Opatija: kolijevka hrvatskog turizma

Razvoj suvremenog hrvatskog turizma duboko je vezan za opatijsku rivijeru i 1844. godinu. Vila Angiolina izgrađena spomenute godine smatra se prvim hrvatskim hotelom otvorenim na Jadranskoj obali te je upravo u njoj smješten i Hrvatski muzej turizma. 

Muzej je otvoren 2007. godine u jednoj od najstarijih zgrada u Opatiji, toj kolijevci hrvatskog turizma. Zgrada predstavlja simbol ovog najpoznatijeg grada na rivijeri koja prethodi Rijeci kada se dolazi iz smjera Istre. Vila je okružena arboretumom, značajnim primjerom hortikulturne parkovne baštine. Podigla ju je obitelj Scarpa iz Rijeke koji su bili bogati brodovlasnici i trgovci poznati po svojoj gostoljubivosti. Godine 1883. vilu kupuje Društvo južnih željeznica koje započinje plansko investicijsko ulaganje u ovaj grad. Vila često mijenja svog vlasnika, ali svi oni su na neki način bili povezani s turizmom.

Razvoj željeznice pridonio je većoj mogućnosti migracija stanovništva i svakako je bio presudan za razvoj turizma u 19. stoljeću. Specifičnost hrvatskog područja je svakako činjenica da je prometna povezanost različitih dijelova Hrvatske bila loša zahvaljujući političkoj rascjepkanosti i nekadašnjoj podijeljenosti zemlje između Austrije i Ugarske. Tek nakon povezivanja Beča željezničkim prugama, prvo s Istrom, a potom sa Zagrebom i Siskom od 1862. godine, smanjuju se prepreke za turistički rast zemlje.

Upravo uoči Prvog svjetskog rata Opatija se mogla pohvaliti s preko pola milijuna noćenja te turistima koji su u prosjeku tamo boravili 20 dana. Ipak, iako Opatija kao turistička destinacija visoko kotira na turističkoj karti ne tako davne povijesti, veliku konkurenciju oduvijek ima u Dubrovniku koji je još prije ovog kvarnerskog gradića poznatog po prvom hotelu, 1854. upisan u povijest jer je tada otvoreno prvo uređeno svratište - ugostiteljski objekt koji je nudio i usluge smještaja. Dodajmo da je prvi hotel u Dubrovniku bio Hotel Imperial otvoren 1896. godine.

Hvar se isto upisao u povijest kao prvijenac otočkog turizma jer je tamo još 1868. s djelovanjem započelo Higijeničko društvo za razvoj turizma.

Hrvatski muzej za turizam kroz godine svog djelovanja trudio se otkriti turističke fenomene prošlosti kroz izložbe razglednica i njihovog izgleda kroz povijest. I ne samo to, razglednice su ujedno živući svjedok izgleda gradova i sela i njihovih promjena koje su doživjeli protokom vremena.

Muzej ima i zbirku fotografija ljudi i mjesta i arhitekture koje su svjedoci izgleda i turističkih središta i ponude u pojedinom povijesnom razdoblju te ujedno dokumentiraju način na koji se koncept turizma razvijao.  

U svom fundusu, Muzej ima i Zbirku hotelskog inventara i opreme u kojoj možemo zaviriti u izgled, dizajn i opremljenost turističkih objekata u prošlosti. Zgodno je pogledati i koje suvenire u prošlosti su turisti nosili svojim kućama, ali i Zbirku plakata i reklama koje svjedoče o razvoju oglašivačke industrije te pokazatelja odnosa države prema turizmu, a daje uvid i u razvoj različitih organizacija koje su se bavile turističkom djelatnošću. 

Posljednja izložba koju je Muzej ostvario je 'Hrvatska jadranska kupališna baština'. Upravo povijesne morske kupališne građevine danas su neizostavni dio urbanističke arhitekture turističkih mjesta. Morska kupališta nekada su gradili poznati arhitekti vodeći brigu o prometnoj povezanosti i izgradnji pratećih turističkih resursa.

"Osnivaju se dioničarska društva za izradu lječilišta i kupališta, zatim društva za uređenje i poljepšanje mjesta, koja potiču znanstvena istraživanja koja dokazuju pogodnosti određenog podneblja i mjesta. Kupališta se smještaju na litoralu ili neposredno u moru na izuzetno izloženim pozicijama pa su pod utjecajem mora podložna brzoj devastaciji. Grade se i kupališne kućice, koje i danas možemo vidjeti na jadranskoj obali, od kamena i drveta. Sve se gradilo u skladu s konzervatorskim uvjetima i brigom o očuvanju kulturne i prirodne baštine", stoji na mrežnim stranicama Muzeja. 

Važnost muzeja, ne zaboravimo, je, između ostalog, i podizanje kvalitete ponude kulturnog turizma. 

*Tekst je napisan pod pokroviteljstvom JANAF-a.