Mladi harmonikaš iza kojeg stoji inspirativna priča: 'Ni u snu nisam mogao zamisliti takvu reakciju publike'

Mirko je akademski harmonikaš i profesor, student psihologije, poduzetnik i autor multimedijalnog projekta "The Stranger Within" ili "Stranac u sebi". Rodom je iz mjesta Duće kraj Omiša, a ljubav prema glazbi prati ga odmalena. Studirao je u Bratislavi i na Kraljevskoj akademiji u Londonu, dobitnik je nekoliko nagrada, a publici se predstavio i sa svojim multimedijalnim projektom kojeg uz glazbeni dio prati animacija, scenografija, naracija i suvremeni ples. Praizvedba ovog djela koje je tri godine kreirala ekipa mladih umjetnika iz različitih dijelova svijeta bila je u lipnju 2022. u splitskom HNK-u.

U sklopu projekta "Glazbeni talenti i umjetnici ispod radara" za portal Generacija.hr je  govorio o počecima u glazbi, odabiru harmonike, mogućnostima za mlade glazbenike u Hrvatskoj i vani, karijeri, nastupima i profesionalnom životu glazbenika, ideji za projekt "The Stranger Within", reakcijama publike i kritike, novim izvedbama i planovima za budućnost te što bi poručio mladima koji razmišljaju o glazbi kao profesiji.

FOTO: Nemi Bulat

Od hobija do profesije

Od kuda ljubav prema glazbi i zašto ste se odlučili za harmoniku? Potječete li iz glazbene obitelji?

Nitko od mojih nije se profesionalno bavio glazbom, čak niti amaterski. Međutim, svi jako vole glazbu i ona je oduvijek prisutna i važna u našem domu. Ja sam posebno volio glazbu još kao dijete i svojima sam izrazio želju da upišem glazbenu školu, što su oni, naravno, podržali. Tako je sve počelo nekako spontano i prirodno. Uz izvrsne profesore koji su me vodili od samog početka još sam više zavolio glazbu i harmoniku kao instrument. Iz neke intrinzične motivacije koja me potakla da krenem svirati, od hobija se postupno moj odnos prema glazbi sve više razvijao, posebno kroz srednju školu kad sam krenuo ići i na natjecanja.

Kako biste opisali svoj profesionalni put u glazbi? Na koji ste uspjehe i nagrade u karijeri posebno ponosni?

Kroz četiri godine srednje škole u Makarskoj, uz profesora Dalibora Boljuna ostvario sam značajne rezultate na raznim međunarodnim natjecanjima za harmoniku. Posebno sam ponosan na dvije prve nagrade s prestižnog međunarodnog natjecanja harmonikaša u Puli, jer je to najznačajnije natjecanje u našoj zemlji gdje svake godine sudjeluje više stotina natjecatelja iz cijeloga svijeta. Uz to mi je još posebno dobro iskustvo bilo na međunarodnom natjecanju u Erbezzu u Italiji gdje sam bio apsolutni pobjednik natjecanja i uz to dobio nagradu za najbolju interpretaciju dijela.

Iako mi je gimnazija bila prioritet naspram glazbene škole, nekako je moj odnos prema glazbi postepeno postajao sve ozbiljniji. Kad je došlo vrijeme za odluku izboru studija, nije mi bilo lako odlučiti se. Jako me zanimala psihologija, čak i aeronautika, a istovremeno sam želio i nastaviti svirati. Stoga sam odlučio da ne želim odlučiti.

FOTO: Nemi Bulat

Obećanje još iz srednje škole

Koliko vježbanja je svakodnevno potrebno da biste uspjeli u ovome poslu? Studirate i psihologiju. Kako ste se odlučili i na ovaj studij i čime biste se voljeli baviti u budućnosti?

Prioritet sam prvo dao harmonici jer je sviranje na profesionalnoj razini slično sportu. Bez konzistentnog vježbanja teško je zadržati razinu koja je nužna za upisati i završiti fakultet. Da sam tada upisao neki drugi fakultet, i pet godina prestao svirati, jako teško bi kasnije prošao prijemni i upisao akademiju. Stoga sam najprije završio glazbenu akademiju, a sada studiram psihologiju. To je obećanje koje sam sebi dao još u srednjoj školi i sada ga ispunjavam. Na akademiji sam nastavio jako dobrim tempom uz mnoštvo koncerata i natjecanja s izvrsnim rezultatima.

Usavršavali ste se izvan Hrvatske. Kakva su vam iskustva iz Bratislave i Londona?

Prvo sam studirao u Bratislavi, gdje sam završio tri godine u klasi profesora Borisa Lenka. Te tri godine su mi definitivno obogatile život u svakom smislu. Na fakultetu sam mnogo naučio, ali bitnije od toga jest to što sam upoznao i živio s ljudima koji u takvim okolnostima zaista postaju obitelj. Nakon Bratislave, prošao sam prijemni na Kraljevskoj akademiji u Londonu, gdje sam i diplomirao dvije godine kasnije. I to je bilo nezaboravno iskustvo. London je prekrasan grad pun mogućnosti, a studiranje na tom fakultetu je nešto posebno.

Autor ste multimedijalnog projekta "The Stranger Within". O kakvom je projektu riječ? Kada i zašto ste ga pokrenuli? 

Još prije nego što sam krenuo na studij u London, krenuo sam razrađivati ideju o multimedijalnom projektu s kojim bi spojio svoje interese i ono čime se bavim i ispričao jednu umjetničku priču kroz jedan novi, do sada neviđen umjetnički format. Tako je nastao The Stranger Within. Projekt spaja jednu potresnu i inspirativnu priču koja počiva na jednoj filozofsko-psihološkoj pozadini, a ispričana je kroz glazbu za orkestar i harmoniku, animaciju, naraciju, scenografiju i ples. Od početka smo imali publiku u vidu, jer sam želio predstaviti klasičnu harmoniku i ljudima koji možda nisu skloni klasičnim koncertima u tradicionalnom formatu.

FOTO: Nemi Bulat

Ogroman vjetar u leđa

Jeste li uspjeli privući mladu publiku? Kakve su dosadašnje reakcije mlađe generacije na projekt i gdje ste se sve dosad predstavili s ovim projektom?

U tome smo uspjeli jer se ova kombinacija zaista pokazala interesantna svim dobnim skupinama, a na dosadašnje izvedbe su izrazito rado dolazili mladi, neki i po prvi put na koncert klasične glazbe. Koncert je izazvao predivne reakcije. Posebno mi se jako urezala u sjećanje praizvedba u Hrvatskom narodnom kazalištu u Splitu. To je bila prva izvedba ikada. Možete zamisliti tu razinu stresa. Projekt na kojem sam tri godine radio zajedno s timom genijalnih umjetnika, bez kojih ništa od toga ne bi bilo moguće, sada je na testu. Kod tako velikih projekata svašta može krenuti krivo.

Puno je elemenata koji se moraju savršeno poklopiti. Iako je sve bilo pomno planirano, opet nitko ne zna što može očekivati, jer se projekt nikad nije izveo. Ni u snu nisam mogao zamisliti takvu reakciju publike. Publika nas je oduševljeno na nogama pozdravljala višeminutnim pljeskom na kraju izvedbe, a s pozornice sam vidio više lica na kojima je bilo suza. To je za svakog umjetnika najveća nagrada i ogroman vjetar u leđa. Jednako dobro je i reagirala kritika koja je za The Stranger Within pisala nevjerojatno lijepe riječi hvale. Sve to je velika potvrda našeg rada i ogroman vjetar u leđa.

FOTO: Nemi Bulat

Velika čast i ogroman uspjeh

Kako vam je bilo nastupati na Splitskom ljetu? Gdje ste još nastupali i koje su vam želje za budućnost?

Nakon te praizvedbe smo imali čast i izvesti Strangera na festivalu Splitsko ljeto, što je za tako mlad projekt ogroman uspjeh, a meni osobno velika čast. Uz te dvije izvedbe, nastupali smo još i s jednom izvedbom u Srbiji te dvije izvedbe u suradnji s Domom mladih u Splitu. Sada je plan razvijati priču dalje. Nadamo se uspješnim suradnjama i izvedbama u inozemstvu, na čemu već radim.

Makarski klarinetist o glazbi kao profesiji: 'To je kao da se bavite sportom, tri faktora su ključna za uspjeh'

Za kraj, što biste poručili mladima koji se tek počinju profesionalno baviti glazbom?

Kada me pitaju što bih poručio mladima koji se žele baviti glazbom, često dajem sličan odgovor. Mi glazbenici smo često zanesenjaci i previše romantični pa nam realnost često promakne. Glazba je jako nesiguran izbor profesije, kao i svaka umjetnost. Važno je biti svjestan rizika i ako je umjetničko zadovoljstvo i potreba za stvaranjem ono što vas istinski gura da radite dalje, bit ćete zadovoljni. 

*Tekst je objavljen u sklopu projekta "Glazbeni talenti i umjetnici ispod radara" kojeg financira Agencija za elektroničke medije sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.