Prva velika retrospektivna izložba slikarice Leontine Littrow na svijetu otvara se u petak

Ravnatelj Muzeja grada Rijeke Ervin Dubrović kazao je da je prve dvije slike Leontine Litrow, koja je živjela i djelovala u Rijeci i Opatiji krajem 19. i početkom 20. stoljeća, ovaj muzej otkupio 1997. godine te tako prvi put čuo za nju. To su bili radovi iz njene rane faze, ne osobito visoke umjetničke kvalitete, rekao je. Littrow je bila riječkim muzealcima relativna nepoznanica te se nisu znali ni osnovni podaci o njenom životu. Na poticaj Hrvata koji radi u Beču Milana Krivde, uspostavljena je suradnja Muzeja grada Rijeke i bečke galerije Kolhammer i Mahringer, koja je rezultirala istraživanjem života i stvaralaštva Littrow te ovom izložbom i velikom pratećom monografijom, kazao je Dubrović.

Utvrđeno je postojanje i katalogizirano 250 slikaričinih radova, a 100 slika je prikupljeno za ovu izložbu prvenstveno iz privatnih zbirki, potom iz austrijskih, hrvatskih i slovenskih muzeja te ustanova iz drugih zemalja.

Vrijednost njezina rada je što naznačuje prelazak iz jednog od razdoblja likovnog stvaralaštva u drugo, jer je iz akademskog, klasičnog slikarstva na početku karijere prešla u impresionizam i time u razdoblje moderne i suvrmene umjetnosti, ocijenio je ravnatelj riječkoga muzeja.

Leontine Littrow, koja se potpisivala kao Leo, opisuje se kao velika slikarica svjetla, s obzirom na to da je ono izrazit element njezinih pejzaža i marina, uglavnom slikanih na području Kvarnera. Zahvaljujući ovom istraživanju i izložbi, na koju dolazi 30-tak galerista i muzealaca iz Austrije,  raste interes za djelima Littrow a time i njihova cijena. 

Leontine Littrow rođena je 1856. godine u Trstu u uglednoj obitelji. Njezin otac Heinrich von Littrow postao je riječki lučki kapetan 1867. godine pa se obitelj seli u ovaj grad. Slikarstvu su je podučavali slikari Hans Canon i Jean d'Alheim. Tijekom života izlagala je u Rijeci, Opatiji, Chicagu i više puta u Beču i Londonu. Obitelj se preselila u Opatiju oko 1890. godine gdje Leontina i umire 1925. godine. 

Zadovoljstvo organizacijom izložbe i otkrivanja slikarske vrijednosti izrazili su na konferenciji za novinstvo i Alfred Kolhammer te Rudolf Mahringer iz bečke galerije.