Otkrivanjem biste grofa Janka Draškovića obilježen Dan Matice hrvatske

Predsjednik Matice hrvatske Miro Gavran istaknuo je prigodom otkrivanja biste kako se grof Drašković oko 1830. godine priključio mladomu naraštaju, koji je polagao temelje hrvatskom nacionalnom pokretu.

Godine 1832. u Karlovcu je iz tiska izašla njegova "Disertatia", napomenuo je Gavran i doda da je to bila prva programska politička brošura napisana štokavskim narječjem. 

Podsjetio je da je "Disertatia" imala poslužiti hrvatskim zastupnicima na zajedničkom saboru da pariraju mađarskim nacionalnim aspiracijama. 

U njoj se, istaknuo je, Drašković založio da Hrvatska dobije samostalnu vladu s obnovljenom banskom vlašću, da se narodni jezik uvede kao službeni jezik na području koje bi, osim užih hrvatskih zemalja i razvojačene Vojne krajine, trebalo obuhvatiti i prostor Bosne te slovenske zemlje. 

Ocijenio je kako su pogledi što ih je izložio u "Disertatiji" imali funkciju političkog, socijalnog i kulturnog programa preporodnoga pokreta.

Drašković je dao i književni prinos preporodnomu pokretu, a izravno je sudjelovao u izgradnji institucionalne infrastrukture preporodnoga pokreta kako što su Čitaonica ilirska, Narodni muzej, Matica ilirska te Narodno kazalište i Gospodarsko društvo, rekao je dodavši kako je Drašković bio i prvi predsjednik Matice hrvatske.

Damjanović: Zidićevi eseji dani iz vizure jednog od najaktivnijih protagonista suvremene hrvatske kulture

Svečano obilježavanje Dana Matice hrvatske nastavljeno je predstavljanjem knjige njezina bivšega predsjednika Igora Zidića "Jesmo li živi? Polemike, rasprave, govori 1968.-2014.".

Urednik Luka Šeput ocijenio je da je Zidić ugledni povjesničar umjetnosti i književnik bio i čelnik središnjih nacionalnih kulturnih ustanova - Matice hrvatske i Moderne galerije.

Kao urednik društvenih, likovnih i književnih časopisa - Hrvatski tjednik, Život umjetnosti, Kolo, Zidić je vrlo često pisao i govorio o ključnim društvenim i kulturnopolitičkim pitanjima našega vremena, dodao je Šeput.

Književnik Ivan Rogić Nehajev smatra da su Zidićeve rasprave i članci često imali polemički naboj, bilo da su se tematski bavili suvremenom hrvatskom umjetnošću, bilo nacionalnim pitanjima za vrijeme Hrvatskoga proljeća, bilo problemima i krizama što su se pojavili nakon formiranja samostalne države.

Ocijenio je da Zidića određuju dva svojstva koja mu osiguravaju neuklonjivu prednost u odnosu na područne eksperte. Zidić je, ponajprije, sudionik i svjedok ključnih hrvatskih promjena od sredine prošlog stoljeća nadalje, napomenuo je Rogić Nehajev te dodao da po autorskom habitusu, ponajviše vjeruje cjelovitim, holističnim, uvidima gdje je čujan i glas onih koji snose teret povijesti.

Po riječima akademika Stjepana Damjanovića u Zidićevim društvenim i kulturnopolitičkim esejima vidljiva je njegova "kunsthistoričarska" erudicija te zavidno stilističko i retoričko umijeće.

U njima se Zidić predstavlja kao pisac ključnih zbivanja hrvatske povijesti druge polovice 20. stoljeća, napomenuo je dodavši kako su njegovi eseji dani iz vizure jednog od najaktivnijih i najagilnijih protagonista suvremene hrvatske kulture.

Povjesničar umjetnosti i književnik Igor Zidić rođen je u Splitu 1939. Jedan je od najvećih likovnih autoriteta i ponajbolji poznavatelj hrvatske moderne likovne umjetnosti. Bio je ravnatelj Moderne galerije u Zagrebu (1989.–2008.) i predsjednik Matice hrvatske (2002.-2014.).