Odana počast autorima Deklaracije o nazivu i položaju hrvatskoga književnog jezika

Predsjednik Matice hrvatske akademik Stjepan Damjanović podsjetio je kako se ove godine navršilo 50 godina od objave "Deklaracije o nazivu i položaju hrvatskog književnog jezika". Nastala je, kako je naveo, u Matici hrvatskoj, potpisalo ju je 18 hrvatskih znanstvenih i kulturnih ustanova, a objavljena je u tjedniku "Telegram" 17. ožujka 1967.

Po riječima prof. Samardžije, hrvatske su ustanove, pozivajući se na načelo suverenosti i jednakopravnosti zahtijevale ravnopravan položaj hrvatskoga jezika u Jugoslaviji, njegovu punu afirmaciju u svim životnim sferama, njegovo slobodno oblikovanje i funkcioniranje u skladu s hrvatskom jezičnom tradicijom.

Ocijenio je kako je Deklaracija uzbunila političke duhove u Jugoslaviji te napomenuo kako su njezini autori i potpisnici izrugivani na brojnim organiziranim skupovima, sudski gonjeni i kažnjavani.

Prošlo je pola stoljeća od toga vremena, istaknuo je dodavši kako je Hrvatska u međuvremenu postala samostalnom državom, a hrvatski jezik jedan od jezika Europske unije i jezik kojim se u hrvatskom društvu služimo kako je to i s drugim jezičnim standardima u drugim sredinama.

Sve se to dogodilo, naglasio je Samardžija, usprkos političkoj osudi i prešućivanju u narednim dvama desetljećima, a Deklaracija je sve do 1990. postojano i snažno utjecala na stanje svijesti u hrvatskoj jezičnoj zajednici u vezi s vlastitim jezikom.

Deklaracija o nazivu i položaju hrvatskog književnog jezika objavljena je u tjedniku Telegram 17. ožujka 1967. s potpisima osamnaest hrvatskih znanstvenih i kulturnih ustanova. Tekst Deklaracije sastavila je tjedan dana prije u prostorijama Matice hrvatske skupina znanstvenika, književnih i kulturnih radnika (Miroslav Brandt, Dalibor Brozović, Radoslav Katičić, Tomislav Ladan, Slavko Mihalić, Slavko Pavešić, Vlatko Pavletić), a Upravni odbor Matice hrvatske tekst je 13. ožujka 1967. prihvatio i razaslao na potpisivanje.

Već 15. ožujka Deklaraciju je potpisalo tadašnje Društvo književnika Hrvatske, a ubrzo zatim i druge ustanove: PEN–klub, Hrvatski centar, Hrvatsko filološko društvo, Odjel za filologiju Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti, Odjel za suvremenu književnost Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti, Institut za jezik Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti, Institut za književnost i teatrologiju Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti, Katedra za suvremeni hrvatskosrpski jezik Filozofskoga fakulteta u Zadru, Katedra za suvremeni hrvatskosrpski jezik Filozofskoga fakulteta u Zagrebu, Katedra za povijest hrvatskog jezika i dijalektologiju Filozofskoga fakulteta u Zagrebu, Katedra za jugoslavenske književnosti Filozofskoga fakulteta u Zadru, Katedra za stariju hrvatsku književnost Filozofskoga fakulteta u Zagrebu, Katedra za noviju hrvatsku književnost Filozofskoga fakulteta u Zagrebu, Institut za lingvistiku Filozofskoga fakulteta u Zagrebu, Institut za nauku o književnosti Filozofskoga fakulteta u Zagrebu, Staroslavenski institut u Zagrebu i Društvo književnih prevodilaca Hrvatske.