Mario Kovač o koroni, potresu i krizi: Bojim se da je ovo tek početak nevolja, i to ne samo za nas kulturnjake!

Još prije desetak dana režirao je predstavu “Barun Trenk” u Osijeku koja je, ističe, praktički završena te se nada skorom povratku i premijeri. No zbog krize koju je izazvalo širenje korona virusa, čemu nije pridonio niti razoran potres u Zagrebu, ovom umjetniku, baš kao i brojnim drugima, svi su projekti stali.

U razgovoru za Generaciju Mario je otkrio kako gleda na novonastalu krizu, kako ona utječe na kulturnjake, boji li se korona virusa, kako provodi vrijeme u izolaciji, što je s njegovim predstavama, gdje je bio u vrijeme potresa i kada bi se sve moglo vratiti na staro.

Kako je ova kriza zbog korona virusa utjecala i na vas umjetnike, to jest, sve one koji se bave kulturom?

Bojim se da je ovo tek početak nevolja koje dolaze, ne samo za kulturnjake nego za cijelu populaciju. Gospodarstvo će neminovno biti zahvaćeno, a to automatski znači manje novaca u opticaju za sve. Kada ljudi zadovolje svoje životne potrebe teško da će im ostati novaca i za zadovoljavanje kulturnih potreba. A i oni koji imaju kulturološku svijest, bojim se da će se više okrenuti čitanju knjiga ili gledanju filmova i serija od kuće negoli se ohrabriti za izlaske na javna događanja poput predstava ili koncerata. Još neko vrijeme će kod dijela ljudi strah od javnih događanja i gužvi neminovno biti prisutan.

Kako se snalazite kao umjetnik u ovo vrijeme koje nikoga ne štedi?

Žalosno mi je čitati česte komentare ljudi o umjetnicima kao parazitima koji žive na državnim ili gradskim jaslama, pogotovo jer znam kako to nema veze s istinom. Ogromna većina nas smo samostalni umjetnici prepušteni tržištu, baš kao i zidari, konobari, kuhari i brojna druga zanimanja. Mitovi i bajke o tome kako umjetnici kod nas mlate masnu lovu su smiješni i služe tek kao tračeraj za žute časopise, a zapravo ‘rintamo’ kao i mnogi drugi te uredno plaćamo poreze, prireze i sva ostala davanja.

Koliko ste predstava dosad morali otkazati i osjećate li već sada ekonomske posljedice? Što je trenutno s Tvornicom lutaka i Vašim ostalim projektima?

Tvornica lutaka je u istoj situaciji kao i sva druga nezavisna kazališta. Izvori prihoda su nam potpuno prekinuti i otkazane sve već dogovorene predstave u idućih nekoliko mjeseci s tendencijom da i cijelo ljeto propadne. U našim predstavama uglavnom sudjeluju samostalni umjetnici (glumci, dramaturzi, skladatelji, scenografi, kostimografi…) i ova otkazivanja su samo pokrenula domino efekt ekonomskih posljedica koje ćemo dugo, dugo osjećati.

Vidim da su neki kolege već pokrenuli razne inicijative da se olakša situacija, nadajmo se da će to imati efekta. Osobno, prije nego sam diplomirao i počeo se profesionalno baviti kazalištem, radio sam razne druge poslove: konobario, DJ-irao, prao kose u frizerskom salonu… Neće mi biti nikakav problem ponovo zasukati rukave na taj način.

Situaciju u Zagrebu je dodatno pogoršao razoran potres. Gdje ste bili u vrijeme potresa i kako ste se osjećali u tim trenucima?

Bio sam kod kuće i spavao. Supruga i ja smo skočili u pidžamama, podigli svako po jedno dijete iz njihove sobe i odjurili u dvorište. Srećom, taj prvi i najjači udar je trajao tek desetak sekundi pa su ga djeca uglavnom prespavala. Osjećaj koji me preplavio, a vjerujem da je tako bilo i s većinom sugrađana, je bio snažan osjećaj nemoći pred zastrašujućom prirodnom silom. No odmah nakon toga se probudio inat i prkos da pokušamo zadržati privid normalnosti.

Jeste li imali kakvih oštećenja u Vašem domu?

Srećom, kuća nam je dobro izdržala. Izuzev popucanih zidova i knaufa te ponešto stakla i pokoje slike uništene u potresu, glavnina se drži dobro. Mnogi naši sugrađani nisu bili te sreće.

Cijeli razgovor pročitajte na portalu Generacija.hr.