Mlada violončelistica o putu do uspjeha: 'Prve godine bile su teške, veći grad znači veća konkurencija'

Njezin glazbeni put počelo je u rodnom gradu Subotici gdje je završila osnovnu i srednju glazbenu školu u klasi profesorice Szebenyi Zsuzsanne. Nakon mature položila je prijemni ispit na Muzičkoj akademiji u Zagrebu i studirala u klasi profesora Krešimira Lazara i Branimira Pustičkog. Zadnju godinu studija provela je u Njemačkoj na Hochschule für Musik Mainz u sklopu programa Erasmus+. Ondje je bila u klasi violončelista i dirigenta Daniela Geissa. Po završetku studija počinje s pedagoškim radom u Umjetničkoj školi Poreč, a trenutno radi u orkestru Opere Hrvatskog narodnog kazališta Split.

Katarina je za portal Generacija.hr govorila o počecima u klasičnoj glazbi, odabiru životnog poziva, usavršavanju i mogućnostima za mlade glazbenike, karijeri, nastupima i profesionalnom životu te radu u kazalištu, novim projektima i planovima za budućnost te što bi poručila mladima koji tek započinju karijeru u glazbi.

Za početak, recite nam od kuda ljubav prema glazbi i zašto ste odabrali upravo violončelo?

Ljubav prema glazbi definitivno je u mene usađena još od malena. Mogu reći da sam je naslijedila i naučila od svojih roditelja. U našoj obitelji glazba je uvijek prisutna. Nekad igra glavnu, a nekad sporednu ulogu, ali ne pamtim svakodnevicu bez glazbe. Odabir instrumenta pao je slučajno. Violončelo je prvi instrument koji sam uzela u ruke i probala u glazbenoj školi, premda nikada prije nisam čula njegov zvuk niti njegovo ime. No, nisam htjela komplicirati. Odabrala sam prvo što mi se ponudilo i sada se zbog tog slučajnog odabira ne kajem.

FOTO: Nikola Brboleža

'Nastupi su moja svakodnevica'

Nastupate li često po Hrvatskoj, ali i izvan naših granica? Koliko vježbanja je svakodnevno potrebno da biste uspjeli u ovome poslu?

Otkako sam postala članicom orkestra HNK Split, nastupi su moja svakodnevica. Izvodimo opere, balete i koncerte, repertoar je raznovrstan i zanimljiv. Mimo matične ustanove, nastupam kao članica različitih komornih sastava. Najdraži oblik komornog muziciranja mi je gudački orkestar, jer stvara posebnu gudačku boju, a istovremeno je impozantan zvukom.

Pitanje vježbanja instrumenta je kompleksno. Tijekom školovanja je svakako nužno višesatno svakodnevno bavljenje instrumentom, pogotovo na višim razinama. Kako se pojačava težina repertoara, tako se povećava i potrebno vrijeme vježbanja da bi se isti svladao. Međutim, kada se kroči u profesionalni svijet glazbe, više nema toliko vremena za vježbanje. Repertoar se mijenja puno brže i glazbenik mora biti sposoban prilagoditi se i brzo svladati materijal, ali istovremeno i nasamo održavati svoju sviračku formu, glazbeničku "osobnu higijenu". Značajan je faktor i što se točno svira. Ako pripremamo neki solistički repertoar ili slično, vjerojatno će nam biti potrebno više vremena za pripremu solističkog nastupa nego skupnog.

Kako vam je bilo usavršavati se u Mainzu? Koje su mogućnosti za mlade glazbenike u zemlji poput Njemačke?

Smatram da su Erasmus+ i slični programi koji se nude studentima odlična prilika koju je zbilja šteta ne iskoristiti. Studenti imaju mogućnost proširiti vidike, upoznati novu sredinu, kulturu, ljude, stvoriti nova poznanstva, i naravno, unaprijediti svoje vještine i znanja, a sve to uz neku vrstu sigurnosti i potpore matičnog sveučilišta. Ima puno mladih ljudi koji žele isprobati školovanje u inozemstvu, ali možda nemaju mogućnosti za to, a Erasmus+ to olakšava i potencijalno otvara nove prilike. Osobno se nimalo ne kajem zbog toga što sam produžila studiranje još jednu godinu zbog razmjene. Odgovaralo mi je promijeniti sredinu, upoznati nove ljude, proširiti znanja i vidike, doživjeti nova iskustva te od svega uzeti ono najbolje za sebe i za osobni napredak.

Kako vam je bilo preseliti se u Zagreb i studirati na Muzičkoj akademiji? Po čemu ćete najviše pamtiti svoje školovanje?

Po završetku srednje škole, kao i većina tinejdžera, imala sam želju otići u veći grad i pronaći svoje mjesto u njemu. Jako sam se radovala novoj životnoj stranici, novim prilikama i iskustvima, premda zapravo nisam znala što me čeka. Ubrzo sam shvatila što je realnost: veći grad znači veća konkurencija i jača borba. Otvorila sam oči i shvatila da je potrebno puno više truda da bi se bilo što postiglo. Prvih nekoliko godina studija bilo mi je teško i nije mi godio Zagreb. Međutim, s vremenom sam jako zavoljela i grad i okolnosti u kojima sam se nalazila, tako da su mi zadnje godine studija ostale u jako lijepom sjećanju. Najviše ću svoje školovanje kroz sve razine pamtiti po usponima i padovima koji su me isklesali u svirača i osobu kakva danas jesam.

FOTO: Marko Uzelac

Ostvarila želju da radi u orkestru

Na koje ste uspjehe u karijeri posebno ponosni?

Najznačajnijim uspjesima u svom glazbenom putu smatram situacije i periode kada mi je bilo najteže i htjela sam odustati, ali sam se ipak nastavila truditi i uzdigla se još i više nego prije. A u profesionalnom smislu mi najviše znači što sam ostvarila svoju želju da radim u orkestru. Radim posao koji me ispunjava, a svjesna sam da mnogi ne uživaju taj privilegij.

Kako vam je bilo nastupati kao dio ansambla kazališta Ulysses na Brijunima?

Nastupi i rad na predstavi u kazalištu Ulysses bio je za mene jedan vrlo zanimljiv projekt. Brijuni su vrlo inspirativna i motivirajuća kulisa. Bilo je interesantno vidjeti kako nastaje dramska predstava i kako diše glumački ansambl. To je bila svojevrsna uvertira za operne i baletne predstave u kojima danas sudjelujem, koje su puno kompleksnije.

Na kojim sve projektima trenutno radite i koje su vam želje za budućnost? Vidite li se u Hrvatskoj ili u inozemstvu?

U tijeku je jubilarno 70. Splitsko ljeto, tako da je trenutni fokus najviše na predstavama i koncertima u sklopu ovog festivala. Nakon toga me čekaju lijepi projekti na festivalima kUltra u Makarskoj i Glazba na kamenu u Grudama, iza čega slijedi odmor, čemu se posebno radujem.

Nitko ne zna što nam budućnost donosi, ali mogu reći da sam trenutno zadovoljna poslom kojim se bavim i mogućnostima koje mi Split pruža. Nešto što bi me moglo natjerati na ponovnu promjenu ili preispitivanje određenih odluka su definitivno financije, s obzirom da akademski glazbenik u Splitu nažalost ne dobiva primjerenu plaću. No, zdušno se nadam da će oni koji to trebaju otvoriti oči i uši i poduzeti potrebne korake te da nitko od mojih kolega ili ja nećemo biti primorani priznanje za svoj rad tražiti na drugom mjestu.

FOTO: grude-online.info

Rad u školi kao poseban izazov

Kako vam je bilo raditi kao profesorica violončela? Što vam je bilo najvažnije prenijeti mladima, odnosno učenicima?

Rad u školi za mene je predstavljao poseban izazov. Nešto o čemu sam svaki dan učila novo i bila primorana razvijati se i prilagođavati. Neobična je to situacija: cijelo školovanje, svih 18 godina fokusiran si na sebe, a sada odjednom fokus prelazi na tvoje učenike, i to na svakog pojedinačno pod drugačijim svjetlom. Satovi instrumenta u glazbenoj školi su individualni, odnosno u učionici se nalaze samo jedan učenik i učitelj. U današnje vrijeme djeca rijetko kad imaju priliku da im se netko posveti toliko individualno kao učitelj instrumenta. Zbog toga taj posao smatram izrazito odgovornim, ne nužno radi toga kako će učenik naučiti svirati instrument, već što će vidjeti i naučiti od učitelja kao odgajatelja.

Ono što učenje sviranja instrumenta danas može naučiti dijete jesu upornost, marljivost, strpljenje, organiziranost. Danas je puno toga dostupno samo jednim klikom. Osim razvijanja motoričkih i umnih sposobnosti, učenjem sviranja instrumenta dijete usavršava vrline koje će mu kroz život biti prijeko potrebne. Umjetnička škola Poreč, kao moje prvo radno mjesto, bila je predivno okruženje za razvijanje u pedagoškom smislu. Bilo mi je odlično raditi u kolektivu gdje te kolege i ravnateljica svakodnevno podržavaju, pomažu i potiču na rad i napredak.

Makarski dirigent o putu do uspjeha i poslu u HNK-u: 'Na jedno se u Osijeku nikada neću naviknuti'

Za kraj, što biste poručili mladim glazbenicama koje se tek počinju profesionalno baviti glazbom?

Svijet klasične glazbe vrlo je kompetitivan i surov, što mladi glazbenik može shvatiti previše osobno. Uvijek je važno dati najbolje od sebe, ne odustajati i truditi se još više, ali nije najbitnije uvijek biti prvi i biti najbolji. Nije dobro uspoređivati se s drugima i opterećivati tuđim uspjesima, već se uspoređivati jedino sa samim sobom i s vlastitim napretkom.

*Tekst je objavljen u sklopu projekta "Glazbeni talenti i umjetnici ispod radara" kojeg financira Agencija za elektroničke medije sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.