Mladi književnik Ivan Baran: 'Veličina ideje uvijek je proporcionalna duljini koju provedemo u samoći'

Prva knjiga koju je napisao bila je Enzolart (objavljen 2014.). Riječ je o prvoj knjizi iz Ciklusa Crnih knjiga, a uslijedile su Mord Dur’agemski (prvi dio objavljen  2015., drugi dio godinu dana kasnije) i Tame Hil’guma (2021.). Četvrta knjiga iz ciklusa, Vrhunac, trebala bi uskoro biti objavljena. 

Nešto drugačija knjiga koju je napisao, Veliki pad, bit će objavljena 2022. godine, a još jedna, Samuel Gide, objavljena je 2018. U pitanju su filozofsko-psihološki romani. Tu je i zasad šifrirani filozofski roman koji će biti objavljen krajem 2021. 

Ivan je u razgovoru za portal Mimladi.hr otkrio kako je pronašao inspiraciju za pisanje, kako izgleda proces nastajanja knjige, a vratio se i na početak.  

"Da želim napisati knjigu, odlučio sam s 11 godina. Ta mi se misao motala po glavi, no nisam se usudio to činiti jer sam a priori držao da djeca ne mogu napisati knjigu. Ipak, tada sam naišao na informaciju da je Christopher Paolini počeo pisati knjigu Eragon s 15 godina i to me je ohrabrilo.  Započeo sam s pisanjem u ljeto 2009. godine, kad sam imao 12 godina. Knjiga se zvala Enzolart, a objavljena je 2014. godine", rekao je Ivan uvodno za portal mimladi.hr.

"Stvaram knjigu i kad ne pišem"

Za mnoge je teško izreći rečenicu ispunjenu sadržajem, a kamoli cijelu knjigu. Kakav je Ivanov proces prilikom pisanja knjige?

"Pisanje knjige je samo dio cjelokupnog procesa stvaranja iste. Ja stvaram knjigu i kad ne pišem, stvaram ju kad sam budan ili kad spavam. To nazivam ključanje ideje, tj. kad dozvolimo ideji ključati, kuhati, jelte. Pisanje kao takvo je tek fizički dio procesa. Moja rutina se sastoji od ustajanja, spravljanja kave i sjedanja za laptop i bilježnice u kojima pišem, odnosno čitanja fizičkih knjiga kad me pisanje umori. Pišem najmanje šest sati dnevno, najviše dva, tri dana zaredom bez odmora", objasnio je Ivan.

Ideje, rekao je, crpi iz samoće i tišine.

"Otkrio sam da je veličina ideje uvijek proporcionalna duljini koju provedemo u samoći."

Opus ovog mladog autora već sada je raznolik, od Ciklusa Crnih Knjiga do filozofskih romana. Dosta se pisaca epske fantastike uglavnom drži tog žanra. Znamo da autori više vole da publika sama dolazi do zaključaka, ali postoji li poveznica između knjiga u tematskom smislu?

"Epsku fantastiku odabrao sam jer sam za ostale žanrove bio literarno preslab kad sam počeo pisati prvu knjigu. Danas je pišem jer Ciklus Crnih Knjiga još uvijek nije završen. Kad završim Ciklus, predmnijevam da više nikada neću pisati epsku fantastiku. Filozofske romane i avangardu pišem jer su ti žanrovi najteži koje sam ikada pisao. Kad se nečime bavim, želim u tome biti najbolji što mogu, a smatram da kao književnik ne mogu pokazati najbolje od sebe ako sam ograničen, makar to bio žanr kojeg poštujem i koji mi je dao ovo što sada imam", pojasnio je mladi književnik.

Epska fantastika uvijek je nalazila put do publike, no čini nam se da je najpopularnija nego što je ikad bila, pogotovo kroz ekranizacije djela Georgea Martina i Andrzeja Sapkowskog. Na sve to Ivan je odgovorio da je fantastiku prestao čitati onda kada ju je počeo pisati. 

"Ono što čitam su teološke i filozofske knjige te klasici. Filmove pak uopće ne gledam, osim kad moram".

Na upit bi li volio svoja djela vidjeti ekranizirana u obliku filma ili TV serije, odgovorio je da mu je svejedno kakav bi to format bio, a odluku o tome prepustio bi majstorima toga polja.

Njegov prvi scenarij

Ipak, Ivan sam radi na ekranizaciji svog djela. 

"Napisao sam scenarij za film Enzolart, no još je neuređen, pa nije javno dostupan. Kad radim na nekom projektu, želim imati vremena posvetiti mu se sasvim, tako da čak i ako propadne, mogu reći: „Dao sam sve od sebe.“ Zasad radim na knjizi Veliki pad; hoću je završiti pa ću se onda posvetiti filmu (u slučaju da ne prijeđem na neku drugu knjigu). Film je sasvim isplaniran, sve što treba je volja i vrijeme. Ljudi s kojima planiram surađivati na filmu još nemaju vremena, kao ni ja za njega, pa sam pustio stvar da teče svojim tijekom. Valja razumjeti da film za mene nije vektor možebitne zarade ili povećavanja prodaje knjiga, nego tek medij u kojemu se želim nakratko pokušati kreativno izraziti. Razlika između pisanja scenarija za film i pisanja knjige je u tomu što scenarij nastaje tri mjeseca, a knjiga tri godine", pojasnio je ovaj mladi autor razliku između dva procesa.

Na upit u kojem bi se žanru okušao, a u kojemu do sada nije, odgovorio je da bi jednoga dana mogao napisati ep. 

Kakav je odnos države, odnosno Ministarstva kulture prema mladim piscima? Ivan je na ovo pitanje odgovorio jednom rečenicom: "Nikada u životu nisam uzeo jednu lipu od ijedne udruge ili ministarstva niti to planiram".

Na pitanje je li zadovoljan kampanjom za Godinu čitanja, bio je još kraći: "Ne znam što je to".

Što se tiče uzora, otkrio nam je da čita samo autore koji nisu živi. 

"Najdraži hrvatski autor mi je Miroslav Krleža. Uzore nemam, no autori od kojih sam najviše naučio su Dostojevski i Tolstoj”, rekao je.

Što se tiče novog materijala, Ivan trenutno piše filozofski roman Veliki pad, koji nastaje još od 2013. godine. 

"Ovo je drugi puta kako ga pišem i treći kako mu najavljujem objavu. Sada mi se čini da će biti objavljen početkom 2022.", najavio je. 

Za kraj, Ivana su pitali za poruku mladim piscima i onima koji se žele baviti pisanjem?

"Ne slušajte ničije savjete", zaključio je mladi pisac.