OLIVER DRAGOJEVIĆ 13 zanimljivosti iz života koje biste svi trebali znati!

Povodom prve obljetnice smrti donosimo glazbenikovu životnu priču, manje poznate zanimljivosti iz njegovog života, objavljene u knjizi ''Oliver: južnjačka utjeha'' Zlatka Galla.

Ime je dobio po Oliveru Twistu

Priča o Oliveru Dragojeviću počinje 7. prosinca 1947. u Splitu gdje je glazbenik rođen, kao peto dijete Mate (Marka) i Kate Dragojević iz Vele Luke na Korčuli, i to u zgradi škole "Natko Nodilo", u kojoj je tada bilo rodilište. Ime  mu je odabrala majka, nazvavši ga po Oliveru Twistu.

Ostao bez tri sestre

 "Govorila je poslije da je to bilo zato što smo bili prava poslijeratna sirotinja. Prije mene su se rodile tri sestre – Glorija, Marija i Tatjana, ali su i umrle prije moga rođenja, dvije u Veloj Luci odmah nakon poroda, a jedna u partizanskome zbjegu u El Shattu od salmonele. Stariji od mene je i brat Aljoša''.

Prije glazbenika želio je postati mesar

Kad su ga kao malog pitali što bi želio postati kad naraste, govorio je - mesar. Zašto? Oliver dolazi iz siromašne obitelji. Budući da je znao dječaka, sina od mesara kod kojeg se svaki dan jelo meso, to ga je toliko fasciniralo da je i sam želio postati mesar.

Prvi instrument - usna harmonika

Već u najranijem djetinjstvu pokazuje afinitete prema glazbi, a prvi instrument koji je zasvirao bila je usna harmonika, koju mu je kupio otac kad je imao pet godina. 

Pet godina kasnije na kredit mu je kupio i prvu gitaru s kojom je prvo zabavljao obitelj, a kasnije i prijatelje. Također, znao je svirati klavir, klarinet, saksofon, orgulje...

Prvi javni nastup

Prvi javni nastup Oliver je imao 1957. kad je sa starijim bratom Aljošom nastupio na Radio Splitu, pjevajući njima omiljenu 'Dianu', a Zlatko Gall u knjizi ''Oliver: južnjačka utjeha'' navodi kako su nakon tog nastupa nastavili s gažama na ljetnoj terasi restorana u splitskom brodogradilištu.

"Repertoar nam je uključivao tadašnje velike domaće hitove, poput 'Autobus calypso' i 'Kad si kupin mali motorin'... Naravno favorit nan je i dalje bila 'Diana' Paula Anke , i to u hrvatskom prijevodu. Još pamtim ono: '...nisam više tako mlada to mi kažu svi, srce nek ti kaže što za mene značiš ti...'", prisjetio se Oliver glazbenih početaka.

Prvi bend

Prvi bend s kojim je nastupao (1962.) zvao se 'Tequila' koja je nedugo nakon njegovog dolaska preimenovana u 'Batali', a svirale su se obrade koje su se skidale s Radio Luxembourga.

Prvi nastupi na festivalima

Prvi festivalski nastup Oliver je imao 1961., nastupivši na splitskom dječjem festivalu  'Djeca pjevaju' s pjesmom 'Baloni'.

Prvi 'seniorski' nastup imao je pak 1967. kad je s pjesmom 'Picaferaj' nastupio u Splitu. Pjesma Zdenka Runjića koja je u međuvremenu postala evergreen tada je prošla nezapaženo.

Oliver 'gastarbajter'

Nakon razočarenja s 'Picaferajem' Oliver je četiri i pol godine svirao u inozemstvu, od Njemačke i Švedske, preko Švicarske, Engleske do Meksika. Osim što je vidio 'svita', izbrusio je i glas.

"Otiša san 1967. i osta do 1972. - pune četiri i pol godine, svirajući baš svakoga dana od osan uvečer do četiri ujutro!  S godinama mi je glas postajao jedan ugodni bariton. Duvan je učinija svoje. Puno sam pušija, puno se trošija, pa mi je glas doša hrapav ka rašpa – ka turpija. I to je postala moja boja, moj timbar", prisjetio se glazbenik.

Ljubavna priča Vesne i Olivera

Nakon završetka 'gastarbajterske' avanture Oliver je nastupao u Dubrovačkim trubadurima, a upravo u Dubrovniku te 1973. upoznao je suprugu Vesnu koja je tada radila u dubrovačkoj bolnici. 

"Godina 1974. trebala je biti jedna od njihovih najsretnijih - u toj su se godini vjenčali, a Oliver je zbog pjesama 'Ča će mi Copacabana' i 'Galeb i ja' krenuo uzlaznom putanjom na zvjezdanoj ljestvici. No dogodila im se tada i osobna tragedija - tijekom Vesninog porođaja, umrlo im je prvo dijete, djevojčica. Kao da ih je to još više povezalo, Vesna je nakon toga Olivera pratila na svim dužim turnejama i mnogobrojnim koncertima i po Europi, i po SAD-u.

Potom je 1975. na svijet došao njihov prvi sin Dino. Tri godine kasnije, dobili su i blizance Damira i Davora", pisala je Glorija.

Prvog unuka dobili su prije 11 godina, a šesto unuče (pet dječaka i jedna djevojčica), kojeg Oliver nažalost nije dočekao, rodio se u rujnu prošle godine. 

Oliver i Zdenko Runjić

 Pisati o Oliveru Dragojeviću, a ne spomenuti skladatelja Zdenka Runjića bio bi grijeh jer riječ je o skladatelju koji je za Dragojevića napisao 200-injak pjesama.

Prvi put Runjić je Olivera primijetio još kao mladića, tijekom izvođenja pjesme 'Baloni' na festivalu 'Djeca pjevaju' (1961.), a prva pjesma koju mu je napisao bila je 'Picaferaj' s kojom je Oliver nastupio na Splitskom festivalu 1967. godine.

Ta pjesma, tada  je na Splitskom festivalu doživjela debakl, no  sedam godina kasnije, 1974.  s pjesmom ‘Ča će mi Copacabana’ postigao je uspjeh, osvojivši nagradu publike.

Uslijedili su brojni hitovi poput  'Galeb i ja', 'Skalinada', 'Nocturno', Romanca', 'Karoca', 'Malinkolija', 'Stine', 'Vjeruj u ljubav' i mnoge druge koje su obilježile karijeru Olivera Dragojevića.

Oliver i 'Galeb'

Kad se piše o ostavštini Olivera Dragojevića, nezaobilazna je priča o nastanku  Runjićeve pjesme 'Galeb i ja'.  OVDJE pročitajte kako je nastala.

Oliver i Vela Luka

Iako je rođen u Splitu, za koji je govorio da "gušta u njemu živit" i da iz njega "nikad neće iselit", veza Olivera i Vela Luke neraskidiva je. Naime, prve godine života glazbenik je proveo upravo u tom mjestu na otoku Korčuli, odakle se obitelj preselila u Split kad je Oliverov otac u njemu dobio posao.

Naravno, i dalje je dolazio u Vela Luku jer je u njoj imao brojne prijatelje, u njoj  je imao i jedan od prvih nastupa kao saksofonist, u njoj je sagradio kuću, u njoj su odrastala njegova djeca, u njoj je odmarao tijekom borbe s bolešću, a na kraju je u njoj i sahranjen. Koliko mu je značila, najbolje opisuje njegova legendarna pjesma.

Posljednji nastup

Posljednji nastup, prvi nakon što mu je dijagnosticirana bolest, Oliver Dragojević održao  je u splitskom Hrvatskom narodnom kazalištu 15. listopada 2017. u sklopu humanitarnog koncerta 'Vjeruj u ljubav' koji je organizirala Županijska liga za borbu protiv raka. 

Publiku je dirnuo gestom kojom se našalio na vlastiti račun, skinuvši u jednom trenutku kapu, pokazavši posljedice kemoterapije. 

Od publike se, osim pjesmom, oprostio i riječima:

"Ako mi je ikada trebala pomoć, onda je to večeras. S vama će to biti puno lakše", rekao je Oliver, koji je nagrađen ovacijama.

U prosincu 2017. namjeravao je u Splitu, u Spaladium Areni proslaviti 70 godina karijere, no na preporuku liječnika spektakl  s Zagrebačkom filharmonijom otkazao je "do završetka liječenja". Na žalost, koncert nikad nije održan. 

Za kraj...

Izjava koja najbolje objašnjava zašto je Oliver bio omiljen, kako među običnim ljudima, tako i među kolegama glazbenicima, sportašima, političarima....

Govoreći o sebi rekao je:

"Normalno je da mi, kad šetan gradom, judi prilazidu, da se pozdravjan s puno nji', da stanen i s judima popričan. Do mojih brojeva telefona svako može doć, u životu nikad nisan ima tajni broj. Nisan uobražen i zapravo volin ljude, samo koji put napravin facu zato da baš ne moran uvik i u svakoj prilici razgovarat sa svakin kome to pade na pamet... 

Ja san zapravo jedan smišni tip. Znan da bi mi sad psihijatri postavili dijagnozu kako zapravo guštan u popularnosti i podsvjesno želin kontakte s ljudima. Ali i to samo znači da san normalan, jer svi normalni ljudi imaju neku psihijatrijsku dijagnozu!“.