišljanjima iz kojih je evidentno da mu je cilj bio osnovati muzej igračaka.

O izložbi "Stoljeće djeteta u Hrvatskoj: djetinjstvo i školovanje u 20. stoljeću" već smo pisali, a sada ćemo napomenuti da je dio izložbe činila i prezentacija građe prikupljene akcijom "Slatko sjećanje na djetinjstvo". Veliki broj građana Muzeju je darovao više od 3500 različitih predmeta iz djetinjstva poput igračaka, školskih dokumenata, fotografija, spomenara, školskih torbi i pernica, slikovnica i ostalih predmeta. Pogled u svijet igračaka svakako bi mogao biti i izvrsna prilika da se djeci približi rad i smisao muzeja.

*Članak napisan pod pokroviteljstvom JANAF-a.

Komentari

Pozivamo čitatelje/komentatore da u svojim komentarima njeguju civiliziranu raspravu. Portal Direktno ne može se smatrati odgovornim za komentare koji sadrže uvrede, klevete, govor mržnje, huškanje i/ili poziv na nasilje. Takvi komentari bit će obrisani, a u posebno ekstremnim slučajevima mogu biti i potpuno onemogućeni. Sporne komentare čitatelji mogu prijaviti na [email protected], uz priloženu poveznicu na pripadajući članak i navođenje autora i sadržaja spornoga komentara.