Očekivanja su bila velika, ali nije isporučio: Ono što mu je uspjelo s Gladijatorom nije s Napoleonom

Nema puno biografija bogatijih od one Napoleona Bonapartea, najvećeg francuskog i jednog od najvećih vojskovođa svih vremena. Lako je sada pričati o Aleksandru Velikom ili Džingis kanu, ali Napoleon je živio ne baš tako davno, umro je u 19. stoljeću (1821.) i ljudi se s tim vremenom donekle donekle identificirati. 

Očekivanja visoka, rezultat porazan

Autor ovih redova ušao je u kino sa visokim očekivanjima, a izašao potpuno razočaran, jer Napoleon nije ono što je mogao biti, ni približno. 
Scott je i prije imao filmova koji nisu na njegovom nivou, ali nekako sam očekivao da će sa aktualnim epom opet naći onaj stil koji je

Gladijatora učinio takvim hitom. Nažalost, to se nije dogodilo. 

Glumicu ubili komentarima zbog 'woke' stavova, a iz ovog detalja mogu učiti redatelji 'Igre prijestolja'

Ne može se reći da je Napoleon katastrofalan film, jer ima i nekih dobrih dijelova, ali generalno, radi se o zbrkanom filmu bez ikakvog reda i smisla. 

U pokušaju da otkrivam što je manje moguće iz same radnje, jer će se neki i sami željeti uvjeriti, izdvojit ću samo neke neke dijelove koji ne funkcioniraju. 

Joaquin je prestar i naprosto krivi izbor

Za neke glumce stvoreni su određeni tipovi uloga, a Joaquin Phoenix jedan je od tih. Kada glumi Commodusa, narcisoidnog i zlog rimskog cara u Gladijatoru, zaista je maestralan. Kada glumi psihički bolesnog Jokera u istoimenom filmu, također je odličan. Isti takav bio je kao Johhy Cash u filmu Walk the line, kada sjajno pokazuje Cashovu borbu sa alkoholizmom i ostalim porocima. 

Ali za ulogu Napoleona Phoenix naprosto nije dobar izbor. Prvo, prestar je. Phoenix ima 49 godina, a glumi Napoleona koji je imao 24 godine u vrijeme prvih pohoda. 

Osim toga, fizički mu nimalo ne sliči, a sigurno ne pomaže ni to da svi glumci u filmu pričaju engleski i to sa jakim britanskim naglaskom, što nekako odbija gledatelja.

Radnja filma ne ide kronološki

Radnja filma nije linearna niti kronološka, već se skače sa jednog na drugi dio života velikog vojskovođe. Uopće nema nikakvog uvoda, već se izmjenjuju bitke, a gledatelj uopće nema uvid u tko se i zašto bori. Prvo ide bitka, pa deset godina kasnije druga bitka i tako dalje.

Romansa je preduga i promašena

Nadalje, barem polovicu filma pokriva izrazito dosadna i isforsirana romansa između Napoleona i Josephine. Tu je on prikazan kao slabić, kao netko s kime žena manipulira, a i povijesna istina prikazana u filmu nije sasvim točna.

FOTO: Pixabay

Otkrit ću samo jedan detalj.

Usred bitke u Egiptu, koja je prikazana samo u dvije-tri minute, Napoleon doznaje da ga žena vara. Prekida sve i vraća se u Pariz kako bi se s njom suočio. To je čista izmišljotina i nešto što se nije uopće dogodilo. Ne razumijem zašto Scottu trebaju takva izvrtanja povijesti, jer ne doprinose apsolutno ničemu?

Bolje da je napravljena miniserija

Neke stvari su i dobre, poput kostimografije, scenografije i prikaza određenih bitaka. Nije razina Gladijatora, ali može proći. Kada se odgleda film, ispada da bi bolje funkcionirao kao nekakva miniserija u desetak nastavaka, nego film od dva i pol sata u koje je strpano sve, a zapravo ništa. Previše je toga bilo u Napoleonovom životu da bi se prikazalo u kratko vrijeme, a još kada se pola filma izgubi na odnos sa ženom, rezultat nije mogao biti bolji.